Announcement

Collapse
No announcement yet.

Opste teniske diskusije,vijesti...

Collapse
This is a sticky topic.
X
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • Jeste, i fizicka sprema je bila problem, za razliku od njegovog najveceg rivala

    Evo tog dela iz knjige, neko sigurno nije citao a bitan je element u njegovom razvoju, a tu je ideo o mesecu koji mu je preokrenuo karijeru

    Roger Federer was still the youngest player in the top 100 of the ATP rankings at the end of the 2000 season and was rapidly working his way to the top. However, when it came to winning his first ATP singles title, it seemed as though he was jinxed. No matter how well he played, he just couldn’t break through and win his first title. By contrast, Lleyton Hewitt, who was just five months older than Federer, already won six titles in his career, including four alone in 2000. Hewitt also ranked No. 6 in the world rankings and was firmly established as a consistent top 10 player.

    Hewitt’s style was different and simpler. He was fast and was one of the greatest warriors on the court—fighting tooth and nail for every point and wearing his opponents down with his steady baseline play. He intimidated opponents with fist pumps and his signature yell-out of “C’mon!”

    While Hewitt was winning in a relatively non-dazzling way, the opposite was usually the case for Federer. He charmed the spectators with dynamic displays of the most diverse strokes and with his virtuoso onslaught. He seemed to possess infinite potential—but he nonetheless repeatedly lost to inferior opponents. He seemed like somebody who had the winning lottery ticket but didn’t know what to do with all his money. “He has so much potential that it sometimes confuses even himself,” said John McEnroe, himself, a one-time artist with the tennis ball.

    Federer’s time finally seemed to come in October of 2000 in Basel, his hometown. He overcame a match point in defeating Hewitt for the first time in his career in the semifinals, winning by the narrowest of margins—8-6 in the decisive third-set tie-break. “That was one of my most unbelievable matches,” the local matador said exuberantly of one of his early marquee wins. But Federer was not able to carry the momentum through to the title, losing a hard-fought final to No. 6 seed Thomas Enqvist of Sweden.

    The final-round showing in Basel placed Federer among the top 25 ranked players in the world. But mental and physical exhaustion from the long season set in and Federer won just three matches in his final four tournaments and finished the 2000 season ranked No. 29. For the first time, he failed to achieve his goals for the season—winning his first title and finishing the year in the top 25 of the rankings.

    Federer’s 2000 season—his second as a professional—taught him the bitter lesson that spectacular strokes and talent by themselves weren’t enough to win tournaments and get to the top. He had to work on his physical fitness. Although fitness training was something he didn’t particularly like, he hired a fitness coach, Pierre Paganini, an old acquaintance from his time with the Swiss Tennis Federation at Ecublens, to join Lundgren as part of his team. Training with the 43-year-old Paganini 100 days a year proved to be a stroke of luck.

    “He is the best fitness trainer you can imagine,” said Lundgren of Paganini. The bald, bespectacled man was a former soccer player as well as a smart, professional and unobtrusive worker—and he quickly deduced what Federer was lacking. “Athletically, he had great shortcomings. There was enormous potential for improvement, especially in legwork and body building,” Paganini recalled. “His problem was that his enormous talent allowed him to cover up his athletic shortcomings.” At the same time, however, he also had to defend his position in the world rankings and he could not afford to just work on basic conditioning. “I had a time table of three years to bring him up to the best physical condition.”

    Paganini’s goal, however, was not to transform Federer into a muscle-man. “A tennis player is not a sprinter, a marathon runner or a shot-put thrower,” he said. “But he does have to have something from all of them and he does have to be able to summon all of these qualities when playing.” Because Federer was a creative player who often improvised many different shots during a match, he had to be able to execute many different movements, unlike a player like Hewitt, who tended to play the same style and hit the same type of shots repeatedly. Paganini worked with Federer to achieve a “coordinated creativity,” high precision movements and the ability to muster top athletic performance after four hours of play. “Roger couldn’t be permitted to choose the wrong tactic for physical reasons,” Paganini said.

    Every day brought fresh challenges for Paganini to keep the young firebrand’s morale high. “Roger is not a workaholic that you can hit 3,000 backhands to and he hits them and feels good doing it. Training has to be fun for Roger,” said Lundgren.

    “He wants to work hard but he needs a lot of variety,” Paganini said. “He has to see that an exercise is useful to him. He is an artist. If you motivate him, then he turns into a training animal.”

    In Biel in December of 2000, Federer received a two-week preview of what his new training work would entail. Paganini developed special exercises for him that he termed “integrated fitness training.” Federer, for example, ran on the side of the court until he was exhausted and then immediately ran back onto the court to play tennis. “The natural reflexes and all the bad habits that are the hardest to break kick in when one is in an exhausted state,” Paganini said, explaining his method. “And then the coach goes to work on them.”

    While many tennis players only concentrated on building fitness in December, the only tournament-free month of the year, Federer punctually worked on his fitness training the entire year. Paganini was immediately enthused by the professional dedication shown by his protégé. “He was really motivated for such exercises and this surprised me,” he said. “But he is, after all, a natural athlete.” Paganini, who called Federer “naturally coordinated,” said Federer accepted the fact that fitness work and practicing would not always be fun. “He noticed that he was there to acquire something that would later serve him on the tennis court.”

    Paganini’s three-year plan proved successful. “Today, Roger can reach a maximum speed of 20 km/h (12 mph), which means that he can keep up with a regional sprinter for the first 30 meters,” he recollected in 2003. Federer could run 3,300 meters in 12 minutes, 9,300 meters in 40 minutes and he could press 150 kg (330 lbs) while doing knee-bends. This was an immense improvement from before.

    Federer found it easy to motivate himself for these goal-oriented training sessions because they broke up the routine. “Just a little bit of change does me a lot of good,” he said. “Once I’m out on the court, I don’t have any problem getting motivated. If I want to be No. 1, I have to give my all in training.” Thanks to Paganini, he understood why he was training so hard. He quickly noticed that his improved fitness was helping him to increase his self-confidence. “I feel mentally really good because I know that I am physically prepared and that I can compete,” he said after the first extended training session with Paganini.

    Lundgren expected a lot from Federer in 2001, his first full season as Federer’s private coach. He was convinced that “if he plays like he did last fall in Sydney, Vienna or in Basel, he’ll be in the top 15.” He even dared to speculate that “he could have his first title very soon.”

    At the start of the season, Federer and Martina Hingis won the Hopman Cup in Perth. It was not an especially significant event but it was, after all, the International Tennis Federation’s sanctioned world mixed tennis tournament. He reached the third round of the Australian Open—avenging his Olympic loss to DiPasquale in the first round before losing to eventual finalist Arnaud Clement. February, however, became the best month of his career to date. At the indoor event in Milan, Italy after the Australian Open, Federer defeated Olympic Champion Yevgeny Kafelnikov for the first time in his ca*reer in the semifinals to reach his third career ATP singles final. Federer seized the opportunity and, with his parents in the stands cheering him on, he finally won his first ATP singles title, defeating No. 53-ranked Julien Boutter of France 6-4, 6-7 (7), 6-4.

    Lundgren was correct. A milestone was achieved. “The relief is enormous,” Federer said. “I’ve had to wait a long time for this moment. It should get easier from here on out.” But the excursion to Milan didn’t end very happily for Roger’s father. In his excitement, he locked his car keys inside the car and had to smash in the car window to retrieve them.

    A week later, another career milestone was achieved for the 19-year-old as he returned to Basel for Davis Cup duty against the United States. There was no stopping Federer. He beat Todd Martin and Jan-Michael Gambill in two breath-taking performances in singles, and in between, paired with Lorenzo Manta to defeat the American team of Gambill and Justin Gimelstob in doubles. With his three match victories in the 3-2 Swiss defeat of the USA, he joined Raul Ramirez, Neale Fraser, Nicola Pietrangeli, Frank Sedgman, Henri Cochet and Laurie Doherty as the seventh and the youngest player to win three live matches in a Davis Cup tie against the United States. “It’s like a dream,” said Federer, who shed tears of joy after his match-clinching victory over Gambill.

    The Americans, by contrast, were stunned. “You’d have to be blind not to see that he’s got a great future in store for him,” said Gambill. U.S. Captain Patrick McEnroe didn’t try to make any excuses although he was missing his two strongest players, Andre Agassi and Pete Sampras, in this match. “We knew that Federer would be tough but we didn’t expect this,” he said. “Whenever he got hold of the ball, the point was his.”

    February would bring even more success for Federer. The week after his single-handed defeat of the U.S. Davis Cup team, he reached the semifinals in Marseille where his 10-match winning streak was ended by Kafelnikov. The next week, he reached his fourth career singles final, losing to Nicolas Escude of France in a third-set tie-break in the final of Rotterdam. The ATP chose him their “Player of the Month” and effusively praised in their official press communication, “The Federer Express has arrived!” A playful warning was also issued in the press release stating that Federer, “has been blessed with so much talent that it almost seems unfair to his opponents.”
    Pancho Gonzalez ; Ivan Lendl ; Andre Agassi ; Rafael Nadal

    sigpic

    Comment


    • Originally posted by bojanaBG View Post
      Imao je on veliki pritisak, posto je bio veliki talenat koji nikako da ispuni ocekivanja.
      Zato mu je i svajcarska teniska federacija dodelila Paganinija i tada je napravljen trogodisnji plan, da prvenstveno fizicki napreduje, da se ne plasi dugih meceva i posle toga su polako kockice krenule da se slazu.
      Samo vi gledajte sada kada Dimitrov krene i on je pod ogromnim pritiskom sto ga svi porede sa Fedom a decko ima veliki talenat....
      A da poredim Rafu i Rogera ovaj put necu, iskreno vise volim Rogerov tenis nego Rafin, zbog teniske elegancije koju Fed poseduje, dok sa druge strane Rafina igra na sljaci tokom 2005 i 2006 kada je bio nedodirljiv tesko da ko moze ponoviiti tada je ja mislim dostigao vrhunac, kako je samo covek igrao passing shotove medjutim menjao je svoju igru kako bi bio kompetentan na ostalim podlogama sto mu je opet uspelo i osvojio je sve sto se moze osvojiti...
      I Rogera i Rafu(zbog tenditisa) smo toliko puta slali u penziju a oni su se vracali i osvajali GS a nama Novakovim navijacima je to dolazilo svaki put kao ona prava samarcina zato ne bih pricao koliko im je jos ostalo, jer je Agasi pokazao da se tenis moze igrati do 35 znaci po tome Rogeru ostaje jos 5 godina ali sve zavisi opet od njegove volje i zasicenosti tenisom, dok Rafa se tokom godina mnogo vise trosio ali opet ima nadljudsku snagu tako da se i sa njim nikada ne zna....
      There's something wrong with me chemically
      Something wrong with me inherently
      The wrong mix in the wrong genes
      I reached the wrong ends by the wrong means
      It was the wrong plan
      In the wrong hands
      With the wrong theory for the wrong man
      The wrong lies, on the wrong vibes
      The wrong questions with the wrong replies

      Comment


      • Evo, to je to o cemu sam pricala:

        “He has so much potential that it sometimes confuses even himself,” said John McEnroe, himself, a one-time artist with the tennis ball.
        http://www.youtube.com/watch?v=RfzsyKXSs-Y

        Here's the most remarkable thing to me about Federer: Seems to me that the more you know about tennis, the more amazed you are by the guy. If you know nothing at all about tennis, he's amazing. If you know a little something about tennis—maybe you have played a few times in your life—he's more amazing. If you know a little more about tennis—maybe you played in high school and once had illusions of becoming a pro—he's even MORE amazing. And if you were a great player—if you are a McEnroe or a Connors or a Jim Courier—then Federer is preposterously amazing

        sigpic

        Don't argue with idiots. They'll drag you down to their level and beat you...
        with experience.

        Comment


        • Evo jedan primjer ko se sjeca Nadal-Federer 7:5 7:5,ovo je rezultat s MC-a prije par godina

          Prvi set su obojica bili tu negdje,ali je Nadal tada ubio Federera fh paralelom,konstanto su igrali te njihove sahovske poteze sa BH na FH ali je Nadal mnogo puta preuzimao incijativu i uzimao poene.Mislim da je Federer cak u drugom setu vodio 4:0,ali onda je Rafa ubacio u brzinu vise i oduvao ga i drugi set fantasticnom igrom,tako da moras naci malo bolji primjer za "nadmudrivanje",svaka taktika koju koristi bilo koji igrac protiv svog protivnika,a da je ona pri tom djelotvorna je nadmudrivanje...za mene

          Sto se tice toga da je Rafina igra prosta,tu si se za..bao,i to zestoko.Njegov fh,ne onaj normalni koji ide desno iza ledja,nego ona cuvena petlja koja ide skroz oko glave je sigurno jedan od najslozeniji udaraca u tenisu,a njegov bh ide pod 90 steepni sa podlogom jer uvijek pokusava da odigra idealnom povrsinom reketa je jako komplikovano
          Tako da ono sto nekad izgleda najjednostanije je ne ustvari najkomplikovanije,ni govora ovdje o prsotom nema,veoma su to komleksne stvari
          Zeljko Malnar-Nocna mora <3


          #the return

          Comment


          • uuu, al' se razvila diskusija.

            prvo da još jednom kažem da sam navijač Novaka Đokovića i da nemam nikakvih navijačkih pretenzija ni prema Federeru ni prema Nadalu. pre Novaka sam navijala za Agasija, ukoliko je i to važno. navijam za još neke igrače rekreativno, ali tu ne spadaju ni Federer ni Nadal, jer su direktni konkurenti "mom" igraču.

            ne sporim Federeru vanserijski talenat i lepotu njegove igre, što se mene tiče ima 10+ za umetnički dojam. ne sporim mu ni efikasnost. ali, njegova igra ima slabost koju jedan igrač uspešno eksploatiše i pobeđuje ga. pobeđuje ga, a to je ono što se računa.
            Prototype ima Del Pjera u dresu italijanske reprezentacije na avataru. šta me briga ako Brazil igra najlepši fudbal, ako ga Italija svojim dosadnim fudbalom pobedi. po meni, bolji je onaj ko pobedi, ne znam, možda neko misli da je važnije lepše odigrati. a, na posletku, i to je subjektivno, mislim na lepotu nečije igre.

            AK je objasnio neke stvari u vezi sa Nadalovom "prostom" igrom. ništa tu nije prosto, a sama činjenica da tako izgleda kada ga igrač odigra, znači da ga igra vrhunski.
            jednostavna rešenja su uglavnom i najbolja rešenja. kao na nekim testovima inteligencije, potrebno je odabrati najjednostavnije rešenje.

            njihovi vrhunci nisu bili u isto vreme i to je tako. kada je Federer igrao svoj najbolji tenis, Nadal sasvim sigurno nije, jer je u međuvremenu dosta napredovao. moje mišljenje je da je Nadal prošle godine igrao svoj najbolji tenis i slažem se sa AK-om da ga prošle godine u finalu US Opena ne bi niko pobedio. ali i to je šbbkbb, isto kao i da bi ga Rodžer pobedio da je ranije stuzao do finala. nije se dogodilo, dakle, nije bitno!

            ono što je meni interesantno je da Federerovi navijači očekuju da on osvaja još gs-ova, pa čak i zlato na Olimpijadi sledeće godine, a još na Vimbldonu 2008 (nepunih 27 god) i Australiji 2009 (27,5 god), on je već prošao svoj vrhunac. može biti, ali uvek neki izgovori, samo izgovori.

            i zar je bitno u koliko setova je bila pobeda i kakvom igrom je izvojevana? totalno nebitno. možda Rodžerovim navijačima da se teše da je njihov igrač igrao lepše i da se nije lako dao. što bi rekli navijači "pogledajte semafor"!

            šljaka je regularna podloga! čemu to potcenjivanje?
            da Nadal nije pobeđivao Federera i na hardu i na travi, pa da mu zamerite, ali jeste.

            samo ću još ovo na kraju napisati i što se mene tiče rasprava je gotova, jer ništa novo od argumenata neću čuti, a u ovom slučaju mišljenje neću promeniti.

            Nadal je osvojio GS titule na 3 različite podloge, pobedivši u finalima Federera. Federera koji nije bio pred penzijom.
            Federer je pobedio Nadala u finalu GSa samo na jednoj podlozi.

            to su činjenice, a sve drugo su izgovori.
            sigpic

            Comment


            • Inace nemam obicaj da hvalim i to,ali odlican post,koliko je tacan vidjet cemo,ali meni se svidja
              Zeljko Malnar-Nocna mora <3


              #the return

              Comment


              • Originally posted by AK47 View Post
                Inace nemam obicaj da hvalim i to,ali odlican post,koliko je tacan vidjet cemo,ali meni se svidja
                hvala.
                sigpic

                Comment


                • Originally posted by AK47 View Post
                  Evo jedan primjer ko se sjeca Nadal-Federer 7:5 7:5,ovo je rezultat s MC-a prije par godina

                  Prvi set su obojica bili tu negdje,ali je Nadal tada ubio Federera fh paralelom,konstanto su igrali te njihove sahovske poteze sa BH na FH ali je Nadal mnogo puta preuzimao incijativu i uzimao poene.Mislim da je Federer cak u drugom setu vodio 4:0,ali onda je Rafa ubacio u brzinu vise i oduvao ga i drugi set fantasticnom igrom,tako da moras naci malo bolji primjer za "nadmudrivanje",svaka taktika koju koristi bilo koji igrac protiv svog protivnika,a da je ona pri tom djelotvorna je nadmudrivanje...za mene

                  Sto se tice toga da je Rafina igra prosta,tu si se za..bao,i to zestoko.Njegov fh,ne onaj normalni koji ide desno iza ledja,nego ona cuvena petlja koja ide skroz oko glave je sigurno jedan od najslozeniji udaraca u tenisu,a njegov bh ide pod 90 steepni sa podlogom jer uvijek pokusava da odigra idealnom povrsinom reketa je jako komplikovano
                  Tako da ono sto nekad izgleda najjednostanije je ne ustvari najkomplikovanije,ni govora ovdje o prsotom nema,veoma su to komleksne stvari
                  Svaka cast na primeru ali opet je to jbna sljaka Meni je ona nekako najomiljenija ali za sve igrace(Sampras i Federer) koje sam navijao nisu bili eksperti za nju. Ma grubo sam se izrazio kad sam rekao prosta, ali moras priznati mu je igra ipak manje kompleksna i raznovrsna u odnosu na Rogera. Kao sto vec rekoj kad Nadal zavrsi karijeru imace perfektnu statistiku, njemu se sve kockice tokom karijere poklopile. Dok se razvijao izbegaova je Feda van sljake, nije imao nikakvu konkurenciju na sljaci do dana danasnjega, osim doduse sad je tu Djokovic. Kad je postao univerzalac Federerovo vreme je vec proslo. Murray mentalni na GS moze samo patike da mu obrise ako se nekim slucajem nakupe prasine jer toliko mu je lako da ga dobije u bitnim mecevima. Djokovic nije bio fizicki ni blizu spreman kao on vec godinama, taman kada je postao vidi se koliko ima problema set da mu uzme.

                  Mnogi ovde pricaju o slaboj konkurenciji Feda i kako se njemu mnogo sto sta poklopilo i niko ne razmislja sta se sve poklopilo Nadalu.

                  I kad smo kod brojki meni se cini da je Nadal bio iza Feda negde oko 160 nedelja za redom, sad vas je izgovor mlad je bio Nadal e pa jbg cinjenice su to bez obzira na sve

                  Comment


                  • Originally posted by tennis View Post
                    šljaka je regularna podloga! čemu to potcenjivanje?
                    Ko je potcenjivao tu podlogu?
                    Ali je cinjenica da je Nadal najverovatnije najbolji igrac svih vremena na toj podlozi i da je tu mnogo bolji od Federera.
                    A kad se pogleda h2h, vidi se na kojoj podlozi je najvise poraza doslo...

                    Ako je Agasi mogao da osvoji Gs posle 30. godine, zasto ne bi mogao i Federer, objasni mi sta je tu toliko interesantno ili neverovatno?

                    I po meni je isto cinjenica, da je Nadal, kad je dosao na tenisku scenu bio jednodimenzionalan igrac i takvi igraci uvek ranije eksplodiraju nego oni drugi.

                    i imam jos puno argumenata za ovu pricu, ali je kraj radnog vremena,a ne zelim da propustim prevoz do kuce
                    http://www.youtube.com/watch?v=RfzsyKXSs-Y

                    Here's the most remarkable thing to me about Federer: Seems to me that the more you know about tennis, the more amazed you are by the guy. If you know nothing at all about tennis, he's amazing. If you know a little something about tennis—maybe you have played a few times in your life—he's more amazing. If you know a little more about tennis—maybe you played in high school and once had illusions of becoming a pro—he's even MORE amazing. And if you were a great player—if you are a McEnroe or a Connors or a Jim Courier—then Federer is preposterously amazing

                    sigpic

                    Don't argue with idiots. They'll drag you down to their level and beat you...
                    with experience.

                    Comment


                    • Ne volim ja nagadjanja i sta bi bilo kad bi bilo,samo cinjenicno stanje

                      Nije samo sljaka u pitanju,dobio ga je Rafa u finalu Dubaija(mislim prije 5-6 godina),tada je Nadal bio samo solidan igrac na hardu,ali ga je dobio na upornost i snagu,cak je imao i solidan broj vinera tada,sjecam se tog meca dobro
                      Nije njega Nadal izbjegavao,jednostavno je bio losiji igrac i nije bio dorastao zadatku,a kada je ojacao na ostalim podlogama bio je bolji i to su cinjenice,sve ostalo je nebitno,ali o kompleksnosti udaraca bi se moglo diskutovati...

                      Federerova igra jeste naravno mnogo raznovrsnija,to nisam ni dovodio u pitanje
                      Zeljko Malnar-Nocna mora <3


                      #the return

                      Comment


                      • Originally posted by AK47 View Post
                        Ne volim ja nagadjanja i sta bi bilo kad bi bilo,samo cinjenicno stanje

                        Nije samo sljaka u pitanju,dobio ga je Rafa u finalu Dubaija(mislim prije 5-6 godina),tada je Nadal bio samo solidan igrac na hardu,ali ga je dobio na upornost i snagu,cak je imao i solidan broj vinera tada,sjecam se tog meca dobro
                        Nije njega Nadal izbjegavao,jednostavno je bio losiji igrac i nije bio dorastao zadatku,a kada je ojacao na ostalim podlogama bio je bolji i to su cinjenice,sve ostalo je nebitno,ali o kompleksnosti udaraca bi se moglo diskutovati...

                        Federerova igra jeste naravno mnogo raznovrsnija,to nisam ni dovodio u pitanje
                        pa dobro ne kazem da je njega on namerno izbegavao. Na kojim ostalim podlogama ti pricas da je bio bolji, pa igrali su 3x na Wimbledonu i jedva ga je Nadal pobedio u onom 3 mecu. Igrali su jedan mec HC GS-u na veoma sporom AO Msm jbt ne razumem to potenciranje "poboljsao je igru na svim podlogama i poceo i tamo da ga pobedjuje" Pa nije ga pobedio 10x. Posle 2006 igralisu 2x na tvrdim podlogama van Masters kupa. I ovaj Majami ove godine je bio jbeno spor, uvek ali jbeno uvek igraju na jbnnim podlogama koje uglavnom odgovaraju Nadalu, i kad igraju na Masters kupu na podlozi koja odgovara Federeru a ne odgovara Nadalu pobedi ga Federer. E pa da je bilo vise takvih slucajeva bila bi druga prica. I ja mrzim te price bilo kad bi blo ali se taj H2H statistika previse nabija na nos. Kao da se Bogomi tenis igra protvi 2-3 tenisera i samo je bitno njih pobediti ostalo je nebitno. Pa bolje je izgubiti od Nadala koji je legenda tenisa nego od Hrbaty-ija u 3. rundi iako ces kasnije imati los H2H od tog igraca.

                        Comment


                        • Jest,ali ako spominjes taj WB 2008 gdje je Nadal jedva slavio,onda spomeni i WB 2007 gdje je Federer jedva dobio.Ja uopste ne nabijam na nos,to ej samo jedan podatak vise(dosta vazan),ali samo podatak...
                          Ustvari to je sve do match-up-a,tj. ko kome odgovara,a Nadalu ne odgovaraju ni Murray,a ni Djokovic pa ima bolji h2h odnos sa obojicom
                          Zeljko Malnar-Nocna mora <3


                          #the return

                          Comment


                          • Originally posted by AK47 View Post
                            Jest,ali ako spominjes taj WB 2008 gdje je Nadal jedva slavio,onda spomeni i WB 2007 gdje je Federer jedva dobio.Ja uopste ne nabijam na nos,to ej samo jedan podatak vise(dosta vazan),ali samo podatak...
                            Ustvari to je sve do match-up-a,tj. ko kome odgovara,a Nadalu ne odgovaraju ni Murray,a ni Djokovic pa ima bolji h2h odnos sa obojicom
                            Ma Murray je poznata mentalna gromada... NOT! Djokovic je pre bio nikakav match-up za Nadala pre 2011 jer je bio fizicki inferioran u odnosu na njega i nista mu nije mogao, ali i takav ga je pobedjivao na brzom betonu. Sad vidis kolika je drugacija slika, kad naleti kiborg protiv kiborga kako je tesko pobediti i sacekati gresku protivnika, nema vise Feda da salje BH nebu pod oblake zbog jbnih top spinova.

                            Comment


                            • Puno ste ispisali pa ne znam koga da quotam, probati ću općenito.

                              Što se tiče konkurencije, ne znam tko je imao veću konkurenciju od Federera.
                              Na početku karijere se teniskom svijetu predstavio pobjedom protiv velikog Samprasa, ne Samprasa koji je gubio od Calatrave već Samprasa koji je branio Wimbledon. Kasnije je dominirao svjetskim tenisom protiv odličnih tenisača koji su ga redovito dobivali (Hewitt, Nalbandian, Safin, Roddick koji ga nije baš dobivao ali je bio klasan igrač), pojavom Nadala je dobio vrhunskog protivnika protiv kojega je dva puta sezonu završio s tri slama i istoga Rafu četiri godine držao na drugom mjestu i već poslije peaka igra sjajan tenis u razdoblju Đokovića, Murraya i istog Nadala, razdoblje u kojemu je uzeo 5 slamova.


                              Što se tiče h2h-a s Rafom.
                              Ono, tenis je sav u match-upu i jednostavno je Španjolčev tenis napravljen kao antidot za Rogera, top spin na jednoručni bekend, većina mečeva na zemlji što još više pogoduje top spinu, razdoblje booma tehnologije teniskih reketa (prije onakav top spin ne bi bio moguć), usporavanje podloga.
                              Dakle, ima tu puno faktora. Zamislimo, da je većina mečeva igrana u dvorani ili betonu?
                              Jednostavno, ne može tenisač koji je all-time rekorder na drugoj poziciji biti veći od igrača koji je rekorder po uzastopnim tjednima na broju jedan. A igrali su u istom razdoblju. Da ne govorim o rekordu protiv top 10 igrača, broju slamova, konstantnosti, nebranjenju titula na non clay podlogama, jačini dominacije...
                              Da me se ne shvati krivo, Rafa je velik tenisač, završiti će karijeru kao jedan od najvećih ali se ništa ne može izjednačiti sa stilom koji je Roger pokazivao u najboljim danima, bogovskom karizmom koja ga je krasila na terenu. Čovjek je postao sinonim za tenis, postao je čak više od svog sporta i ne znam kad će se pojaviti još jedan takav tenisač.

                              BTW - Hrbaty ima pozitivan h2h i s Rogerom i s Rafom. Dakle, trebali bi govoriti o Hrbatyu, Nadalu i Federeru.

                              Comment


                              • Sve je to tacno,ali vidjet cemo koliko ce to dugo da traje...Nadal ipak traje dugo i mislim da ce jos trajati

                                Kada im se karijere zavrse i malo se ove brojke pogledaju,nece niko definisati svaki mec posebno nego se gledaju brojke,kao u slucaju Samprasa i Agassija,Pit ima daleko bolji i to je cinjenica,mene ne zanima kad i kako je dobijao kao ni vecinu ljudi,nego samo njihov h2h...
                                Zeljko Malnar-Nocna mora <3


                                #the return

                                Comment

                                Working...
                                X