Announcement

Collapse
No announcement yet.

Opste teniske diskusije,vijesti...

Collapse
This is a sticky topic.
X
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • Originally posted by Torima View Post
    Malko smo pisali o Panchu ovde (pre nekoliko meseci) ali nije imao ko to da prati (čast izuzecima). Borg je bio ono što je posle postao Feki, magnet za publiku-čitaj lovu.

    Jedino što se sa svim tim nosio lakše u smislu da toga nije bilo previše kao danas. A, da jeste otišao na vreme, jeste.

    Panchu treba da podignu spomenik, ako su pametni, ali pošto nisu... uostalom zato i nemaju igrača u vrhu.
    Tako nekako. Čovjek je na neki način evoulirao tenis. Sama njegova pojava i imidž napravili su od tenisa jedan od najpopularnijih sportova u to vrijeme. Naravno, medijski hype i pompezna hajka nije bila ni blizu kao danas, ali shodno vremenu u kojem je igrao, bila je to ogromna promjena. On je imao neku harizmu koja ga je izdvajala od ostalih. Ako se ne varam, prvi igrači koji su počeli udarati 2HBH su on i Connors.

    Otišao je na vrijeme bez sumnje. Ne vjerujem da bi baš dobro prolazio sa JohnyMacom, koji ga je na zalasku karijere mlatio gdje je stigao, ali bi bilo zanimljivo vidjeti part 2 tog rivalstva. Nisam mišljenja da bi McEnroe 'ownao' Borga, već da bi narušio njegov 'mit nepobjedivosti i dominacije'. Šveđanin je vidio kuda stvari idu, a kap koja je prelila čašu je bilo zamjeranje tadašnjih teniskih organizacija da umjesto što ide na egzibicije, više vremena posveti zvaničnim turnirima i GS-ovima, te ga primoravali da igra kvalifikacije tih turnira. Ovaj to nije htio i to mu je poslužilo i kao dobar paravan, vjerovatno pravog razloga zbog kojeg je napustio tenis.

    Nekoliko puta sam spominjao (možda ne ovdje) da najveći teniski stadion na svijetu mora i treba nositi ime čuvenog Pancha Gonzalesa. Čast Arthuru Ashu, o njemu sve najbolje, ali ipak se zna ko je mijenjao pravila teniske igre i bio najdominantniji igrač svih vremena. Ne odužiti mu se na svemu onome što je dao tenisu, veliki je šamar za Američki tenis i ovaj sport generalno.


    @Clint

    Najomiljenija mi je diskusija o Laveru i Gonzalesu. Ako @CW ima vremena, volio bih da se pridruži. On je ovdje najpotkovaniji što se teniske historije tiče.
    “It's no accident, I think, that tennis uses the language of life. Advantage, service, fault, break, love, the basic elements of tennis are those of everyday existence, because every match is a life in miniature. Points become games become sets become tournaments, and it's all so tightly connected that any point can become the turning point. It reminds me of the way seconds become minutes become hours, and any hour can be our finest. Or darkest. It's our choice.”

    Comment


    • Sa vama dvojicom o cemu god hocete

      Samo jos uvek ne o Hasu kako smo planirali, pakujemo mu ostvarenja a tek cekamo travu! Najsvezije je da niko od 1971. nije igrao 1/4 Rolan Garosa u njegovim godinama, ali tu se nece stati, cekamo Top 10
      Pancho Gonzalez ; Ivan Lendl ; Andre Agassi ; Rafael Nadal

      sigpic

      Comment


      • Ja osobno sam u privatnom životu jako zainteresiran za povijest. No, iz nekog razloga, pa da me se sada ubije, nemam pojma zašto nisam pažljivije obraćao pažnju na tenisku povijest. Mislim ne da nisam obraćao pažnju, znao sam ja tko su Rod Laver, tko je Rosewall, Ashe, tko je Borg i što su svi oni koje nisam spomenuo. Znao sam kakvi su im uspjesi i što su sve postigli, ali nije to-to kada ne osjetite, odnosno ne vidite svojim očima nečiju dominaciju, ako me razumijete što hoću reći. Recimo mi koji smo svjedočili na licu mjesta Federerovoj dominaciji sredinom nultih ili Novakovoj 2011. Lako je pojmiti što su ti ljudi radili u to vrijeme. Nikada netko tko se nije rodio u to vrijeme neće imati takav uvid u sve to, jer mi smo živili u to vrijeme i jeli/spavali/mislili i pisali o tome...
        Upravo me je možda iz tog razloga nekako „odbijalo“, pogotovo priče o Rodu Laveru. Imao sam pred sobom neke njegove mečeve, ali ja sam inače čovjek koji želi sve i to odmah. Što je meni značio jedan njegov meč protiv Rosewella, kada ih je on odigrao preko 100. Morao bih pogledati svih 140 i koliko da bih skužio o kakvom se tu rivalitetu radi, kako se to odvijalo, što se tu točno događalo... I tako sam na jednom drugom forumu vidio topic u kojemu je jedan korisnik išao prema godinama Open ere i predstavljao igrače i pisao o njima (idealno za mene kojemu znanje o tome nije bilo na jako velikoj razini, pogotovo ne kao od CW-a ili Prleta).
        Tada sam se prvi put zapravo susreo sa mečevima Roda Lavera. Iskreno, u trenucima kada sam počinjao gledati te klipove bio sam skeptičan. Kakav će to biti tenis, hoće ti biti uopće zanilmjivo. Pazite, nije lako kada ste u eri vjerojatno najfizičkijeg tenisa ikada i onda se prebacite 40-45 godina unazad , bez sve te današnje opreme, bez svih tih „pomagala“, ali oduvijek sam bio romantičar. A bilo mi je nekako lakše kroz te naočale ipak gledati Beckera ili kasnije Samprasa ili Agassija jer su to igrači koji su igrali kada sam ja bio dijete i za njih gledati ne treba baš puno kopati po youtoube-u. No, moram priznati koliko god sam“odbijao“ gledati, toliko me intrigiralo, pa čak i smetalo da ne znam puno(dubinu) o Rodu Laveru.

        Naravno, dečko je počeo sa postavljanjem klipova s početkom Open Ere, pa je tako i moje pomno gledanje tada počelo.

        -čovjek ispred svog vremena-

        Prvi klip koji sam pogledao bio je iz 1968, finale Wimbledona protiv Rochea kojemu je ja mislim to bilo prvo finale. Tada je čini mi se Laver imao 29 godina. Naravno, prvo što se primjeti (normalno) je servis volej igra, općenito odlična igra na mreži što je za mene vrh vrhova. Ježim se od igrača koji ne znaju igrati na mreži, igrača bez onog vica u igir, onih potezića, malih ali slatkih sitnica, ali ono što me je tijekom gledanja tih mečeva posebno fasciniralo je da nisam niti jednom vidio da je netko promašio smash(barem ne pamtim). Gledao sam par cijelih mečeva ili setova i nisam primjetio da je netko promašio taj udarac.
        Drugi klip je isto finale Wimbledona, samo godinu dana kasnije, ovaj put protiv Newcombea.

        http://www.youtube.com/watch?v=1Q13_STOUBc

        I na ovom klipu ima par odličnih izmjena, pregršt odličnih egzekucija servis voleja, nadmudrivanja na mreži. Nekoliko odličnih bekend reterna Lavera za prste polizat, jednostavno uživancija od tenisa. Ako bih nešto izdvojio:
        -odlična izmjena na 02:15
        -Mislim pogledajte samo pasing u trku Lavera na oko 03:22. Sada samo uzmite ono tavu s kojom on igra i ovakav udarac. Pa ovo podsjeća na Nadala iz najboljih dana. Nevjerojatno impresivno !!!

        Uslijedila je snimka cijelog meča finala US Opena iz iste godine http://www.youtube.com/watch?v=87vijPUfB_I protiv Rochea.

        Sada mi se jako teško sve prisjetit, pogotovo jer je prošlo neko vrijeme kada sam ja to gledao, ali ostalo mi je u sjećanju par stvari s tog meča, a tko ima vremena neka pogleda.
        Bekend winneri Lavera. Meni njegov bekend jednostavno izgleda (a i je) ispred svog vremena. Od svih klipova koja sam pogledao od toga doba, dok je velika većina na skoro svaki bekend igrala slajs, odnosno ajmo to nazvati „napadački“ BH slajs i letila na mrežu, on je igrao top spin. Mislim igrao je i on slajs, naravno, ali imao je i određeni broj BH pasinga top spinom što mi se u tome vremenu čini totalno futurističkim. Ispred svog vremena bih nadodao i njegov forhend u trku, imate u zadnjem klipu još jedan, ono kao Nadal, samo nedostaje vamosssss

        Da nekako zaključim ovaj ionako predugačak post. Pristupio sam Laveru sa skepsom, ali pogledavši njegove mečeve shvatio sam o kakvom je zapravo igraču riječ. Osim onih brutalnih titula prije Open Ere, dovoljno mi je bilo pogledati klipove njegovih mečeva da bih shvatio kako je čovjek uistinu jedan od najboljih svih vremena – jednostavno da opet ponovim čovjek ispred svog vremena. A njegov smash, forhend u trku i neki Top 10 igrači ne znaju udariti danas !!
        Ono što bih još nadodao je recimo uvjeti u kojima je on igrao, tehnologija odnosno nedostatak iste. Bez brisanja ručnikom nakon svake gluposti, žaljenje na sve i svašta, bez malih sluga po terenu koji im udovoljavaju svakom hiru...

        No, ovako i onako padan na poteze na mreži, poluvoleje i nadmudrivanja, stoga me možda čovjek, odnosno cijeli taj old school tenis nije morao puno osvajati. CW, Prle, a i drugi, što vi velite na Lavera. Na mene je ostavio jako pozitivan utisak( i oni epiteti koje mu stručnjaci lijepe su po mom skromnom mišljenju itekako validni) i mogu reći da mi je pomalo žao što se nije malo kasnije rodio, da ga vidimo u malo mlađim danima protiv Borga.


        Ovo sam malo navrat-nanos složio jer jednostavno nisam imao više vremena, pogotovo nakon cijelonoćnog tipkanja po ovoj tastaturi već me oči bole... Tako da mi nemojte uzeti za zlo ako je malo nepovezano... Nisam postavljao još klipova jer jednostavno nemam više snage, a i da imam ima ih dosta, kada bi završili

        Inače, čini li se to samo meni ili Roger Federer prilikom spremanja za serviranje radi sličnu ili čak istu stvar s rukom prilikom prvog udaranja loptice od pod kao Rod Laver... ?? Nadam se da me razumijete što hoću reći, ako ne, probati ću objasniti malo bolje sutra
        Last edited by Clint_Eastwood; 05-06-13, 01:30.
        "Postoji jedno nepisano tenisko pravilo koje kaže sljedeće - ako vidite da loptica ide vani, onda je pustite da ide vani"-- Mićo Dušanović - finale Wimbledona 07.07.2013. godine.

        Comment


        • Kao da je juce bilo, a eto prodje 30 godina.
          Mats je zasigurno ovo dobro upamtio.
          http://bit.ly/10Owz5H
          sigpic

          Comment


          • Shminka, inače ovaj Prostejov gdje igra Dzumhur, sa jedne stranice koja se bavi tenisom vezanim za niže kategorije (CH, futuresi), inače odlična stranica uzeo sam one izjave Damira poslije jučerašnjeg meča sa onim Španjolcem.

            Imao sam sinoć jedan virtualni razgovor(mislim razgovor, kroz statuse na FB-u), i pitao sam dali bi mogli napraviti jedan veći intervju sa Damirom. Rekli su da ako budu u mogućnosti da će napraviti nakon današnjeg meča protiv Hajeka. Pitali su me dali imam nekih posebnih pitanja, ja sam samo rekao da ga pitaju vezano za njegove ciljeve do kraja ove sezone, kako je zadovoljan svojim igrama ove godine. Dali će se u nastavku orijentirati na futurese u nastavku sezone kako bi popravio renking ili će pokušavati sa challengerima. Što po njemu mu nedostaje kako bi pobjeđivao igrače kao Mannarino, Rochus i Stakhovsky od kojih je više-manje tijesno gubio u prvim kolima Challengera i dali planira igrati kvale Grand Slamova...

            Pa eto, ako budu u mogućnosti, a Damir spreman na razgovor, možda bi mogli dobiti intervju s njim Baš bih volio čuti što on kaže...
            "Postoji jedno nepisano tenisko pravilo koje kaže sljedeće - ako vidite da loptica ide vani, onda je pustite da ide vani"-- Mićo Dušanović - finale Wimbledona 07.07.2013. godine.

            Comment


            • Preskocio je on vec 2 futuresa u BiH, pa vjerujem da je cilj igrati challengere do kraja sezone...one na koje bude u stanju upasti

              Cilj i prije pocetka sezone je bilo igranje na kvalama GSova...steta sto nije imao mogucnost igrati RG, jer mu je sljaka najbolja podloga...ali sam siguran da ce igrati na USOu ako bude imao ranking za to

              Comment


              • Poštovanje za trud @Clinte


                Rod Laver je nesumnjivo jedan od najboljih i najvećih igrača svih vremena. Statistički, lako mu je naći manu određenim GS naslovima, ali tehnički mu sigurno nije bilo ravnog do pojave Federera. Malo je nejasno kako je s obzirom na tadašnju tehnologiju i uslove, uspjevao da izvodi takve udarce, na kojima bi mu zavidili i današnji igrači.
                Zato rečenica 'čovjek ispred svog vremena' u potpunosti opisuje ono što je Laver ustvari i bio. Obrati pažnju kod klipova koje si postavio, koliko je u tim udarcima miksanja, vještine, osjećaja, koliko se talenta mora imati da bi sa jako malom glavom reketa i nekvalitetnim žicama prebacio lopticu preko mreže, odredio joj direkciju i intezitet, odigrao volej, passing shot ili lob. Fascinantna je lakoća i elegancija kojom je taj čovjek igrao. Uzmimo u obzir podloge na kojima se igralo i pogledajmo na ovim klipovima koliko loptica nisko odskače. Hvatati takve loptice je teže čak i od Rafinih skraćenih TOP spin dijagonala koje te guraju iz terena i tjeraju da mijenjaš položaj nogu. U ovom slučaju moraš sa drvenim reketom prebaciti lopticu dovoljno visoko da pređe mrežu, a dovoljno nisko da protivniku što više otežaš volej. Dvojica igrača su bila vraški uspješna u tome. Jedan od njih je Laver, drugi Rosewall. Lako je u glavi stvoriti sliku kakav refleks, instikt i talenat su igrači morali imati da bi uspostavili dominaciju. A Bogu hvala i na ovoj tehnologiji, pa koliko-toliko možemo nadoknaditi ono što nismo imali priliku gledati uživo.

                Elem, najviše bih se bazirao na udarce. Njegov shotmaking i all round tenis me više dojmio od njegovih rezultata.
                Ako bi govorili o nedostacima, to bi eventualno bio servis. Ipak sa 1.73cm visine, nije se moglo više očekivati od onoga što je Laver iz svog servisa izvukao. Sve ostalo, forhend, running forhend, bekend, ritern, chip&charge, S&V, lob, passing shot bilo je daleko ispred vremena u kojem je igrao. Ako bi govorili o tim segmentima pojedinačno i uporedili sa Rosewallom, vjerujem da bi ishod bio izjednačen ili možda čak išao u korist Kena. Međutim, ono što je Laver imao, a Rosewall nije, bar ne u tolikoj mjeri, jeste 'mehanizam' koji je sve nabrojane segmente pretvorio u 'kolotečinu' spojenu sa izuzetnim ofanzivnim sposobnostima i perfektnom defanzivnom igrom, zasnovanoj na shotmakingu, a ne na fizici. Radijus kretanja mu je bio kod osnovne linije, a jednako dobro je igrao i IO forhend, i napadački slajs, odnosno chip, kao što se istovremeno strašno branio, jer je imao odlične passing shot udarce, kako sa bekend, tako i sa forhend strane. Fascinantno je koliko je iz niskog odskoka loptice mogao generisati snage. A posebno mi se sviđao njegov lob. Loptica putuje tako da izgleda kao da ide u out, a završava na samoj liniji. Takav joj je kontraefe davao da je loptica stvarala pogrešan vizuelni dojam koji je zbunjivao protivnike. Naravno, igra na mreži je priča za sebe. Nema mi ništa ljepše u tenisu nego kad vidim da ballstrike igrači, koji udaraju jako i snažno po loptici imaju toliko osjećaja i toucha na mreži. To je još jedna stavka u kojoj je Laver bio 'above his time'.

                Govorio bih i o njegovim manama, osporavao značaj Kalendar Slama, negativan omjer sa Pro igračima one godine kada je postao profesionalac itd, ali o tome možda drugom prilikom. Osvrnuo sam se samo na pozitivne stvari lika i djela Roda Lavera, jednog od najvećih igrača ikad i pravog ambasadora ove igre, tehnički najperspektivnijeg i najkompletnijeg tenisera koji je uzeo reket u ruke. Međutim, on će za mene uvijek biti 'jedan od', za razliku od Pancha Gonzalesa kojeg nemam problema da smatram jedinim pravim i istinskim GOAT-om ove igre.

                Nekoliko puta je postavljan ovaj klip ovdje, ali nije zgoreg da se opet nađe. Umjetnost.

                Spoiler
                “It's no accident, I think, that tennis uses the language of life. Advantage, service, fault, break, love, the basic elements of tennis are those of everyday existence, because every match is a life in miniature. Points become games become sets become tournaments, and it's all so tightly connected that any point can become the turning point. It reminds me of the way seconds become minutes become hours, and any hour can be our finest. Or darkest. It's our choice.”

                Comment


                • Problem je sto nemamo ni zrno materijala koji bi obradjivali, a ako neciji tenis treba gledati sa paznjom onda je to svakako Raketin

                  Mogu se uraditi analize meceva 1/2 i finala Vimbldona iz 1969. (posebno je polufinale bilo za istoriju) kao i finale US Opena te godine (imam neki kvalitetniji snimak od tog sa YT-a, relativno se dobro vidi loptica). Kod ovog potonjeg meca treba reci da je trava na Forest Hilsu bila kriminalna, a da je na terenu bukvalno bilo kratera posle silnih meceva i kisa koje su lile. Uglavnom, danasnjim primadonama niko ne bi smeo ni da predlozi izlazak na takav teren, a ljudi su igrali finale Grand Slam turnira, toliko vazno za Roda

                  Onda se mogu kupiti i kompletni mecevi protiv Nastasea i Borga iz druge polovine 70-ih, ni tada mu nije bio problem da ih posteno namuci (u dubl mecu gde su jos bili Borg, Es i Nastase bio je najbolji igrac na terenu). Ako u svim tim mecevima vidimo 20% onoga sto je genije imao u svom reketu mozemo da pevamo, ostalo je uglavnom izgubljeno u nekim neorganizovanim a potencijalno najsvetlijim teniskim vremenima. Posebna zal ostaje za finalom Dalasa iz 1972. protiv Rozvela, ne samo da igraci njihovih godina nikada nista slicno nisu prikazali vec je mec jedan od najboljih u XX-om veku

                  Sa bekhend strane je stvarno mogao da odigra ono sto niko drugi nije, o varijacijama da ne govorim. U Davis Cupu protiv SAD-a 1973. tako je jako opalio jedan bekhend ritern na servis Smita da su svi ostali ukopani, lopticu niko nije ni video. Srecnici koji su mogli da ga gledaju kazu da je u najtezim momentima izvlacio najgenijalnije udarce, koje niko drugi nije mogao da izvede i koji bi ostavili protivnika da tupo gleda za lopticom. Jeste bio nizak ali ga je obicno bilo tesko probiti kikom, zbog ogromne snage ramena, ruke i zgloba, nesto poput Viljasa. Od trenutka kada bi pronasao kalibar udaraca protivniku pomoci vise nije bilo, umesto ubitacnog slajsa tada bi poceo da tuce iz sve snage, pospremajuci loptice po linijama. Bilo je mucenika koji su uporno pokusavali da ga probiju snaznim servisom i izlaskom na mrezu ali sve sto su postigli je da im majstor vrati loptice od kojih su im ispadali reketi iz ruku

                  Na sta su licili ti teniski praznici izmedju njega i Rozvela mozemo samo da mastamo, sigurno je samo da bolji paket bekhenda nikada ni pre ni kasnije u nekom rivalstvu nije vidjen
                  Pancho Gonzalez ; Ivan Lendl ; Andre Agassi ; Rafael Nadal

                  sigpic

                  Comment


                  • Clay koliko su ono oni odigrali međusobnih mečeva. Preko 140-150 koliko je ono bilo ? (mislim na Lavera i Rosewalla).

                    Znam ovako iz glave da je omjer onako solidno na strani Lavera. Nevjerojatno, ali pazite vi taj rivalitet kada protiv jednog igrača odigrate 140 mečeva. 140 puta si ti izašao na teren i odigrao meč protiv jednog te istog čovjeka. To se zove poznavati nekoga u dušu. Evo recimo, Prle je rekao kako je po njemu Rosewall što se tiče udaraca, odnosno svih tih segmenata - izjednačeno, a možda i na stranu Kena.

                    Sada dolazimo do tog zanimljivog dijela o kojemu bih volio čuti vaša mišljenja. Prle, ti si rekao kako je Rod jednostavno sve te udarce, tehniku, talent nekako uspio pretočiti bolje u krajnji proizvod na terenu od Kena. Kako bi vi opisali Rosewalla, igrača sličnog Laveru, možda ne baš na tehničkom nivou kao Rod ili ? Meni je baš pravo žao što nisam pogledao više tih cijelih mečeva na kojima bi donio svoj sud jer tu su u pitanju 140 mečeva, a 2 cijela i 10ak klipova sa poenima ne daje pravi dojam o čemu se radi.

                    To je kao da recimo gledaš klipove sa poenima Samprasa i Agassija ili recimo Federera i Nadala(namjerno sam nama bliže igrače stavio da više ljudi može shvatiti o čemu pričam), ali čovjek zapravo ne može ući u dubinu rivaliteta, match upa i svega ostalog što je najbitnije kroz to(mislim na sebe).

                    Ono što sam primjetio je da je Rosewall dominirao u njihovim prvim mečevima, dok kako je vrijeme odmicalo Laver je sve više i više preuzimao dominaciju. Što je po vama to uzrokovalo ? Od 1968 pa do zadnjeg meča rezultati su jako na strani Lavera. Recimo 1963 je veeeeeliku većinu dvoboja uzeo Ken. Mislim teško mi je povjerovat da je on kao nešto stariji igrač na račun toga ostvarivao pobjede, dok se već sljedeće godine situacija potpuno okrenula. Zna li se što više o tim dvobojima uopće ? Prije Open ere.

                    Clay, ja nemam iskreno ništa protiv da recimo postavimo jedan po jedan meč(onih koji se mogu naći bez obzira na vremenski interval između njih) pa da recimo imamo 2-3 dana da odgledamo, pa onda da napišemo svoje dojmove. Vjerujem kako ti već to imaš u biti memorirano u glavi, ali i na papiru negdje. Naravno ako imate vremena... Normalno...
                    Last edited by Clint_Eastwood; 05-06-13, 20:33.
                    "Postoji jedno nepisano tenisko pravilo koje kaže sljedeće - ako vidite da loptica ide vani, onda je pustite da ide vani"-- Mićo Dušanović - finale Wimbledona 07.07.2013. godine.

                    Comment


                    • Lejver je nakon GS-a 1962. presao u profesionalce sledece godine i to je jedan potpuno drugaciji svet, nije ni cudo sto je Rozvel tu dominirao i u stvari izvadio svoj H2H sa Rodom, posle te godine bice na nekih 70-30 za Raketu. Tako je recimo 1957. Rozvel odmah bacen u Pro vatru protiv Gonzaleza, i pretrpeo 50-26 u seriji

                      Koliko su meceva odigrali niko ziv ne zna, broj moze otici i do 180, a mislim da Rozvel ima toliko meceva i protiv najveceg Gonzaleza. Ne samo sto je tehnicki bio dostojan rival obojici, Kena u odnosu na svakog igraca u istoriji izdvaja njegova skoro neverovatna dugovecnost, bice mi cast da jednom obradim finale Vimbldona iz 1974., pa makar bio epizodista protiv Konorsa. Zbog svega sto je osvojio i zbog tog trajanja od preko dve decenije Rozvel svakako ide rame uz rame sa Lejverom, Gonzalezom, Borgom, Samprasom i Federerom


                      Malo sta mi je u glavi od kad po ceo dan radim ono sto nisam mislio da cu ikada, morao bih opet pogledati mec. Neka to bude finale US Opena 1969., samo stvarno necu moci izvuci previse, tamo negde za ponedeljak
                      Last edited by ClayWarrior; 05-06-13, 21:05.
                      Pancho Gonzalez ; Ivan Lendl ; Andre Agassi ; Rafael Nadal

                      sigpic

                      Comment


                      • Strašno koliko je to zapravo "siva" zona. Tko zna koliko je to mečeva, koliko je to poteza, koliko je to situacija za izanalizirati...

                        http://www.youtube.com/watch?v=87vijPUfB_I

                        To je ovo...
                        "Postoji jedno nepisano tenisko pravilo koje kaže sljedeće - ako vidite da loptica ide vani, onda je pustite da ide vani"-- Mićo Dušanović - finale Wimbledona 07.07.2013. godine.

                        Comment


                        • To je njiva Forest Hilsa koja ce izdrzati jos nekih 5 godina dok je se zauvek nisu resili

                          Obratite paznju koliko su puta tapkali lopticu pre servisa.. pa uporeditie sa nesretnim finalom US Opena 2012. na primer
                          Pancho Gonzalez ; Ivan Lendl ; Andre Agassi ; Rafael Nadal

                          sigpic

                          Comment


                          • Kada sam u prethodnom postu spomenuo da imam zamjerke na Laverove određene rezultate, odnosno da su ipak glorifikovani više nego što treba, prvenstveno sam mislio na taj Kalendar Slam 1962. Kao što kaže @Clay, sljedeće godine kada je postao pro, bukvalno su se Rosewall, Hoad i ostala kompanija šprdali sa njim. Oni su u to vrijeme bili pak najbolji profesionalci (Hoad je vjerovatno jedan od najtalentovanijih tenisera tog vremena), a prelazak Lavera iz amatera u pro, bilo je isto kao prelazak nekog talentovanog mladog igrača iz juniorskog u profesionalni tour. Osvajao si i dominirao tamo, misliš da sve znaš i sve možeš i pređeš na veči nivo i shvatiš ustvari koliko još treba da radiš. Otprilike tako se i Laver osjećao te 1963 godine.

                            Što se tiče tvog pitanja @Clinte u kontekstu poređenja Roda i Kena, teško je dati odgovor šta je ovog prvog učinilo najboljim, a drugog samo 'jednim od'. Kao što rekoh ranije, ako bi sve tehničke segmente izvlačili i pojedinačno ih upoređivali, vjerovatno je da bi Ken odnio pobjedu. Naročito zbog prevelike razlike u servisu. Ipak, to je samo jedna kockica u cijeloj toj slagalici. Treba objektivno sagledati cijelu situaciju, podloge, čijem stilu su više odgovarale, pa onda i mentalni kapacitet igrača da se nosi sa svim što teniski uspjeh donosi. Ken je bio šljakaš i jedan je od najboljih clay court playera svih vremena. Tada su 2 od 4 GS-a igrani na travi, podlozi koja je Laveru nekako najviše odgovarala. Da me cijenjeni teniski auditorij pogrešno ne shvati, ne kažem da je Ken igrao loše na toj podlozi (đe će mi duša ako to kažem ), već da su u direktnim okršajima takvi uslovi ipak više pogodovali Laveru.

                            Što se tiče bazičnih udaraca, Kenova prednost jeste bila u servisu i eventualno bekendu, ali su u kompletu Laverovi udarci bili ujednačeniji. Shodno tome, slijedi da Kenov BH nije bolji od Rodovog, koliko recimo Laverov FH od Kenovog. I sigurno da je to u čitavom paketu kod Lavera izgledalo ljepše, ubitačnije, pa samim tim i učinkovitije. Možda je to pogrešna riječ, jer je Ken imao vraški dobru amatersku i pro karijeru, ali je sigurno da je Laver dominirao kudikamo više i osim toga redovnog ga 'ownao' u međusobnim duelima. Moguće je da su ga i podloge više favorizovale, ali ipak mislim da je u 'shotmaking' nadigravanju dva tehnički perfektna igrača Laver bio taj koji je prosto imao više vještine i znanja. Ustvari, ne mislim, to je činjenica, ovo što navodim je samo eventualni razlog zašto su se stvari tako odvijale.

                            Ipak, sve to ostaje na rekla-kazala pričama. Ja sam najviše zaključaka donosio na osnovu mnogih dokumentaraca, statistike, highlightsa i ponekih mečeva koje bih našao na netu. Za neku veču analizu, trebalo bi ipak više materijala. Ja se borim da pronađem što bolji vokabular u želji da što vjerodstojnije opišem njih dvojicu, vlastiti dojam stečen na osnovu prethodno navedenog, ali je stvarno jako teško pričati o nećemu gdje ipak nemaš tako jasan uvid u samu materiju tog vremenskog perioda. U jedno sam poprilično siguran, samo trojica ATG igrača bili tako ujednačeni sa FH i BH strane kao Rod Laver. Agassi, Lendl i Novak. Razlika je što su Rod i Andre ipak ballstrikeri, koji su igrali korak u polju ili eventualno na osnovnoj liniji, a druga dvojica generički baselineri sa igrom zasnovanoj na fizici i veliki bagom u S&V/Chip&charge stilu. Laver je jednostavno očaravao gracioznošću svoje igre. Ako već zbog nečega treba biti smatran najvećim, onda je to glavni razlog.
                            “It's no accident, I think, that tennis uses the language of life. Advantage, service, fault, break, love, the basic elements of tennis are those of everyday existence, because every match is a life in miniature. Points become games become sets become tournaments, and it's all so tightly connected that any point can become the turning point. It reminds me of the way seconds become minutes become hours, and any hour can be our finest. Or darkest. It's our choice.”

                            Comment


                            • Jeste, samo junior prelazi u iste uslove koji su na jednom nivou vise, Lejver je sa turnira na otvorenom i sa trave i sljake presao na zagusljive dvorane i super brze podloge od drveta, parketa ili ko zna cega. Problem mu je naravno bila i adaptacija jer umesto da nedelju dana (ili koliko vec) budes na jednom mestu, sada je morao da putuje i igra u drugom gradu svake ili svake druge veceri. Rozvel je imao vec 6 godina tog iskustva, sto je mnogo, sigurno preko 1000 meceva razlike

                              Bogami 3 od 4 GS-a su igrani na travi Imao je Ken priliku da vec 1956. osvoji Vimbldon i zavrsi amatersku karijeru na pravi nacin, no nije mu se dalo ni tad ni kasnije. Lju Hod bio mu je musterija od kad su bili klinci, sa 11 godina ga je recimo tukao 6-0 6-0, sa 13 6-0 6-1.. ali ovo su bile malo drugacije okolnosti. Pored toga, svi redom od Gonzaleza napominju da je Hod bio najtezi moguci rival kada ima svoj dan
                              Pancho Gonzalez ; Ivan Lendl ; Andre Agassi ; Rafael Nadal

                              sigpic

                              Comment


                              • To da, trebalo je ipak vremena da se određene kockice poslože. Kada se to desilo, Laver je i Rosewallu i Hoadu naplatio sve poraze i to sa kamatom. Podaci su različiti, prema nekima Hoad i Laver su početkom 1963 igrali 8 mečeva na turneji po Australiji i Novom Zelandu i svih 8 je dobio Hoad. Sezona je završena sa skorom 12-6 za Hoada u međusobnim mečevima.

                                Sljedeće godine je bila druga priča, a isto se nastavilo i u narednim. Laver je uspostavio dominaciju, a to se primijetilo i u međusobnim mečevima ove dvojie igrača. Prema podacima koje sam našao ovako se Hoad-Laver rivarly kretalo po sezonama:

                                Code:
                                1963: 12-6 Hoad
                                1964: 18-3 Laver 
                                1965: 5-1  Laver 
                                1966: 8-3  Laver
                                Neki podaci pak govore da je 1963 Hoad dobio prvih 14 mečeva protiv Lavera. Našao sam jednom citat gdje Laver to potvrđuje, ali ne mogu se sjetiti gdje i kako da ga hebeš. Nebitno, ta era je meni izgledala dosta jako. Ne možemo je porediti sa 80-tim ili 90-tim, što zbog podloga, što zbog neiskristalisanosti turnira, rascjepkanosti toura, ali pogledamo li igračku garnituru, bili su više nego respektabilna konkurencija jedni drugima. Hoad, Newcombe, Rosewall, Laver, Emerson... Hoad mi je bio i ostao najveća enigma tog vremena. Volio bih što više o njemu saznati, jer sam nekoliko puta nalijetao na podatke koji kažu da je u 'at his best' izdanju bio najgori moguči match up za svakoga. Laver je za njega govorio, parafraziram, da je njegov nivo 'peak' tenisa (Hoadov) najveći što je ikad vidio.

                                "Hoad's showing in 1958 and 1959 is the highest level of any player"

                                Uvijek te 60-te pomiješam sa 70-tim, kada je sredinom istih promijenjena podloga na USO-u. Lapsus, hvala što si me ispravio.
                                “It's no accident, I think, that tennis uses the language of life. Advantage, service, fault, break, love, the basic elements of tennis are those of everyday existence, because every match is a life in miniature. Points become games become sets become tournaments, and it's all so tightly connected that any point can become the turning point. It reminds me of the way seconds become minutes become hours, and any hour can be our finest. Or darkest. It's our choice.”

                                Comment

                                Working...
                                X