Announcement

Collapse
No announcement yet.

Opste teniske diskusije,vijesti...

Collapse
This is a sticky topic.
X
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • Originally posted by Torima View Post
    Link za te podatke NI:

    http://www.atpworldtour.com/Tennis/P...=1977&m=s&e=0#

    samo menjaj godine i imaš sve podatke i za turnire pojedinačno, kao i zbirno za celu godinu
    Imas djavola, fali im Davis Cup
    Pancho Gonzalez ; Ivan Lendl ; Andre Agassi ; Rafael Nadal

    sigpic

    Comment


    • Ja, iskreno, DC i ne računam kad proučavam karijere

      Meni je bitan tur

      Comment


      • Originally posted by ClayWarrior View Post
        Imas djavola, fali im Davis Cup
        Mnogo hvala Warrior! Uvijek naucim nesto od tebe.

        Pokusacu da pokirjem i DC.

        Napravio sam jednu tabelu najboljih open sezona. Nisam siguran da su svi podaci 100% tacni, pogotovo za zadnjih 5 mjesta, ali je sve sjupa prilicno OK. Opet je GS 2/3 tezine.

        1 1974 Konors 904
        2 1969 Lejver 796
        3 1984 McEnroe 700
        4 2006 Federer 700
        5 2004 Federer 665
        6 2011 Djokovic 655
        7 1979 Borg 634
        8 1986 Lendl 601
        9 1980 Borg 600
        10 2007 Federer 589
        11 1978 Borg 585
        12 2005 Federer 571
        13 1988 Willander 537
        14 2010 Nadal 533
        15 1978 Konors 513
        16 1976 Konors 499
        17 1977 Borg 494
        18 1987 Lendl 473
        19 1977 Vilas 466
        20 1994 Sampras 430

        Comment


        • Ne racunam ni ja, ali on sigurno hoce sve rezultate iz sezone a ne bi Borga malo zakinuli jer ih je drao kako je stizao u DC-u u tim mladim godinama

          Znaci za procenat dobijenih meceva u sezoni, ni za sta drugo jer ipak nije imao sa kim da ga osvoji.. da je ostao posle 1981. stvar bi bila drugacija i strasni tim Svedske bio bi jos jaci
          Last edited by ClayWarrior; 09-10-12, 11:57.
          Pancho Gonzalez ; Ivan Lendl ; Andre Agassi ; Rafael Nadal

          sigpic

          Comment


          • Originally posted by NI View Post
            Mnogo hvala Warrior! Uvijek naucim nesto od tebe.

            Pokusacu da pokirjem i DC.

            Napravio sam jednu tabelu najboljih open sezona. Nisam siguran da su svi podaci 100% tacni, pogotovo za zadnjih 5 mjesta, ali je sve sjupa prilicno OK. Opet je GS 2/3 tezine.

            1 1974 Konors 904
            2 1969 Lejver 796
            3 1984 McEnroe 700
            4 2006 Federer 700
            5 2004 Federer 665
            6 2011 Djokovic 655
            7 1979 Borg 634
            8 1986 Lendl 601
            9 1980 Borg 600
            10 2007 Federer 589
            11 1978 Borg 585
            12 2005 Federer 571
            13 1988 Willander 537
            14 2010 Nadal 533
            15 1978 Konors 513
            16 1976 Konors 499
            17 1977 Borg 494
            18 1987 Lendl 473
            19 1977 Vilas 466
            20 1994 Sampras 430
            Ovo cu morati da procitam kasnije, zbog kvalitetnog jutra na forumu debelo kasnim na posao
            Pancho Gonzalez ; Ivan Lendl ; Andre Agassi ; Rafael Nadal

            sigpic

            Comment


            • Originally posted by ClayWarrior View Post
              Ne racunam ni ja, ali on sigurno hoce sve rezultate iz sezone a ne bi ga Borga malo zakinuli jer ih je drao kako je stizao u DC-u u tim mladim godinama

              Znaci za procenat dobijenih meceva u sezoni, ni za sta drugo jer ipak nije imao sa kim da ga osvoji.. da je ostao posle 1981. stvar bi bila drugacija i strasni tim Svedske bio bi jos jaci
              To je tačno, mada je USA tad bila jaka kao i Australija, pa Česi, Italija, Francuska...al zato je 80-tih Swenska dominirala

              Comment


              • @NI


                Davydenko nije šljakaš.
                1. Nisam osporio Rafinu prilagodbu na ostale podloge, već naveo da su mu usporavanje i homogenizacija istih dobrano pomogli u tome. To su činjenice koje se ne mogu pobiti.
                S druge strane, koliko su na sebi radili nabrojana trojica a koliko sam Nadal ?! Koliko su prva trojica unaprijeđivali raznorazne segmente u svojoj igri, a koliko Nadal ?! Rafa je oduvijek znao šta želi i radio je sve što je potrebno da to i ostvari, što se ne može reči za ovu trojicu. Porediš neuporedivo.

                2. Prosjek je zanemariv argument u ovoj diskusiji. Rafa u budućnosti može nastaviti sa vrhunskim rezultatima, ali i ne mora. Obje solucije su podjednako moguće, tako da je bespotrebno govoriti o tome. Pravilno je usmjeriti se na ostvarene rezultate igrača koje upoređujemo. Budući da govorimo o različitim erama i igračima od kojih je jedan aktivan a drugi penzionisan, onda posmatramo njihove trenutno ostvarene rezultate, a mislim da je svima jasno kako tu stoje stvari.

                3. Apsolutno se ne slažem. Tačnije, ovdje bih upotrijebio riječ 'relativnost' koja je sveprisutna u tenisu. Naravno i ovdje moramo uzeti u obzir dominaciju igrača o kojem govorimo, koliko je bio #1, u kakvoj konkurenciji i okolnostima je igrao, koliko je dominirao nad glavnim konkurentima, koliko nad konkurentima u globalu, koliko je puta bio #1 na kraju godine itd. Statistika je svakako neumoljiva glede ovoga i stavlja Samprasa daleko ispred Nadala. Tvoja teza da dominacija nije ekvivalentna prvom mjestu na rang listi važi samo za pojedine igrače (to se odnosi na onu riječ 'relativnost) poput Riosa i Roddicka koji su igrom slučaja zaposjeli na tu poziciju, a još večom brzinom sa nje izletili. Međutim, igrač koji je od 93 do 99 godine u postotcima više od 70% vremena proveo na #1 a ostalih 30% na #2 svakako je bio i više nego dominantan. Igrač koji je osvajao „titulu“ za najboljeg igrača na kraju godine 6 puta uzastopno svakako je bio i više nego dominantan., igrač koji je bio 102 sedmice zaredom na #1 po čemu je 4 u Open eri se može i mora smatrati nevjerovatno dominantnim u svojoj eri. Glupo bi bilo to osporavati.

                4.IZavršni masters je poslije GS-ova najvažniji i nacijenjeniji turnir, bez obzira kakvi naši ukusi i shvatanja bili o njemu. Sudar osmorice najboljih u datom trenutku nije mala stvar kako to ti predstavljaš. Osvojiti 5 završnih mastersa je veliki uspjeh i ostvarenje vrijedno svake hvale.

                5. Imam.

                6. Sampras je razvio svoj stil igre i bio nevjerovatno uspješan sa njim. Međutim, nisu samo njemu odgovarale takve podloge, već i jednom broju drugih igrača. Tu Petova ubitačnost još više dolazi do izražaja i dobija na značaju, jer smijem se usuditi da kažem da nijedan igrač ne bi bio u stanju da izdominira 90-te godine tako dobro kao Sampras, naročito u eri takvih podloga i servera.

                7. Pogrešno tumačiš određene pasuse mojih postova. Poštujem i cijenim Nadalove rezultate na šljaci, ali imam razloga da osporavam slab omjer njegovih titula na svim vrstama podloge, jer dominaciju na šljaci nije potkrijepio dominacijom i približno dobrim rezultatima na glavnoj podlozi, hardu.

                8. Muster je osvojio 8 Mastersa, alii 40 šljakastih turnira. Zašto podcjenjuješ njegove ostale titule na šljaci ?!

                "Veci broj titula za najboljeg igraca na kraju godine je pokriven brojem sedmica."

                Ne nužno.

                "Reakoh da su zavrsni mastersi od malog znacaja. Igraju se u dvorani i noramlno da ih je Sampras forsirao."

                Svaki argument koji Samprasa stavlja kao boljeg igrača, osporavaš, relativizuješ i minimiziraš. Završne masterse u ovom slučaju podcjenjuješ, a Rafine masterse na šljaci precjenuješ.

                Sampras je dominirao na vise GS-ova (Uimbldon i USO), ali nije imao vecu dominaciju. Veca je Rafina dominacija u Parizu nego Samrasova u Uimbldonu.

                Ako je Sampras dominirao na više GS-ova, kako je onda Rafa imao veču dominaciju ?!

                Konkretno, šta to posjeduje Rafa što ga čini boljim igračem od Samprasa, jer naveo sam ti nekoliko puta argumente po kojima je Sampras bio dominantnija figura 90-tih nego Rafa 00-tih, da je osvojio više turnira u karijeri, više dominirao na hardu, više dominirao na različitim GS-ovima, više sedmica proveo kao #1 itd ?! Ovako idemo samo iz šupljeg u prazno i stalno se ponavljamo, a daleko smo od zaključka koji bi zadovoljio obje strane. ;)

                Sudar stilova meč čini i zanimljivijim i kvalitetnijim u datom trenutku. Zanimljivijim zbog raznolikosti i raznovrsnosti, a kvalitetniji zbog težnje ka prilagodbi jednog igrača drugom, a obojice na podlogu na kojoj igraju. To dovodi do pokazivanja više različitih kvaliteta i improvizacija u samim udarcima. Rim 2006 po meni svakako ide ispred Madrida, najviše zbog toga.

                Promašio si bit mog komentara o Federeru. Niti sam sentimentalan na dotičnog, niti se mora ponovno potezati ta priča na svaki komentar koji je pozitivno orjentisan na lik i djelo Rogera. Upravo ono što je taj meč nosio i ono što se u istom dešavalo ga čini boljim i večim, jer ko zna šta bi se dešavalo u njihovim kasnijim mečevima, da je jedna meč lopta iskorištena. Na Rafu to ne bi uticalo, ali na Rogera svakako bi. Zato je taj meč važan i u samom historijskom smislu kao i u karijeri njih dvojice, a naročito Federera.
                To ga ujedno čini i još večim i to je bio cilj mog komentara, a ne pisanje izgovora za Rogera kako ste to vi (pretpostaljam) shvatili.

                Ovo sam pisao sa mobitela i brzao sam. Izvinjavam se ako sam nešto pogrešno razumio ili ako ima nekih gramatičkih grešaka, nisam mogao sebi dozvoliti luksuz da pazim na sitnice.
                Last edited by Prle!; 09-10-12, 14:28.
                “It's no accident, I think, that tennis uses the language of life. Advantage, service, fault, break, love, the basic elements of tennis are those of everyday existence, because every match is a life in miniature. Points become games become sets become tournaments, and it's all so tightly connected that any point can become the turning point. It reminds me of the way seconds become minutes become hours, and any hour can be our finest. Or darkest. It's our choice.”

                Comment


                • Dobro je da si nas se setio barem na brzinu mislim da bas gresi oko Masters Kupa sredinom devedesetih.. turnir je bio velika stvar, a dovoljno je pogledati nemacku publiku pred kojom se igrao da sve bude jasno. ATP je od toga imao mnogo koristi, kao uostalom i od ukupne prodaje TV prava nemackim stanicama.. kada je Beker otisao, ni malo slucajno se Masters Kup seli iz Nemacke zarad boljeg profita. Da nije bio toliko vazan ne bismo videli mozda i najbolji dvoranski mec u istoriji tenisa u Hanoveru 1996.

                  Imam neka pitanja uvezi sa tim sezonama NI, postavljam ih za sat vremena
                  Last edited by ClayWarrior; 09-10-12, 16:20.
                  Pancho Gonzalez ; Ivan Lendl ; Andre Agassi ; Rafael Nadal

                  sigpic

                  Comment


                  • @Prle!
                    Postoji opasnost da se pocnemo previse ponavljati. Zato cu pukusati da sumiram u cemu se ne slazemo i ne mozemo sloziti. Postoji samo jedna ili dvije stvari za koje je diskusija konstruktivna.

                    Statisticki prosjek

                    Ja sam promijenio svoje misljenje na temelju njega a ti imas odbojnost prema njemu. Dakle nema potrebe da dalje o tome diskutujemo.

                    Prilagodba Nadala

                    Ja je smatram izuzetnim podvigom i pored toga sto mu je ujednacavanje podloga pomoglo. Ti je smatras daleko manjim podvigom.

                    Mastersi na sljaki

                    Ja smatram da je teze skupiti broj mastersa koji je skupio Nadal ako si specijalista na sljaci nego ako si specijalista na hardu. Ti ne dijelis u potpunosti moje misljenje.

                    Zavrsni turnir

                    On je izmedju mastersa i GSa. Ti ga smatras blizim GS-u a ja ga smatram blizim mastersu. Za Samprasa je igrao slicnu ulogu koju za Nadala igra MC. Ovdje bi naglasio da je sredinom 1990tih on na zavrsnim turnirima u Njemackoj pokazao da je jasno ispred Bekera kao s/v igrac. On je zapravo umanjio Bekerovu karijeru. To je podiglo Samprasov rejting! Cini mi se da ti precjenjujes tu cinjenicu.

                    ===============================================

                    Dominacija

                    Postoji sansa da umanjimo razliku u misljeninjma kad je u pitanju dominacija.

                    Za tebe je ona u prvom redu povezana sa brojem nedjelja na 1. mjestu rang liste a za mene postoje i drugi faktori. No pala mi je jedan stvar na pamet. Pravim statistiku za kljucne igrace za svaku godinu njihove karijere. Pokusacu da primijenim trenutno bodvanje (250,500,1000,2000) na predhodne sampione da vidim sto ce da takvo predjenje da pokaze.

                    ===============================================

                    Od svih tvojih argumenata ovaj mi se najvise svidja:

                    Sampras je razvio svoj stil igre i bio nevjerovatno uspješan sa njim. Međutim, nisu samo njemu odgovarale takve podloge, već i jednom broju drugih igrača. Tu Petova ubitačnost još više dolazi do izražaja i dobija na značaju, jer smijem se usuditi da kažem da nijedan igrač ne bi bio u stanju da izdominira 90-te godine tako dobro kao Sampras, naročito u eri takvih podloga i servera.
                    Niko nije mogao da izdominira takvu eru kao Sampras. On je prilagodio svoju igru do maksimuma uslovima u kojima se onda igralo. Njegova sposbnost da cuva sopstveni servis je bila stub njegovog uspjeha. Cetvrti je igrac po postotku dobijenih sopstvenih servis gemova – 89%. (Ispred njega su Karlovic, Izner i Rodik.) Peti je igrac po postoku dobijenih poena na 1. Servis – 81%. (Ispred njega su Ivanisevic, Karlovic, Krajicek i Arthus).

                    Malo me iznenadjuje da je tek 20. igrac po postotku osvojenih poena na drugi servis – 53% (iza npr. Tipsarevica.) To sugerise da se danas losije returnira, pogotovo na brzim podlogama.

                    Treci je igrac po broju spasenih BP – 68% (Iza Karlovica i Iznera).

                    I treci je igrac po postotku osvojenih TB – 63.7% (Iza Federerera i Iznera).

                    Sjajni brojevi ali ipak ne tako impresivni da bi se objasnila njegova dominacija. Imao je neki faktor X da igra najbolje kad je najpotrebnije i da savrseno rasporedi snagu.
                    Last edited by NI; 09-10-12, 18:30.

                    Comment


                    • Ove tri prve sezone me naravno najvise zanimaju, pored Lendlovih

                      Da krenemo od te velike sezone Dzimija Konorsa. Ovo su stvari koje sam izdvojio iz te 1974. :

                      Connors 1974 : druga vezana sezona u kojoj je Konors ostvario dvocifren broj titula.. ovog puta u jos impresivnijem stilu za jednu od najbolji sezona nekog igraca u Open eri. Na 21. turniru te godine Konors je 17 puta usao u finale i uzeo ogromnih 15 titula. Dzimi krajem 1973. odlazi u Australiju i tamo ce osvojiti svoj prvi Mejdzor. Nakon toga se kao po obicaju vratio kuci i bio jos bolji nego godinu dana ranije. Uspehe belezi i u Evropi kao i ponovo kod kuce nakon toga. Godinu je zavrsio krajem novembra u Londonu i Johanezburgu, uzevsi oba turnira. 5 turnira osvojio je van Sjedinjenih Drzava. Osvojio je sva 3 Mejdzora na travi te godine (plus Mancester) a ocekivano je bio dobar i na hardu i tepihu. Odigrao je samo jedan turnir na sljaci (zelenoj) i tukao Borga u finalu.. dakle, bio je uspesan na sve 4 podloge, kao i na otvorenim i dvoranskim turnirima. Skor na ATP turnirima bio mu je 93-4 (u dva meca predao je bez borbe). Do desete titule u sezoni stigao je vec na Vimbldonu, dakle i dalje je imao 21. godinu i 9 meseci. Ponovo je na maestralan nacin otvorio sezonu sa 9 vezanih finala i 8 titula iz njih, 6 u nizu. Sto se tice pobeda, nanizao ih je 35 a od pocetka godine do Indianapolisa ostvario je 61-2. Na 5 vezanih turnira uzeo je sjajnih 45 setova u nizu. Sto se tice ''best of 5'' finala, od 15 turnira 5 je dobio na tri dobijena seta a sto se tice broja meceva na osvojenim turnirima.. 2-4 : 5 // 5-7 : 10. Ovog puta nema zbora o jacini titula koje je Dzimi osvojio i samo za par u Sjedinjenim Drzavama mozemo reci da su bili slabiji. Njukomb je ponovo najbolji od ostalih igraca, sa 9 titula

                      Titule : Australian Open, Roanoke, Little Rock, Birmingham, Salisbury, Hampton, Salt Lake City, Tempe, Manchester, Wimbledon, Indianapolis, US Open, Los Angeles, London, Johannesburg

                      Da se ipak malo osvrnemo na ovu godinu.. jaci Tour (WCT) razdvojio se na tri dela a na tri Mejdzora koje je osvojio, Dzimbo je morao da igra protiv samo jednog igraca koji je godinu zavrsio u Top 10 (Rozvel u finalima Vimbldona i US Opena). Neki su misljenja i da je ovo bila tranziciona godina sa matorim Rozvelom i Njukombom i veoma mladim Borgom, jer Dzimi vise nikada nije ponovio nesto slicno (ruku na srce, nije bas ni lako). Takodje, uocljivo je da nije imao meceve na crvenoj evropskoj sljaci (koja mu je najslabije isla) ali krivica nije njegova.. zbog ucesca u novoosnovanoj World Team Tennis ligi za Baltimor Banerse, federacije Italije i Francuske zabranile su mu da igra u Rimu i na Rolan Garosu i tuzile WTT zbog poklapanja rasporeda sa tim turnirima. Ostace vecno pitanje da li bi Dzimi Konors te godine u Parizu mogao do CYGS-a. Krajem maja Dzimi je dosao na sudjenje u Pariz i u igri reci rekao "I'm in the wrong court. I should be on clay." Takodje, moze se voditi diskusija o tome koliko je u stvari Konors te godine bio bolji od Njukomba (Njukomb pocetkom juna postao broj 1 umesto Nastasea) ali partije koje je pruzio na Vimbldonu i US Openu su bile toliko dobre da ga verovatno ne bi pobedio niko ziv, koliko god da je Tour bio rasparcan. Dvoranska titula u Londonu pred kraj sezone mu je 30. u karijeri i do te brojke su kao mladji od njega posle dosli samo Borg i Nadal. Dzimi nije isao na Masters Kup (igralo se na travi u Melburnu)

                      1. januara 1974. Dzimi je osvojio Australian Open pobedivsi Fila Denta u finalu. 30. marta Gerulaitis mu je uzeo set u finalu Solt Lejk Sitija ali nije uspeo da dobije mec, bila je to peta vezana titula kod kuce za Dzimba. 20. juna u 1/4 Notingema Sten Smit je prekinuo Konorsov niz od 35 pobeda, savladavsi ga 4-6 6-4 6-0. Sledece godine Dzimi ce imati niz od 36 pobeda a prekinuce ga Rosko Taner.. ponovo u Notingemu. 28. juna u drugoj rundi Vimbldona, Konors je odigrao maraton protiv Fila Denta, igrali su 4 sata i 45 minuta i dva dana. U petom setu Dent je imao 5-3 pa 5-4 i 30-0 na svoj servis ali je zatim poceo da promasuje voleje i Konors je izvukao 5-7 6-3 3-6 6-3 10-8. 6. jula u finalu Dzimi pobedjuje velikog Kena Rozvela 6-1 6-1 6-4 i postao najmladji sampion Vimbldona jos od Ljua Hoda 1956... koji je te godine u finalu takodje tukao Rozvela. Ken je gubio 4 finala Vimbldona u rasponu od 20 godina, 1954-1974, i uz Lendla ce ostati najbolji igrac Open ere koji nije podigao trofej na Vimbldonu

                      29. jula Dzimi Konors postao je broj 1, smenivsi Dzona Njukomba. Poziciju ce drzati tri pune godine, do avgusta 1977. 9. septembra u finalu US Opena Konors jos ubedljivije pobedjuje Rozvela, 6-1 6-0 6-1, u mecu koji je trajao samo 78 minuta i jedan je od najdosadnijih u istoriji finala na Mejdzorima. Sredinom meca Konors je uzeo 11 vezanih gemova i u citavom mecu dozvolio samo jednu brejk loptu! Na dan Dzimijevog rodjenja, 2. septembra 1952. Ken Rozvel je igrao 1/4 na US Openu
                      Dakle, sva tri Mejdzora uzeo je na travi a na Rolan Garos nije isao. Iskoristio je iscepkanost Tura, a kada napravim analizu za mesec ili dva moci cu i konkretnije reci koliko je ona uticala na kvalitet te sezone, i koliko su se puta najbolji igraci okupljali zajedno na turnirima


                      Oko Lejverove 1969. vodi se mnogo polemika, najvise zbog broja poraza koje je te sezone pretrpeo. Imamo problem odmah na pocetku, jer mu ATP ne priznaje mnoge turnire koje je igrao. Ako se moze uci u trag rezultatima, te godine igrao je cak 31 turnir i osvojio 18., uz preko 100 dobijenih meceva. Imao je i dosta poraza ali sve to pada u vodu pred 4 dragulja koja je te godine osvojio. Problem je samo manji zreb u Australiji, mada ce se taj trend nastaviti jos skoro 20 godina


                      Na Dzonovu 1984. sam emotivno slab, nisam se dzabe rodio tog leta o njoj sam, koliko god da je bilo u mojom moci, pisao ovde http://www.sportklub.info/forum/thre...l=1#post641139 a izdvojicu najvaznije stvari

                      Zanima me samo zasto je Mekinro toliko poena iza Konorsa
                      Pancho Gonzalez ; Ivan Lendl ; Andre Agassi ; Rafael Nadal

                      sigpic

                      Comment


                      • Originally posted by ClayWarrior View Post
                        Ove tri prve sezone me naravno najvise zanimaju, pored Lendlovih

                        Da krenemo od te velike sezone Dzimija Konorsa. Ovo su stvari koje sam izdvojio iz te 1974. :



                        Dakle, sva tri Mejdzora uzeo je na travi a na Rolan Garos nije isao. Iskoristio je iscepkanost Tura, a kada napravim analizu za mesec ili dva moci cu i konkretnije reci koliko je ona uticala na kvalitet te sezone, i koliko su se puta najbolji igraci okupljali zajedno na turnirima


                        Oko Lejverove 1969. vodi se mnogo polemika, najvise zbog broja poraza koje je te sezone pretrpeo. Imamo problem odmah na pocetku, jer mu ATP ne priznaje mnoge turnire koje je igrao. Ako se moze uci u trag rezultatima, te godine igrao je cak 31 turnir i osvojio 18., uz preko 100 dobijenih meceva. Imao je i dosta poraza ali sve to pada u vodu pred 4 dragulja koja je te godine osvojio. Problem je samo manji zreb u Australiji, mada ce se taj trend nastaviti jos skoro 20 godina


                        Na Dzonovu 1984. sam emotivno slab, nisam se dzabe rodio tog leta o njoj sam, koliko god da je bilo u mojom moci, pisao ovde http://www.sportklub.info/forum/thre...l=1#post641139 a izdvojicu najvaznije stvari

                        Zanima me samo zasto je Mekinro toliko poena iza Konorsa
                        1.
                        Problemi sa Lejverovom sezonom su poznati. 16 poraza. To je prva godina open ere i postoji dilema da li uposte treba uzimati Rodov rezultat. Ja sam ga uzeo.

                        2.
                        Tvoje opaske na racun Konorsove sezeone su na mjestu. Iskoristio je isjepkanost Tura. Mozemo dokazivati da se ni ta sezona ne treba ukljuciti. Jos uvijek je to rana faza open ere.

                        3.
                        Ne volim da pricam o igracima koje simpatisem i ne simpatisem jer to odmah vuce u neobjektivnost. Posto je Mekinro davno zavrsio kariujeru reci cu ovo. Od svih igraca koji su ikada igrali tenis najvise sam navijao za Mekinroa. Smatrao sam ga najboljim. Igrao je najtraktivnije, na brzinu i osjecaj. Zbog njega sam zavolio tenis. Kad je izgubio finale od Lendla 1984. u Parizu samo sto nisam plakao.

                        Ali brojevi su brojevi.

                        4.
                        Zasto je razlika toliko velika?

                        Objasnio sam u jednom postu koji model koristi. Maksimalno jednostavan po tvojoj jednostavnoj ideji.

                        No postoji vaznija stvar. U model mozes uglavnom da se oslanjas na mnozenje/dijeljenje i ili uglavnom da se oslanjas na sabiranje/oduzimanje. Sabirenje daje ljepse rezultate ali mnozenje daje pouzdanije rezultate. Sabiranje je uvijek dijelom arbitrarno. Jedino gdje koristim sabiranje je kod davanja 2/3 tezine GS-ovima. te 2/3 su arbitrarne. Kad kazem arbitrarne onda mislim bez jasnog pravila. Sudija u fudbalu je arbitar a ne sudija. Ima pravila ali je slobodno sudijsko uvjerenje cesto presudno. U krajnjoj liniji rang lista nije drugo nego model baziran na sabiranju.

                        No ima problem i sa mnozenje. Mnozenje svara problem ako su brojevi(uzorak) mali. Razlike u modelu postaju velike. Pogtovo je problem sa nulom.

                        Da skratim pricu. Dzon je 1984. igra 3 GS-a a dobio dva. To daje kolicnik 2/3=0.67. Dzimi je 1974. igrao tri GS-a i dobio sva tri. Njegov kolicnik je 3/3=1. 2/3 su 33% manje od 1. To je izvor razlike.

                        Ali sad pusti to. Ideja je da je Konors dobio sve GS-ove koje je igrao te godine. Mekinro je izgubio jedna. Ako se zanemare ostali faktori (Konorskovo koristenje iscjepkanosti tura, tri GS-a na istoj podlozi itd.) i samo koncetrises na rezultat onda je Konors imao bolju sezonu.

                        5.
                        Ja uzimam model kao osnovu. Znacajnu osnovo. Ako dodam i subjektivni element onda bih vrednovao sezone:

                        1. Lejver,
                        2. Konors,
                        3. Mekinroe

                        Comment


                        • Potpuno je validno stavljati Lejverovu 1969., Open era pocela je godinu dana ranije. To sto je Tur bio pocepan je druga stvar, vidimo da ni 5 godina kasnije nije bilo mnogo bolje

                          Zbog toga ti modeli ne govore dovoljno, nije isto kada odigras tri turnira na travi protiv nedovoljno dobrih rivala, i kada odigras tri na tri razlicite podloge, protiv daleko boljih rivala od onih koje je imao Konors. Videcemo sta ce moja analiza pokazati, ali kada uzmes 45 setova u nizu nesto nije u redu, pa makar se zvao Dzimbo Konors

                          Salio sam se kod te sentimentalnosti, ali nisam kada sam pisao o Mekinroovoj sezoni, koju smatram ubedljivo najboljom u Open eri. Covek je bio nenormalno dobar od januara do januara (Djokovic svoju proslu sezonu zavrsio u septembru), igrao je relativno malo turnira ali mu na njima nije mogao niko nista. On jeste izgubio finale Rolan Garosa ali mu Lendl nije mogao nista u prva dva seta, a u dva navrata bio je na 5 i 6 poena od trijumfa. Poraz je poraz ali nije bas isto kad izgubis na taj nacin, ili kad par nedelja kasnije on u finalu Vimbldona razbije Konorsa za 80 minuta, u najdosadnijem finalu od 1938. Mekinro mi nije jedan od omiljenih igraca iz proslosti ali ovoj sezoni drugi igraci jednostavno nemaju sta da suprotstave
                          Pancho Gonzalez ; Ivan Lendl ; Andre Agassi ; Rafael Nadal

                          sigpic

                          Comment


                          • Mekinro je bio bolji u tom finalu u Parizu. Imao je 2:1 vodjstvo i brejk... Ali nemoj zaboraviti da 1984. on nije igrao Australiju. GS-ovi su GS-ovi.

                            Comment


                            • On nije igrao Australiju jer se povredio, Konors nije igrao Rolan Garos jer je bio na egzibiciji kod kuce.. ne znam ko je tu napravio veci propust i ko bi sta pre osvojio. I, govorimo o travnatoj Australiji i trostrukom sampionu Vimbldona, a sa druge strane o Rolan Garosu i crvenoj sljaci na kojoj Konors nikad titulu uzeo nije

                              Mekinro je na crvenoj sljaci te 1984. postigao vise nego dovoljno, bio je na raspolaganju svojoj zemlji u timskim takmicenjima koja je bez problema mogao da preskoci.. Konorsu igranje za Davis Cup selekciju SAD-a bas i nije bilo navika, i to mu je Dzon cesto zamerao
                              Pancho Gonzalez ; Ivan Lendl ; Andre Agassi ; Rafael Nadal

                              sigpic

                              Comment


                              • @NI

                                Kako ćemo sada nastaviti diskusiju, budući da se sve svodi na naša lična mišljenja i vlastitu percepciju gledanja i vrednovanja tih stvari ?!

                                S obzirom na to, pokušaću ovako podijeliti stvari.

                                U čemu je Nadal bolji od Samprasa ?!

                                Statistika:

                                -Više masters titula
                                -bolji omjer W/L na GS-ovima
                                -bolji H2H sa konkurencijom
                                -CGS


                                Glede udaraca: Bolji bekend, passing shotevi i ritern

                                Puno bolja fizička sprema.


                                U čemu je Sampras bolji od Nadala:

                                Statistika:

                                Više ukupno osvojenih titula
                                Više osvojenih GS titula
                                Više osvojenih završnih mastersa
                                Veča dominacija nad konkurentima u kontekstu rankinga
                                Više puta proglašen za ATP World Tour Championa
                                Veča dominacija na hardu, glavnoj podlozi na touru
                                Bolji omjer osvojenih titula na travi, Outdoor/Indoor hardu i tepihu.


                                Udarci: Bolji servis, voleji, forhend, slajs


                                Ukratko ću analizirati svaku od ovih stavki.

                                1. Rafa je od 21 Mastersa 16 osvojio na šljaci, gdje kako smo se i složili nije imao dostojnu konkurenciju.
                                U periodu od 2005 godine prosječno su se igrala tri Masters turnira na ovoj podlozi. (Rim, MC i Hamburg do 2007 godine, koji je kasnije zamijenjen Madridom) Njegova dominacija na toj podlozi je nevjerovatna, ali fale i rezultati na ostalim podlogama da bi njegov ukupan broj osvojenih titula dobio na još večem značaju. Ako je u ovoj eri kada podloge nikada nisu bile nakaradnije (homogenizirane) i sporije uspio skupiti samo 11 HC titula, šta bismo mogli očekivati od njega u uslovima kao 80-tih ili 90-tih godina prošlog vijeka ?!

                                2. Rafael Nadal ima bolji omjer W/L od Samprasa, ali je odigrao i više od 200 mečeva manje od dotičnog. Uz to, konkurencija mu više odgovara nego Samprasu. Premalo mladih igrača i premalo podloga koje su pogodne iznenađenjima.

                                3. Ovo možemo podijeliti na glavne konkurente, konkurente sa velikim brojem osvojenih titula i konkurente općenito.
                                Samo jedan igrač ima pozitivan H2H sa Rafom, Nikolay Davydenko. Protiv Samprasa pak više igrača ima pozitivan H2H.

                                4. Rafa je osvojio titule na sve 4 podloge, Sampras nema titulu na RG-u. To bi bila značajna prednost u korist Rafe da je imao uslove kao u 80-tim ili 90-tim, ali nije. Agassijev CGS u odnosu na Rafin cijenim x puta više.


                                Pete Sampras:

                                1. 64 osvojene titule > 50. Činjenica je da su podloge odgovarale njegovom stilu igre, ali da su takve podloge odgovarale i velikom broju njegovih konkurenata. U takvom stanju stvari Sampras je bio neumoljiv i kako rekoh ranije, za to mu se mora skinuti kapa. Uprkos svemu tome, procenat osvojenih turnira od strane S&V i baseline igrača je gotovo podjednak. Niko, uključujući Federera ne bi tako dobro i ubitačno izdominirao taj period kao što je Sampras.

                                2. 14 GS > 11 GS. Njegova 3 GS-a više gube na značaju činjenicom da nije kompletirao Slam, ali ih koliko toliko zamijenjuje druga činjenica, a to je da je dominirao na više različitih GS-ova za razliku od Nadala.

                                3. Završne Masterse različito vrednujemo, zbog različite percepcije u mišljenjima, ali mišljenje je jedno, a činjenice nešto sasvim drugo. 8 najboljih igrača ukršta rekete na kraju sezone, 8 igrača koji su postigli najbolje rezultate u toj sezoni i sama pomisao na to izdiže taj turnir više od Mastersa i približava ga nazivu 5.GS. Sampras je osvojio 5 takvih titula, Sampras je 5 puta bio uspješniji nad svojim glavnim konkurentima na kraju sezone. To je fantastično.

                                4. Veča dominacija u kontestu rankinga. Pete Sampras 286, Rafael Nadal 102. Sampras je čak 184 sedmice više proveo na prvom mjestu od Nadala.

                                5. Sampras je 6 puta bio ATP Champion na kraju godine, Nadal samo 2. Da stvar bude još bolja (za Peta) on je to bio 6 godina uzastopno, po čemu je najbolji u Open eri.

                                6. Hard je glavna podloga na touru i na njoj je konkurencija najjača. Na toj podlozi se ukrštaju svi all round kvaliteti raznih igrača i na njoj se igra najviše turnira tokom sezone. Zato se velika dominacija nekog igrača na toj podlozi mora posmatrati večom u odnosu na dominaciju nekog igrača na drugim podlogama. Sampras je osvojio 29 Outdoor i 21 Indoor titulu, 8 turnira na travi i 2 na šljaci. Nadalov omjer osvojenih turnira na svim podlogama je bitno slabiji od Samprasovog. Petu ide minus za loše rezultate na šljaci, koji su kako sam rekao prije stranicu dvije u poređenju njega i Borga ispod Grkovog igračkog renomea.

                                Udarci:

                                1. Glede udaraca, Nadal je imao bolje kretanje uslovljeno fantastičnom fizičkom spremom. Anticipacija je bila fantastična, a dodamo li k tome i njegovu brzinu, lako je zaključiti da čovjek ima jedne od najspektakularnijih passing shoteva svih vremena, bez obzira radilo se o bekendu ili forhendu.
                                2. Rafin blok ritern je fantastičan, odlično čita servise protivnika i pametno ih neutralizuje. Mnogi su se pitali zašto Novak s vremena na vrijeme ne igra blok ritern, a pravi odgovor na to pitanje leži u samom stilu igre te dvojice igrača. Rafa se prilikom riterna oslanja na svoju defanzivu i ide na to da odigra udarac više, a može sebi dozvoliti luksuz da ga protivnik napada iz sve snage, zbog nevjerovatno mnogo rješenja koje ima kada stoji 2-3 metra iza osnovne linije, jer ima oružja kojima je u stanju ugroziti protivnika čak i onda kada bi 99% igrača mislilo da je poen izgubljen. Novak s druge strane nema takva rješenja u defanzivi kao Nadal, a njegov karakter ofanzivca ga "primorava" da pokuša doći do poena kanalisanjem snage protivničkog udarca i vraćanjem još jače loptice nazad. To je nekada dobro, a nekada ne, sve u zavisnosti od situacije u kojoj se igrači nalaze.
                                3. Bekend je sredina. U biti nešto više od prosječnog, ali ništa specijalno. Budući da poredimo Nadala i Samprasa, Rafa ima prednost u bekendu. Mogao se bolje braniti iz tog udarca, a opet koliko toliko dobro i napadati, za razliku od Peta koji je dovoljno snage iz tog udarca mogao generisati jedino na nizak odskok loptice.

                                4. Servis je na strani Peta i glupo je uopšte o tome raspravljati. Fantastična tehnika, izbačaj i udarac i nevjerovatno puno varijacija, jačine, slajsa i kika.
                                5. Kao što je Nadal imao anticipaciju sa baselinea, tako je i Sampras imao vrhunsku anticipaciju na mreži. To su mu omogučili i fantastični prilazni udarci kao i izuzetno razvijena Chip and charge tehnika.
                                Gratis tome je bio fantastičan prilazak mreži, vrhunski osjećaj i sjajni voleji.
                                6. O forhendu smo raspravljali jednom. Po meni je Samprasov forhend ako ne najuboitiji onda definitivno jedan od najuboitijih udaraca nekog igrača u tenisu. Odgovorno tvrdim da niko nije mogao brže riješiti poen forhendom od samog Samprasa.
                                7. Imao je nevjerovatno nezgodan slajs, loptica nije išla suviše visoko preko mreže i imala izuzetno nezgodan odskok. Brzina tadašnjih podloga i laganije loptice činise su taj njegov udarac još ubitačnijim.


                                Eh sada, ja ne mogu promijeniti tvoj stav i mišljenje, kao što ni ti ne možeš moj, zato te neću ubijeđivati u ono što mislim da je ispravno, jer po meni i iz svega ovoga napisanog (prvenstveno statistički) ova dvojica igrača se još ne mogu porediti. Možda će moći za godinu, dvije, pet, deset, ali sada ne mogu, jer je statistika debelo na strani Samprasa. Ti možda vrednuješ određene kvalitete Nadala više nego ja, a Samprasove manje od mene i ja tu ne mogu ništa uraditi. Uprkos tome, bilo mi je gušt prodiskutovati na ovu temu, bez obzira što nismo našli 'zajednički jezik'.

                                CW, moram priznati da mi je ovaj forum ušao pod kožu, a i neka je. Merak je diskutovati sa vama, zato ne žalim provedenog vremena ovdje.
                                Ako sve bude kako treba, uskoro ćemo imati muško Australsko finale iz 1988 godine i to najviše zahvaljujući Bojani. Al nas je krenulo. A Bojanu nemoj da bi ko više dirao.
                                Last edited by Prle!; 09-10-12, 19:16.
                                “It's no accident, I think, that tennis uses the language of life. Advantage, service, fault, break, love, the basic elements of tennis are those of everyday existence, because every match is a life in miniature. Points become games become sets become tournaments, and it's all so tightly connected that any point can become the turning point. It reminds me of the way seconds become minutes become hours, and any hour can be our finest. Or darkest. It's our choice.”

                                Comment

                                Working...
                                X