Iskreno bih voleo da Liverpul osvoji titulu. Sva tri vodeca tima su imala oscilacije u igri tokom sezone, ali je Liverpul imao najmanje ozbiljnih kikseva i svakako je pokazao najlepsi fudbal, cak lepsi i od Sitijevog iz onog perioda kada su ''gradjani'' nemilosrdno rasklapali protivnicke odbrane. Mislim da bi na skali neke ''pravednosti'' Liverpul zato i bio na najvisem mestu.
Sa druge strane, Celzi je danas odigrao neverovatan mec. Sa defanzivnog aspekta gledano, ovo verovatno i jeste vrhunac. Potpuna negacija igre protivnika, zatvaranje svih prolaza ka golu, vodjenje racuna o ubacivanjima i sutevima sa distance...sve sto je potrebno da se ne primi gol. Sada je pitanje da li je ova greska Dzerarda bila ''poklon sa neba'' za ovakvu perfekciju u odbrani, ili cista sreca. O tome mozemo raspravljati. Celzi jeste prikazao nesto vecu zelju da postigne gol nego u Madridu( sto i nije bilo tesko jer su u prestonici Spanije igrali bez ikakvih napadackih ambicija) ali opet, svima je potpuno jasno da su dosli sa zadatkom da prvo odbrane svoju mrezu. Retko ko tako igra protiv tima koji nije nemerljivo bolji, a koji na tabeli ima 5 bodova vise. To je Murinjova ruka, ruka velikog fudbalskog znalca. Mislim da oko toga nema spora.
Inace, u poslednjoj deceniji smo svedoci da se svi vise timova, nezavisno od njihovih kvaliteta, odlucuje na ovakvu igru. Ne u ovolikoj meri, ali to je to. To je koncept koji mozda Murinjo nije stvorio, ali je dao odlucujuci doprinos njegovom nastanku. Jedan tim se povlaci, presing u istinskom obliku polako ali sigurno nestaje sa scene, ceka se greska protivnika, akcenat je na pozicioniranju a ne na sinhronizaciji. Jednostavno receno, odustaje se od lopte i cuva se prostor. Tako igraju i slabiji protiv boljih, ali i najbolji protiv najboljih. Licno, uvek biram napadacki fudbal i presing, ali ovaj novi koncept postaje kontrateza tome, i to vise niko ne dovodi u pitanje. Nekada se smatralo da je presing vrhunac fudbalske defanzive, a sada postoje i nacini, koji takodje, kao sto vidimo, donose odlicne rezultate. Govorilo se da je napadacki fudbal umetnost, ali i ova filozofija, iako mozda nije lepa za oko, ima elemente ozbiljne nauke. Imajuci sve ovo u vidu, mozemo zakljuciti da su Pep Gvardiola, kao predstavnik potpuno drugacije skole, i majstor defanzivne igre Murinjo itekako uticali na razvoj fudbalske igre, a u kojoj meri - to ce vreme pokazati.
Sa druge strane, Celzi je danas odigrao neverovatan mec. Sa defanzivnog aspekta gledano, ovo verovatno i jeste vrhunac. Potpuna negacija igre protivnika, zatvaranje svih prolaza ka golu, vodjenje racuna o ubacivanjima i sutevima sa distance...sve sto je potrebno da se ne primi gol. Sada je pitanje da li je ova greska Dzerarda bila ''poklon sa neba'' za ovakvu perfekciju u odbrani, ili cista sreca. O tome mozemo raspravljati. Celzi jeste prikazao nesto vecu zelju da postigne gol nego u Madridu( sto i nije bilo tesko jer su u prestonici Spanije igrali bez ikakvih napadackih ambicija) ali opet, svima je potpuno jasno da su dosli sa zadatkom da prvo odbrane svoju mrezu. Retko ko tako igra protiv tima koji nije nemerljivo bolji, a koji na tabeli ima 5 bodova vise. To je Murinjova ruka, ruka velikog fudbalskog znalca. Mislim da oko toga nema spora.
Inace, u poslednjoj deceniji smo svedoci da se svi vise timova, nezavisno od njihovih kvaliteta, odlucuje na ovakvu igru. Ne u ovolikoj meri, ali to je to. To je koncept koji mozda Murinjo nije stvorio, ali je dao odlucujuci doprinos njegovom nastanku. Jedan tim se povlaci, presing u istinskom obliku polako ali sigurno nestaje sa scene, ceka se greska protivnika, akcenat je na pozicioniranju a ne na sinhronizaciji. Jednostavno receno, odustaje se od lopte i cuva se prostor. Tako igraju i slabiji protiv boljih, ali i najbolji protiv najboljih. Licno, uvek biram napadacki fudbal i presing, ali ovaj novi koncept postaje kontrateza tome, i to vise niko ne dovodi u pitanje. Nekada se smatralo da je presing vrhunac fudbalske defanzive, a sada postoje i nacini, koji takodje, kao sto vidimo, donose odlicne rezultate. Govorilo se da je napadacki fudbal umetnost, ali i ova filozofija, iako mozda nije lepa za oko, ima elemente ozbiljne nauke. Imajuci sve ovo u vidu, mozemo zakljuciti da su Pep Gvardiola, kao predstavnik potpuno drugacije skole, i majstor defanzivne igre Murinjo itekako uticali na razvoj fudbalske igre, a u kojoj meri - to ce vreme pokazati.
Comment