Announcement

Collapse
No announcement yet.

Opšta fudbalska diskusija

Collapse
This is a sticky topic.
X
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • http://www.chelseabalkan.com/vijesti...ol-liniju.html
    bilo bi dobro da uvedu ovu tehnologiju...

    Comment


    • Originally posted by amare@stodermaire View Post
      http://www.chelseabalkan.com/vijesti...ol-liniju.html
      bilo bi dobro da uvedu ovu tehnologiju...
      U prethodnom postu je tata Mumi napisao isto ovo, citaj malo temu, vec drugi put danas da se ponavljas.
      sigpic

      Comment


      • al ovo ti je da vidis na kom principu radi ta tehnologija....a on nije to napisao...

        Comment


        • Internetska stranica TV Golo objavila je svoj izbor najboljeg pogotka prošle nogometne sezone.
          TV Golo je na svojim stranicama tijekom srpnja organizirala anketu za izbor najboljeg pogotka prošle sezone. Nakon mjesec dana glasanja čitatelji su kao najboljeg proglasili pogodak koji je postigao Sergej Davidov iz ruskog Kuban Krasnodara.
          Paralelno s izborom čitatelja svoj su izbor napravili i urednici TV Gola. Po njima je najbolji pogodak sezone 2010./11. onaj koji je postigao Hamit Altintop za reprezentaciju Turske. Zanimljivo je da se u oba izbora 5 najboljih pogodaka ponavlja samo gol Giovani Dos Santosa za Meksiko...


          Po mom ukusu 1. Runi 2. Dos Santos 3. Nasri 4. Sergej Davidov 5. Guarin

          Za najboljeg komentatora ovi golova definitivno sa utakmice Meksika

          Comment


          • Evo ovaj video, ista TV je sastavljala listu golova, uglavnom su ubacili sve najbolje golove iz prošle sezone...



            #1: Sebastien Pocongoli (Standard Liege)
            #2: David Jones (Wolves)
            #3: Gareth Bale (Tottenham)
            #4: Filippo Inzaghi (AC Milan)
            #5: Andrea Catellani (Sassuolo)
            #6: Cleo (Partizan Belgrade)
            #7: Hamit Altintop (Turkey)
            #8: Chamakh (Arsenal)
            #9: Jari Litmanen (FC Lahti)
            #10: Dimitar Berbatov (Manchester United)
            #11: Matty Burrows (Glentoran)
            #12: Andrea Pirlo (AC Milan)
            #13: David Silva (Manchester City)
            #14: El Hamdaoui (Ajax)
            #15: van der Biezen (Go Ahead Eagles)
            #16: Lewis McGugan (Nottingham Forest)
            #17: Chicharito (Manchester United)
            #18: Tiago (Atletico Madrid)
            #19: Adam Simon (Haladas)
            #20: Sidney Sam (Bayer Leverkusen)
            #21: Radamel Falcao (FC Porto)
            #22: Isco (Valencia)
            #23: Lionel Messi (FC Barcelona)
            #24: Joahn Elmander (Bolton)
            #25: Marcelinho (Skoda Xanthi)
            #26: Luke Varney (Blackpool)
            #27: Matheus (SC Braga)
            #28: Gigliotti (Novara)
            #29: Caio (Avai)
            #30: Mark Davies (Bolton)
            #31: Eran Zahavi (Hapoel Tel Aviv)
            #32: Samir Nasri (Arsenal)
            #33: Ricardo Faty (Aris)
            #34: Wesley Sonck (Lierse)
            #35: Adel Taarabt (Queens Park Rangers)
            #36: Anthony Stokes (Celtic)
            #37: Alex Terra (Melbourne Heart FC)
            #38: Orozco (Venezuela U20)
            #39: Raul Meireles (Liverpool)
            #40: Tadanari Lee (Japan)
            #41: Wayne Rooney (Manchester United)
            #42: Arjen Robben (Bayern Munich)
            #43: Danny Holla (FC Groningen)
            #44: Martin Bravo (Pumas)
            #45: Juninho (Al-Gharafa)
            #46: Jimmy Briand (Olympique Lyonnais)
            #47: Cristian Chavez (Atletico Tucuman)
            #48: Ruud Ter Heide (FC Emmen)
            #49: Claudio Riano (Talleres)
            #50: Lionel Messi (FC Barcelona)
            #51: Cleiton Xavier (Metalist Kharkiv)
            #52: Peter Whittingham (Cardiff City)
            #53: Nicolas Gaitan (SL Benfica)
            #54: Gustavo (Boavista)
            #55: Dennis Rommedahl (Denmark)
            #56: Paulo Ferrari (River Plate)
            #57: Dejan Stankovic (Internazionale)
            #58: Diego Martinones (Club Blooming)
            #59: Pa Modou Kah (Roda JC)
            #60: Juan M. Vargas (Fiorentina)
            #61: A. Carrozza (Varese)
            #62: Dimitris Sialmas (PAS Giannina)
            #63: Jorge Troiteiro (Burgos CF)
            #64: Jermaine Beckford (Everton)
            #65: Sergey Davidov (Kuban Krasnodar)
            #66: Marco Rigoni (Novara)
            #67: Capdevila (Xerez)
            #68: Eric Hassli (Vancouver Whitecaps)
            #69: Andres Guardado (Mexico)
            #70: Fredy Guarin (FC Porto)
            #71: Wesley Sneijder (Netherlands)
            #72: Patric (Avai)
            #73: Darlington Nagbe (Portland Timbers)
            #74: "Kun" Aguero (Argentina)
            #75: Giovani dos Santos (Mexico)
            IO NON RUBO IL CAMPIONATO
            ED IN SERIE B NON SON MAI STATO
            C'E SOLO L'INTER

            Comment


            • Nisam znao gdje da ovo stavim, valjda nisam pogriješio. Cico Kraničar bi mogao poslije ovog ciklusa kvalifikacija ili poslije europskog prvenstav ako izbori sa CRnom Gorom, preuzeti Hrvatsku . Za Jutarnji list je Cico pricao isto ko da je vec novi slektor, ovo prenosi crnogrska arena
              cico kranjcar.jpg

              Po mom mišljenju jako nekorektno od strane Cice

              Comment


              • Originally posted by danijelkr View Post
                Nisam znao gdje da ovo stavim, valjda nisam pogriješio. Cico Kraničar bi mogao poslije ovog ciklusa kvalifikacija ili poslije europskog prvenstav ako izbori sa CRnom Gorom, preuzeti Hrvatsku . Za Jutarnji list je Cico pricao isto ko da je vec novi slektor, ovo prenosi crnogrska arena
                [ATTACH=CONFIG]1845[/ATTACH]

                Po mom mišljenju jako nekorektno od strane Cice
                Cico.

                Comment


                • Aoo,sad sam se iznervirao
                  Everything you want is on the other side of fear.

                  Comment


                  • Uprava Fulhama dala splitovcima ukradene karte za muzej. KAKVA SRAMOTA I JOS JEDAN DOKAZ DA NAS SA BALKANA GLEDAJU KAO DIVLJAKE!!! PS jedna zanimljivost, predsjednik Splita je izjavio da ih tretiraju kao kriminalce a i sam je kriminalac (nedavno zavrsio u pritvoru zbog teskih malverzacija; pusten da se brani sa slobode)

                    Comment


                    • Originally posted by ivan piper View Post
                      Aoo,sad sam se iznervirao
                      Nemas zbog cega da se nerviras,jer je Cico danas za Arenu izjavio da to nije bilo bas kao sto je napisano.Rekao je da se trenutno koncentrise na sledeca tri meca,a Savicevic izjavio da se ne opterecuje zbog toga,jer Cico ima ugovor

                      Comment


                      • Februar 2010.

                        http://www.savremenisport.com/blog/wordpress/?p=452

                        Treneri specijalisti za prekidanje šampionskog posta



                        NEMAČKA:

                        1) Oto Rehagel (Verder 1988.) Prva titula Verdera posle 1965.

                        2) Otmar Hicfeld (Borusija Dortmund 1995.) Prva titula Borusije posle 1966.

                        3) Udo Latek (Keln 1978.)Prva titula Kelna posle 1963.

                        4) Kristof Daum (Stutgart 1984.) Prva titula Stutgarta posle 1952.

                        ITALIJA:

                        1) Fulvio Bernardini (Bolonja 1964.) Prva titula Bolonje posle 1941.

                        2) Fulvio Bernardini (Fiorentina 1969.) Rekordna prednost od 12 bodova u odnosu na vicešampiona (po sadašnjem bodovanju 16 bodova fore) u istoriji kalča.

                        3) Karlo Parola (Juventus, 1975.). Najveći trener – povratnik, jer je posle sopstvenog trenerskog posta, uzeo trofej nakon 14 godina pauze, i to opet sa Juveom, sa kojim je pre toga bio prvak i 1961. godine.

                        4) Luiđi Radice (Torino, 1976.) Čovek sa „tri prsta“ koje je sačuvao na šaci, pobegavši iz zapaljenog automobila na autostradi Torino – Milano. Anjeli se postarao da motivi sudara ne budu nikad otkriveni, jer mu nikad nije oprostio prvu titulu Torina posle 1949. godine i tragedije na Supergi, kada takođe, „slučajno“, nije pronađena avionska „crna kutija.“ Zli jezici kažu da se o porodici pilota kamikaze narednih decenija starala familija Anjeli!? Na prahu velikog Tora rođen je 1950. šampionski Juventus. Feniks je opet poleteo 1976!

                        5) Osvaldo Banjoli (Verona, 1985.) Najveći trener u čitavoj istoriji kalča, jer je osvojio titulu sa totalnim anonimusima kojima su pred početak sezone “eksperti” prognozirali selidbu u seriju „B“. To je jedini trener koji sa svim klubovima koje je vodio ima pozitivan skor sa Juventusom u Torinu! U sezoni 1990/91. Đenovu je posle 71 godine doveo do pobede nad Juventusom u Torinu od 1:0 (strelac Skuhravi u 71. minutu). Dve godine kasnije sa Interom je posle 28 godina stigao do trijumfa u Torinu (Juve – Inter 0:2, strelci Soza u 16. i Salimov u 20. minutu). Sa Veronom je 1985. odigrao iskusno 1:1 na stadionu „Komunale“ u Torinu (strelac Di Đenaro). U maju 1991. u poslednjem kolu sa Đenovom je prvi put stigao do Kupa UEFA posle pobede nad juveom 2:0. Juve te godine nije video Evropu.

                        ŠPANIJA:

                        1) Luis Aragones (Valensija 1971.) Prva titula Valensije posle 1947. godine.

                        2) Havijer Klemente (Atletik Bilbao, 1983.) Osvajač najveće titule u istoriji primere. Posle 27 godina vratio je titulu na „Sanmames“, ali i zaslugom Valensije. U poslednjem kolu Atletik je u gostima savladao Majorku sa 5:1, a Valensija je golom Miguela Tendilja u 90. minutu stigla do trijumfa 1:0 i opstanka u primeri. Da je ostalo 0:0 Real bi bio prvak, a Valensija bi ispala. Real dug nije zaboravio. Tri godine kasnije Valensija je prvi put posle drugog svetskog rata ispala iz lige, a strelca fatalnog gola Tendilja Real je ekspresno kaparisao. U Realu zbog povrede nikad nije ponovio čarolije sa Mestalje.

                        3) Rafael Benitez (Valensija, 2002.). Posle 31 godine čekanja vratio je ponovo titulu na Mestalju, i to onda kada su svi u Španiji i u Evropi, po automatizmu, na tronu unapred videli 100 – godišnjeg kapitalca – jubilarca iz Madrida, koji je potamneo u godini proslave veka postojanja kluba.

                        FRANCUSKA:

                        1) Eme Zake (Bordo 1983.) Prva titula Bordoa posle 1950, i za Zakea ništa manje važna nego titula Svetskog prvaka 1998.

                        2) Žan Klod Siodo (Nant, 1995.) Prva titula Nanta posle 1983. i najubedljivije osvojena titula u istoriji francuskog fudbala. Nant je u 38 kola izgubio samo jednom!

                        3) Žan Tigana (Lion, 2002.) Prva šampionska titula u istoriji Liona, osvojena pobedom nad direktnim konkurentom Lansom. U poslednjem kolu na rasprodatom „Žerlanu“ bilo je 3:1 za Lionske „lavove“, a od tada ne prestaje rika lavova sa Žerlana, koji se ne pomeraju sa šampionskog prestola četiri godine i sve su šanse da ove godine počnu i novi olimpijsko – šampionski ciklus.

                        ENGLESKA:

                        1) Brajan Klaf (Derbi Kaunti, 1972.) Iznenadio je više druge nego sebe kada je sa timom „nevidljivih“ postao na kraju „nedodirljiv.“ Prvi put u istoriji Derbija.

                        2) Brajan Klaf (Notingem forest 1978.) Stigao je iz tabora komšijskog Derbija i za dve godine sa „šumarima“ je krčio put do prvog mesta u drugoj, pa odmah i u prvoj ligi, a zatim i u Kupu šampiona. Notingem forest je jedini svetski klub koji ima više evropskih nego nacionalnih titula. Samo se Kajzerslautern Ota Rehagela 1998. osvajanjem salatare, posle kam beka u Bundes ligu, donekle primakao podvigu Notingem foresta.

                        3) Džordž Grejem (Arsenal, 1989.) Čovek koji je okrenuo točak istorije i uz asistenciju Majkla Tomasa od večitog pobednika Liverpula napravio hroničnog gubitnika, a pobednički pelcer preselio je na do tada gubitnički Arsenal.

                        4) Hauard Vilkinson (Lids junajted 1992.) Prva titula Lids junajteda posle 1974. u sezoni koju je obeležio Li Čepmen, golgeter Jorkširaca.

                        PORTUGALIJA:

                        1) Artur Zorge (Porto, 1987.) Na bečkom „Prateru“ napravio je neviđen preokret u finišu Kupa šampiona protiv Bajerna. Nemci su vodili 10 minuta pre kraja sa 1:0, a onda je Alžirac Mađer bio tvorac preokreta i senzacionalnog trijumfa Portugalaca. Meč je kapitalan, jer je jedna nemačka ekipa prvi put izgubila jedan finalni meč u kome je imala rezultatsku prednost sve do pred sam kraj utakmice. Još veći podvig izveo je protiv Bajerna, Mancester junajted u finalu 1999, ali prvenac pripada Portu. Inače, uz nacionalnu titulu Porta iz 1978, prvu posle 1959. godine, ovo je jedan od dva najvažnija trofeja u istoriji „zmajeva.“

                        2) Ladislav Belenji (Sporting 2002.) Trener koji je posle 20 godina doneo duplu krunu Sportingu. Pre toga osvojili su u prvenstvu 1981/82. prvenstvo i kup, kada je kondicioni trener lisabonskih „lavova“ bio Srećko Radišić, pre toga trener kruševačkog Napretka.

                        ŠKOTSKA:

                        1) Aleks Ferguson (Aberdin 1980.) Prva titula Aberdina posle 1955. godine. Fergi je čovek koji je predvodeći Aberdin 1985. zasenio i Real Madrid u finalu KPK: Aberdin – Real 2:1, mada njega i njegove pulene uoči finalne utakmice niko nije ozbiljno shvatao. Najbolji osećaj za njegov talenat imao je Mančester junajted, pa je na Old Trafordu osvajanjem titule 1993, prve titule Đavola posle 1967. godine, budući Ser Ferguson, samo nastavio tamo gde je stao sa Aberdinom.

                        AUSTRIJA:

                        1) Ernst Hapel (Rapid 1982.) Posle rekordnih 14 godina posta doneo je titulu najpopularnijem austrijskom klubu Bečkom Rapidu. Danas „Prater“ nosi ime čoveka za koga je ostala večna dilema, da li je kao i Udo Latek više voleo da cirka, ili da u lucidnim treznim intervalima pobednički marš svirka. Uz njegovo ime vezana je i istorijska pobeda Austrije nad SR Nemačkom 3:2 na SP u Argentini 1978. godine.

                        POLJSKA:

                        1) Henrik Kasperčak (Visla 1999.) Posle 21 godine Godoovskog čekanja vratio je titulu u poljsku Galiciju, i od tada počinje era Visle u poljskom fudbalu. Nakon toga usledila je sve do današnjih dana strahovlada ekipe iz nekadašnje prestojnice poljskog kraljevstva. Krakovljani, koje finansira poljska nacionalna banka, poslednjih sezona su bili najbolji istočnoevropski fudbalski klub, a posebno su odjeknuli trijumfi u Kupu UEFA nad Parmom od 5:1 i protiv Salkea usred Gelzenkirhena od 4:1.

                        RUMUNIJA:

                        1) Mircea Lučešku (Rapid 1999.) Posle 32 godine doneo je titulu Rapidu ispred njegovog matičnog Dinama. Zanimljivo, konkurentski Dinamo, klub policije, imao je solidnu bodovnu prednost, ali je u jeku NATO bombardovanja 1999. trener Dinama Kornel Dinu, Srbin po majčinoj liniji, dao Srbiji verbalnu podršku u javnosti, pa je, odmah zatim stigao ekspresni odgovor vlade Emila Konstantineskua. Do tada neporaženi Dinamo za samo četiri dana izgubio je u prvenstvu od Rapida, a u kupu od Steaue, pa se raspao san o vraćanju trofeja posle duge pauze. Inace, Lucesku te godine trener Rapida, smatra se u svetskim okvirima trenerom iz Ginisove knjige rekorda. U septembru 1989. Dinamo je u gostima savladao Steauu sa 3:0, i to je bio prvi poraz Steaue posle juna 1986. godine. Uspeli su da obore evropski i svetski klupski rekord u dužini nepobedivosti koji je do tada držao Linfild iz Belfasta.

                        2) Kada je pala vlada Emila Konstantineskua, u sezoni 1999/00. bukureštanski Dinamo je posle rekordne pauze od osam godina, osvojio titulu broj 15, a posle punih deset godina iste sezone je osvojio i nacionalni kup. Trener, direktor i predsednik jedinog evropskog kluba koji u istoriji evropskog fudbala ima trojicu fudbalera, nosilaca zlatne kopačke (Dudu Đorđesku 1977, Kamataru 1987. i Mateuc 1989.) bio je opet Kornel Dinu. Tokom finalne utakmice kupa Dinamo – Univerzitatea Krajova ceo stadion je 90 minuta skandirao samo Kornelu Dinuu. Kad su svi poverovali da je vlada Rumunije posle 1992. umesto višedecenijskog derbija Steaua – Dinamo, uvela novi večiti derbi Steaua – Rapid, samo je Dinu verovao u svoj klub, koji je čitavu deceniju bio anatemisan zbog lošeg klupskog imidža u vreme diktature Čaušeskua, čiji je bio miljenik.

                        ŠVEDSKA:

                        1) Sven Goran Erikson (Geteborg, 1982). Uz svog učitelja Nilsa Lindholma, to je najbolji švedski trener svih vremena. U prvenstvu 1981/82, u godini stvorio je šampionski Geteborg, sa Strombergom, Kornelijusonom, Ekstromom, Magnussonom, Eglijem, a iste godine osvojio je prvi evro trofej u istoriji skandinavskog fudbala. U finalu Kupa UEFA savladali su favorizovani Hamburger, Feliksa Magata, Horsta Hrubesa i Manfreda Kalca nasred Folks parka sa neverovatnih 3:0!

                        BIVŠA JUGOSLAVIJA:
                        1) Miroslav Blaževic (Dinamo, 1982.) Trener koji je posle čak 24 godine vratio titulu u Maksimir, iako mu uoči starta prvenstva niko nije davao ozbiljnije šanse. Najbolje ga je opisao Gustav Lehner, predratni reprezentativac iz Kraljevine SHS. Pita ga novinar, otkud vi kad je davno prošlo pola tri, odnosno, šta vas je nateralo da posle više od 20 godina dođete na stadion, iako ste se javno zarekli da više nećete kročiti na tribine? Kaže Lehner: došao sam da vidim ko je taj čovek koga su svi ismevali zbog glasa koji kao da je pozajmio od Eustahija Brzića, i koga su zbog pričanja masnih viceva svi tretirali kao šarlatana, a on je uspeo ono što sa ovim klubom nisu uspeli kao treneri ni Antolković, ni Zebec, ni Horvat, ni Čajkovski, ni Bobek, pa čak ni Vlatko Marković, ne bar u potpunosti. Osvajanjem trećeg mesta na SP 1998. sa Hrvatskom dokazao je da je trener sa najjačim psihološkim pristupom i smislom za zavaravanje protivnika. Sa debitantom je izveo podvig, ali kao i tokom čitave karijere, svaka sezona posle pobedničke bila mu je uglavnom kao plava trava zaborava.

                        2) Ljubomir Petrović (Vojvodina 1989. i Zvezda 1991.) Nikad dovoljno priznati Ljupko Petrović, posle 23 godine doneo je titulu Vojvodini, i usrećio tim koji je samo dve godine pre toga proslavio osvajanje prvog mesta u sopstvenom gradu, pošto je Vojvodina 1987. povratak u prvu ligu izborila ispred gradskog rivala Novog Sada. Prva i jedina evropska titula Crvene zvezde najviše nosi njegov trenerski pečat. Šekularac sa istim timom, jačim i za Piksija Stojkovića nije mogao dalje od osmine finala Kupa UEFA, posle poraza u Kelnu 0:3, a Ljupko Petrović je naredne godine sa istim timom stigao do krova Evrope. Ali, juće je bilo juce, a danas je vreme kad se jos samo mladi u dusi sećaju Ljupka pobednika. Današnji klinci pamte ga po PSV -u i Zenitu. Oni koji su još mladi u duši, znaju da čiča Ljupko nije u struci kuće od juče. Pre performansa sa Vojvodinom i Zvezdom, proslavio se i u subotičkom Spartaku. U sezoni 1987/88. postao je prvi trener koji je „golubove“ vratio u prvoligaško jato posle samo jedne sezone drugoligaškog stažiranja. Do tada, studirali bi čarolije druge lige – divlji zapad, prosečno 10 – 15 godina. Boemsko studiranje prekinuo im je Ljupko Petrović, a kasnije avanture u Novom Sadu i Beogradu su već poznatija istorija.


                        Dodao bih ovde i Murinja koji je doneo Interu LŠ posle 45 godina!
                        IO NON RUBO IL CAMPIONATO
                        ED IN SERIE B NON SON MAI STATO
                        C'E SOLO L'INTER

                        Comment


                        • Krle, svaka cast za ovaj tekst, a i za druge koje si postovao u drugim temama.

                          Trebao si Murinja da stavis dva puta, ipak je doneo i Celziju titulu posle 50+ godina.

                          Comment


                          • Originally posted by Maric91 View Post
                            Krle, svaka cast za ovaj tekst, a i za druge koje si postovao u drugim temama.

                            Trebao si Murinja da stavis dva puta, ipak je doneo i Celziju titulu posle 50+ godina.
                            Trebao je taj koji je pisao ove tekstove

                            Ali da u pravu si, Murinjo je i u Čelsiju prekinuo dugogodišnji post ;)
                            IO NON RUBO IL CAMPIONATO
                            ED IN SERIE B NON SON MAI STATO
                            C'E SOLO L'INTER

                            Comment


                            • Jos jedan dvometras otisao u penziju.U pitanju je Jan Koler.
                              Odmah mi pada na pamet period kada je branio boje Borusije iz Dormunda i kako su Cesi igrali najlepsi fudbal na EP 2004.
                              Poceo je karijeru u Sparti iz Praga pa je posle branio boje Lokerena, Anderlehta, Borusije D , Monaka, Nirnberga, Krila Sovjetova i na kraju za francuskog treceligasa Kana gde je igrao prosle sezone.

                              Comment


                              • Opsta fudbalska diskusija

                                Originally posted by Indigo
                                Braco moja veceras navijajte iz sveg glasa, ja nazalost necu biti na Marakani iako bih dao levi bubreg da pevam i slavim zajedno sa vama.....
                                Veceras ce Ren da oseti pakao Marakane....
                                Tako je,bre
                                Ni ja nazalost necu biti na Marakani veceras...
                                AJMO AJDE SVI U NAPAD!
                                Last edited by Fedex ba; 18-08-11, 15:16.

                                Comment

                                Working...
                                X