Odg: MOTO GP
Ljudi slažem se sa vama, trebamo nešto da preduzmemo povodom ovih jebavanja sa brisanjem postova, jer sve ove naše analize, komentari i ostale stvari gube smisao kad posle mesec dana sve to nestane u zaborav - mene strašno nervira, jer bih želeo da se podsetim dosta stvari o kojima smo pisali al' đavola, nestadoše u vidu magle #%d*
Nego, hoću već neko vreme da se malo vratim na staru priču o Dukatiju i njihovom novom motoru (mnogo volim Dukati, odmah posle Valeta; momci me oduševljavaju svakom novom stvarčicom koju izmisle na toj mašini). Pisao sam da će prelazak na novu, prefinjeniju i kontrolisaniju mašinu omogućiti ostalim vozačima da bolje razumeju ponašanje samog motora, što će im povećati samopuzdanje i tako dati dodatni podsticaj da poguraju još malo, iskorišćavajući sve više potencijal mašine ispod sebe i tako se znatno više približiti Stonerovim performansama. Dok će kod samog Stonera doći do izvesne stagnacije, odnosno da neće moći da iskoristi svoju prednost koju ima u odnosu na druge ozače u tako dominantnoj jačini kao što je radio na screamer konfiguraciji. Razlog za to vidim u činjenici da je Stoner na jedinstven način razumeo taj motor (engine), potpuno verovao paketu ispod sebe (gume, elektronika...) i prosto briljirao sa takvom mašinom, generalno teškom za vožnju. Verujem da screamer funkcioniše nekako u ''on/off'' modu: engine braking i ostala elektronika naglo oduzima snagu prilikom puštanja gasa i kočenja motorom, za mnogo kraći vremenski period, a prilikom izlaska iz krivine zahteva (ponovo) naglo dodavanje gasa, zatim elektronika lepo to sve iskontroliše, i dobije se brutalan efekat. Sve to je mnogo drugačije kod big/bang: verujem da je tu sve prefinjenije, mnogo manje intenzivnije i mnogo kontrolisanije (davanje gasa na izlasku, kočenje motorom...). Ako tako stoje stvari, Stoner je na sebi svojstven način razvio jedinstven stil vožnje tog nemirnog i brutalnog Dukatija i beležio stvarno fantastične rezultate, tu nema polemike. Jednostavno, takav način rada motora (engine) i njegove karakteristike su perfektno odgovarale njegovom stilu vožnje. Iako je sada prošlo samo 2 trke, i preuranjeno je govoriti o celoj sezoni, mislim da zato ovaj big/bang malo manje leži Stonerovom stilu a to se i odražava na poene: već je 30 i kusur poena iza najvećih rivala, takav luksuz u aktuelnoj konstelaciji snaga je prevelik. A počinju da se rađaju i stare boljke sa prednjim krajem, iz perioda u privatnoj Hondi; verujem da ti problemi imaju dosta veze sa novom prednjom gumom za ovu sezonu, ali jedan deo mene vidi vezu sa drugačijim karakteristikama i ponašanjem novog motora - moguće da ovde grešim skroz, ali mi je trenutno to u glavi.
A sad pogledajte Hejdena - vozač sa potpuno drugačijim stilom voznje. Njegova karijera je doživela vrhunac 2006 osvajanjem titule na legendarnoj hiljadarki (RC211V 990cc V5 mašina za mene najsavršeniji trkački motor ikada napravljen). Hejdenov stil je totalno bio podređen hiljdarkama, paljenju guma, sa mnogo manje eletronike, takođe big/bang, potpisivanje na izlasku iz krivine, dozvoljene različite linije kroz krivine a ne samo jedna jedina idealna trkačka linija sa ovim 800cc. I Nikijeva karijera kreće u vrtoglavi pad početkom 2007 god (kao i Hondina uopšte) kada Honda napušta proveren kocept koji je osvajao titule i titule i vraća se na screamer (druga najveća greška u istoriji trkačkog odeljenja kompanije Honda, posle davanja korpe Rosiju) kako bi dobili na snazi motora. A Hejden se više ne može preoznati, nema ga nigde sa tom Hondom, prva verzija je bila toliko mala, skrojena za Pedrosu, pa je on pi'deo na sve strane (a čovek akteulni šampion te godine). Trke i trke su prolazile a Hejden je ostajao u mestu sa razvojem, rezultati su bili daleko ispod očekivanja; postojao je mali napredak, ali on nije bio dovoljan ni za njegove lične, ni za Hondine standarde. Prelazak na Dukati u prošloj godini takođe nije doneo ništa revolucionarno, iako je pre kraj sezone zabeležio pristojan napredak u izvlačenju potencijala tog motora, kao posledica već trogodišnjeg finog tjuniranja motora.
I dođe GP10, povratak na big/bang i Niki je ponovo preporođen! Vraća se stari osečaj, filing je mnogo veći, samopouzdanje ogromno raste, i poverenje u paket ispod i rezultati su tu. Motor sve više peva onako kako vozač svira, mnogo se bolje razume kod vozača, i još gomila stvari i vremena počinju rapidno da padaju. Moja je teorija da jednostavno nekim vozačima više leži big/bang motor zbog milijardu stvari a drugima opet screamer (pogledajte Melandrija, vicešampion na 990cc big/bang; u Dukatiju na screamer neprepozantljiv; prelazak na trubu od Kawasakija, big/bang, preporođen; vraća se na Hondu screamer opet ništa...).
E sad, prelazak Livija Supa na početku ove godine (nekako slučajno baš godinu dana pred istek Stonerovog ugovora sa Dukatijem) u Hondu je iznenadio sve u cirkusu. To je čovek koji je najzaslužniji za marketinški uspeh GP projekta, jer je upravo on svojom politikom razvoja i vezama sa sponzorima omogućio nesmetano finansiranje celog projekta, a to je jako ozbiljan i težak posao. Pored toga verujem da je njegov lični odnos sa Kejsijem tako prisan, da on njega gleda kao svog drugog oca, nešto kao Ron Denis/Luis Hamilton ili Šumaher/Ros Bron ili Vale/JB. A Honda je očajna u post-Rosijevoj eri da se vrati na stare staze slave, očajna u potrazi za vozačem koji će izvući maksimum iz motora SCREAMER konfiguracije... Kapirate gde ciljam? Jedini vozač koji je uspeo da iscedi svaku desetinku iz takvog motora u modernoj istoriji motogp je upravo Kejsi Stoner - i verujem da je krajnji cilj menadžemnta Honde, Supovog prelaska i sveukupne reorganizacije ekipe: prelazak na Olins viljuške, dolazak Yamahinih elektroničara, a verovatno u skorije vreme i primenu Manjeti/Mareli elektronike kao Yamaha i Dukati. U tome ide u prilog i trenutni loši Stonerovi rezultati, samo podgrevaju napade Honde i njihov pritisak na Stonera - ovo je samo moj ludi predosećaj koji ko zna dal' će se ostvariti; ako Stoner u naredne 3,4 trke uništi ostatak ekipe i demolira ih na stazi od toga neće biti ništa.
Kad sada vratim film, šta bi bilo da je Honda sa 800cc odlučila da ostane na big/bang? Ili da kad je videla u 2008 da nije najbolje rešenje, vrati se na oprobanu šemu. Zamislite tako prefinjen motor u rukama Pedrose koji je jako kvalitetan i koji nije imao uopšte priliku da isproba neki big/bang u najjačoj klasi - znajući njegov stil vožnje to bi možda bila nezapamćena dominacija u klasi, ali sve je to u domenu teorije. Ova trenutna Honda ima najbolji motor, koji je jak koliko i Dukati 800cc iz najboljih dana, a jako je nestabilan, nemiran i brutalan u ponašanju na stazi (prolazi kroz iste faze i boljke kao screamer Dukati). Jedini spas za ovako posrnulu Hondu je stvarno Kejsi Stoner i njegov jedinstven stil, ako im i to ne pomogne onda mogu lagano da se upucaju jer će doći u situaciju kada samo Valentino Rosi može da ih izvuče iz pepela, a to svi znamo da se nikad neće desiti.
Ljudi slažem se sa vama, trebamo nešto da preduzmemo povodom ovih jebavanja sa brisanjem postova, jer sve ove naše analize, komentari i ostale stvari gube smisao kad posle mesec dana sve to nestane u zaborav - mene strašno nervira, jer bih želeo da se podsetim dosta stvari o kojima smo pisali al' đavola, nestadoše u vidu magle #%d*
Nego, hoću već neko vreme da se malo vratim na staru priču o Dukatiju i njihovom novom motoru (mnogo volim Dukati, odmah posle Valeta; momci me oduševljavaju svakom novom stvarčicom koju izmisle na toj mašini). Pisao sam da će prelazak na novu, prefinjeniju i kontrolisaniju mašinu omogućiti ostalim vozačima da bolje razumeju ponašanje samog motora, što će im povećati samopuzdanje i tako dati dodatni podsticaj da poguraju još malo, iskorišćavajući sve više potencijal mašine ispod sebe i tako se znatno više približiti Stonerovim performansama. Dok će kod samog Stonera doći do izvesne stagnacije, odnosno da neće moći da iskoristi svoju prednost koju ima u odnosu na druge ozače u tako dominantnoj jačini kao što je radio na screamer konfiguraciji. Razlog za to vidim u činjenici da je Stoner na jedinstven način razumeo taj motor (engine), potpuno verovao paketu ispod sebe (gume, elektronika...) i prosto briljirao sa takvom mašinom, generalno teškom za vožnju. Verujem da screamer funkcioniše nekako u ''on/off'' modu: engine braking i ostala elektronika naglo oduzima snagu prilikom puštanja gasa i kočenja motorom, za mnogo kraći vremenski period, a prilikom izlaska iz krivine zahteva (ponovo) naglo dodavanje gasa, zatim elektronika lepo to sve iskontroliše, i dobije se brutalan efekat. Sve to je mnogo drugačije kod big/bang: verujem da je tu sve prefinjenije, mnogo manje intenzivnije i mnogo kontrolisanije (davanje gasa na izlasku, kočenje motorom...). Ako tako stoje stvari, Stoner je na sebi svojstven način razvio jedinstven stil vožnje tog nemirnog i brutalnog Dukatija i beležio stvarno fantastične rezultate, tu nema polemike. Jednostavno, takav način rada motora (engine) i njegove karakteristike su perfektno odgovarale njegovom stilu vožnje. Iako je sada prošlo samo 2 trke, i preuranjeno je govoriti o celoj sezoni, mislim da zato ovaj big/bang malo manje leži Stonerovom stilu a to se i odražava na poene: već je 30 i kusur poena iza najvećih rivala, takav luksuz u aktuelnoj konstelaciji snaga je prevelik. A počinju da se rađaju i stare boljke sa prednjim krajem, iz perioda u privatnoj Hondi; verujem da ti problemi imaju dosta veze sa novom prednjom gumom za ovu sezonu, ali jedan deo mene vidi vezu sa drugačijim karakteristikama i ponašanjem novog motora - moguće da ovde grešim skroz, ali mi je trenutno to u glavi.
A sad pogledajte Hejdena - vozač sa potpuno drugačijim stilom voznje. Njegova karijera je doživela vrhunac 2006 osvajanjem titule na legendarnoj hiljadarki (RC211V 990cc V5 mašina za mene najsavršeniji trkački motor ikada napravljen). Hejdenov stil je totalno bio podređen hiljdarkama, paljenju guma, sa mnogo manje eletronike, takođe big/bang, potpisivanje na izlasku iz krivine, dozvoljene različite linije kroz krivine a ne samo jedna jedina idealna trkačka linija sa ovim 800cc. I Nikijeva karijera kreće u vrtoglavi pad početkom 2007 god (kao i Hondina uopšte) kada Honda napušta proveren kocept koji je osvajao titule i titule i vraća se na screamer (druga najveća greška u istoriji trkačkog odeljenja kompanije Honda, posle davanja korpe Rosiju) kako bi dobili na snazi motora. A Hejden se više ne može preoznati, nema ga nigde sa tom Hondom, prva verzija je bila toliko mala, skrojena za Pedrosu, pa je on pi'deo na sve strane (a čovek akteulni šampion te godine). Trke i trke su prolazile a Hejden je ostajao u mestu sa razvojem, rezultati su bili daleko ispod očekivanja; postojao je mali napredak, ali on nije bio dovoljan ni za njegove lične, ni za Hondine standarde. Prelazak na Dukati u prošloj godini takođe nije doneo ništa revolucionarno, iako je pre kraj sezone zabeležio pristojan napredak u izvlačenju potencijala tog motora, kao posledica već trogodišnjeg finog tjuniranja motora.
I dođe GP10, povratak na big/bang i Niki je ponovo preporođen! Vraća se stari osečaj, filing je mnogo veći, samopouzdanje ogromno raste, i poverenje u paket ispod i rezultati su tu. Motor sve više peva onako kako vozač svira, mnogo se bolje razume kod vozača, i još gomila stvari i vremena počinju rapidno da padaju. Moja je teorija da jednostavno nekim vozačima više leži big/bang motor zbog milijardu stvari a drugima opet screamer (pogledajte Melandrija, vicešampion na 990cc big/bang; u Dukatiju na screamer neprepozantljiv; prelazak na trubu od Kawasakija, big/bang, preporođen; vraća se na Hondu screamer opet ništa...).
E sad, prelazak Livija Supa na početku ove godine (nekako slučajno baš godinu dana pred istek Stonerovog ugovora sa Dukatijem) u Hondu je iznenadio sve u cirkusu. To je čovek koji je najzaslužniji za marketinški uspeh GP projekta, jer je upravo on svojom politikom razvoja i vezama sa sponzorima omogućio nesmetano finansiranje celog projekta, a to je jako ozbiljan i težak posao. Pored toga verujem da je njegov lični odnos sa Kejsijem tako prisan, da on njega gleda kao svog drugog oca, nešto kao Ron Denis/Luis Hamilton ili Šumaher/Ros Bron ili Vale/JB. A Honda je očajna u post-Rosijevoj eri da se vrati na stare staze slave, očajna u potrazi za vozačem koji će izvući maksimum iz motora SCREAMER konfiguracije... Kapirate gde ciljam? Jedini vozač koji je uspeo da iscedi svaku desetinku iz takvog motora u modernoj istoriji motogp je upravo Kejsi Stoner - i verujem da je krajnji cilj menadžemnta Honde, Supovog prelaska i sveukupne reorganizacije ekipe: prelazak na Olins viljuške, dolazak Yamahinih elektroničara, a verovatno u skorije vreme i primenu Manjeti/Mareli elektronike kao Yamaha i Dukati. U tome ide u prilog i trenutni loši Stonerovi rezultati, samo podgrevaju napade Honde i njihov pritisak na Stonera - ovo je samo moj ludi predosećaj koji ko zna dal' će se ostvariti; ako Stoner u naredne 3,4 trke uništi ostatak ekipe i demolira ih na stazi od toga neće biti ništa.
Kad sada vratim film, šta bi bilo da je Honda sa 800cc odlučila da ostane na big/bang? Ili da kad je videla u 2008 da nije najbolje rešenje, vrati se na oprobanu šemu. Zamislite tako prefinjen motor u rukama Pedrose koji je jako kvalitetan i koji nije imao uopšte priliku da isproba neki big/bang u najjačoj klasi - znajući njegov stil vožnje to bi možda bila nezapamćena dominacija u klasi, ali sve je to u domenu teorije. Ova trenutna Honda ima najbolji motor, koji je jak koliko i Dukati 800cc iz najboljih dana, a jako je nestabilan, nemiran i brutalan u ponašanju na stazi (prolazi kroz iste faze i boljke kao screamer Dukati). Jedini spas za ovako posrnulu Hondu je stvarno Kejsi Stoner i njegov jedinstven stil, ako im i to ne pomogne onda mogu lagano da se upucaju jer će doći u situaciju kada samo Valentino Rosi može da ih izvuče iz pepela, a to svi znamo da se nikad neće desiti.
Comment