Svako zna koliko je vazna motivacija u sportu. Svako zna koliko je vazno zeljeti pobjedu. Svejedno savaki sportski psiholog zna da je u sportu ponekad opasno previse zeljeti pobjedu. Od toga se zna izgoreti.
1988, Slobodan Zivojinovic je igrao na RG protiv Matsa Wilandera. Te ce godine Mats osvojiti 3 GS a sljaka je bila njegova najaca podloga. Zivojinovic je dosao na dva poena od pobjede. Medjutim Mats, kao veliki sampio ce izvuci gem, dobiti mec i na kraju titulu. Cetiri nedjelje kasnije su igrali u Uimbldonu. Zivojinovic je 1985. pobijedio Matsa u Uimbldonu. I 1985. je Mats dobio Parizu. Mnogi su ocekivali da ce Slobodan 1988. ponovo pobijediti. Pa nije li ga u Parizu, na sljaci, skoro pobijedio. Medjutim Slobodan je izgubio lako u tri seta. Veliki teniski mag Nikola Pilic je prokometarisao: ”Zivojinovic je usao u mec sa uvjerenjem da mora pobijediti. To je strasno opasno u tenisu!"
Novak je neuporedivo bolji teniser od Zivojinovica. Prosle godine je imao strasnu sezonu. Ove godine je dobio na magican nacin Australiju. Poceo je da vjeruje da moze pobijediti kad hoce i koga hoce. Kad ne bi igrao u vrijeme Federera, Nadala i Marija mozda bi se to moglo oprostiti. Ovako? To je znak arogancije.
Da stvari ucini jos gorima, on je prihvatio tesko breme da nosi nade Srbije na Olimpijadi, cineci na svakom koraku to breme tezim i tezim, privhatio je na svoja pleca mozda i vise nego iko moze nositi. Istina, drugi su mu u tome pomogli. O, kako bi mu olaksanje bilo da je neko drugi iz Srbije osvojio zlato.
Da budu stvari jos i gore, nerazumno je svima najvio iza Australije da su mu cilj RG i Olimpijada. Tako da svi znaju koliko mu je stalo i koliko breme nosi. To je Nadal jako dobro znao u finalu RG. To je Mari jako dobro znao danas. Znali su da je Novaku vise stalo nego njima. Ta spoznaja ih je rasterecivala. Novak im je napravio veliku uslugu.
Stiv Tignor ce primijetiti poslije prekida u Parizu da je Novak najbolje igrao kad je sve bilo izgubljeno i da ocekuje pad u njegovoj igri jer sada zna da moze da pobijedi. Bio je u pravu. U dvanaestom gemu 4. seta u Parizu Novak je pod pritiskom poceo da pravi grube greske. Taj gem jako lici na zadnji danasnji gem.
Ono sto im je prethodilo je moglo biti povoljnije za Novaka, pa ta dva gema ne bi imla onaj znacaj koji su imala. Ni u Parizu ni danas Novak nije imao srece. Prekidi zbog kisu, Rafini blefovi, mrezica u kljucnom trenutku u 4. gemu cetvrtog seta... Sto se Olimpijade tice, ponovicu da je imao tezak zrijeb ali sam uvjeren da bi danas pobijedio da je jedno od sljedeceg bilo razlicito:
-dobio da servira prvi
-izgubio svoj prvi servis gem, izgubio bi vjerovatno prvi set ali bi se malo opustio
-uspio doci do TB u prvom setu i dobiti da servira prvi u drugom
-da mu mrezica nije odmogla u 12. gemu prvog seta
-da se igralo na tri dobijena seta
-da se nije igralo u Londonu gdje je Mari bio na krilima publike
Ali kad su okolnosti bile kakve su bile Novak se i u zadnjem gemu u Parizu i u zadnjem gemu danas ponasao identicno i posve ljudski. Bio je previse nervozan da igra. Trebala mu je pomoc protivnika. A njih je rasteretio najavivsi im koliko mu je stalo do pobjede.
Poraz ce strasno, strasno da boli, ali mozda izadje i nesto pozitivno iz svega. Mozda bude malo manje arogantan. Vjerujem da ce to biti slucaj. Dijelom zato sto zelim da bude tako a dijelom zbog dvije reakcije.
U finalu Melburna, u zadnjem servisu koji je dobio, pri izjednacenju, je izvadio krst i poljubio ga rekavsi: “Molim te Boze...” Nije bitno da li neko vjeruje ili ne vjeruje u Boga. Ali je bitno da postoje okolnosti kada treba malo srece, malo pomoci sa strane. Danas, kada je Andi krajem drugog seta po treci, cetvrti put dobio poen sa nevidjenom odbranom, ali i sa puno srece, Novak je pogledao u nebo. Ne znam citati misli ali sam uvjeren da je pomislio: “Nije mi danas sudjeno.”
A ako u sportu svakome, ukljucujuci i Novaka, treba srece onda se ne moze najavljivati 6 mjeseci unaprijed da su ti je cilj RG i Olimpijada i da se radujes tom izazovu. Bolje je strpljivo raditi i biti svjestan da ne zavisi bas sve od tebe.
Velika je umjetnost biti samouvjeren a ne biti arogantan.
1988, Slobodan Zivojinovic je igrao na RG protiv Matsa Wilandera. Te ce godine Mats osvojiti 3 GS a sljaka je bila njegova najaca podloga. Zivojinovic je dosao na dva poena od pobjede. Medjutim Mats, kao veliki sampio ce izvuci gem, dobiti mec i na kraju titulu. Cetiri nedjelje kasnije su igrali u Uimbldonu. Zivojinovic je 1985. pobijedio Matsa u Uimbldonu. I 1985. je Mats dobio Parizu. Mnogi su ocekivali da ce Slobodan 1988. ponovo pobijediti. Pa nije li ga u Parizu, na sljaci, skoro pobijedio. Medjutim Slobodan je izgubio lako u tri seta. Veliki teniski mag Nikola Pilic je prokometarisao: ”Zivojinovic je usao u mec sa uvjerenjem da mora pobijediti. To je strasno opasno u tenisu!"
Novak je neuporedivo bolji teniser od Zivojinovica. Prosle godine je imao strasnu sezonu. Ove godine je dobio na magican nacin Australiju. Poceo je da vjeruje da moze pobijediti kad hoce i koga hoce. Kad ne bi igrao u vrijeme Federera, Nadala i Marija mozda bi se to moglo oprostiti. Ovako? To je znak arogancije.
Da stvari ucini jos gorima, on je prihvatio tesko breme da nosi nade Srbije na Olimpijadi, cineci na svakom koraku to breme tezim i tezim, privhatio je na svoja pleca mozda i vise nego iko moze nositi. Istina, drugi su mu u tome pomogli. O, kako bi mu olaksanje bilo da je neko drugi iz Srbije osvojio zlato.
Da budu stvari jos i gore, nerazumno je svima najvio iza Australije da su mu cilj RG i Olimpijada. Tako da svi znaju koliko mu je stalo i koliko breme nosi. To je Nadal jako dobro znao u finalu RG. To je Mari jako dobro znao danas. Znali su da je Novaku vise stalo nego njima. Ta spoznaja ih je rasterecivala. Novak im je napravio veliku uslugu.
Stiv Tignor ce primijetiti poslije prekida u Parizu da je Novak najbolje igrao kad je sve bilo izgubljeno i da ocekuje pad u njegovoj igri jer sada zna da moze da pobijedi. Bio je u pravu. U dvanaestom gemu 4. seta u Parizu Novak je pod pritiskom poceo da pravi grube greske. Taj gem jako lici na zadnji danasnji gem.
Ono sto im je prethodilo je moglo biti povoljnije za Novaka, pa ta dva gema ne bi imla onaj znacaj koji su imala. Ni u Parizu ni danas Novak nije imao srece. Prekidi zbog kisu, Rafini blefovi, mrezica u kljucnom trenutku u 4. gemu cetvrtog seta... Sto se Olimpijade tice, ponovicu da je imao tezak zrijeb ali sam uvjeren da bi danas pobijedio da je jedno od sljedeceg bilo razlicito:
-dobio da servira prvi
-izgubio svoj prvi servis gem, izgubio bi vjerovatno prvi set ali bi se malo opustio
-uspio doci do TB u prvom setu i dobiti da servira prvi u drugom
-da mu mrezica nije odmogla u 12. gemu prvog seta
-da se igralo na tri dobijena seta
-da se nije igralo u Londonu gdje je Mari bio na krilima publike
Ali kad su okolnosti bile kakve su bile Novak se i u zadnjem gemu u Parizu i u zadnjem gemu danas ponasao identicno i posve ljudski. Bio je previse nervozan da igra. Trebala mu je pomoc protivnika. A njih je rasteretio najavivsi im koliko mu je stalo do pobjede.
Poraz ce strasno, strasno da boli, ali mozda izadje i nesto pozitivno iz svega. Mozda bude malo manje arogantan. Vjerujem da ce to biti slucaj. Dijelom zato sto zelim da bude tako a dijelom zbog dvije reakcije.
U finalu Melburna, u zadnjem servisu koji je dobio, pri izjednacenju, je izvadio krst i poljubio ga rekavsi: “Molim te Boze...” Nije bitno da li neko vjeruje ili ne vjeruje u Boga. Ali je bitno da postoje okolnosti kada treba malo srece, malo pomoci sa strane. Danas, kada je Andi krajem drugog seta po treci, cetvrti put dobio poen sa nevidjenom odbranom, ali i sa puno srece, Novak je pogledao u nebo. Ne znam citati misli ali sam uvjeren da je pomislio: “Nije mi danas sudjeno.”
A ako u sportu svakome, ukljucujuci i Novaka, treba srece onda se ne moze najavljivati 6 mjeseci unaprijed da su ti je cilj RG i Olimpijada i da se radujes tom izazovu. Bolje je strpljivo raditi i biti svjestan da ne zavisi bas sve od tebe.
Velika je umjetnost biti samouvjeren a ne biti arogantan.
Comment