Announcement

Collapse
No announcement yet.

Pričaonica

Collapse
This topic is closed.
X
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • Pii kako ti taj Koen i ovo pisanje na nivou jeftinih romana ne ide...al te ono poslednje opilo...priznaj, pa ne rasudjujes bas najbolje...pored toga sto zna za Rosija [emoji3]

    tt
    sigpic

    Pablo Sandoval: A guy can change anything.. his face, his home, his family, his girlfriend, his religion, his God.
    But there's one thing he can't change... he can't change his passion.

    Comment


    • Originally posted by miloolja View Post
      Pii kako ti taj Koen i ovo pisanje na nivou jeftinih romana ne ide...al te ono poslednje opilo...priznaj, pa ne rasudjujes bas najbolje...pored toga sto zna za Rosija [emoji3]

      tt
      Čitaš me ka knjigu..

      "I love to speak with Leonard
      He’s a sportsman and a shepherd
      He’s a lazy bastard
      Living in a suit ."
      Leonard Cohen

      Comment


      • Juce bio na Sajmu, da sam imao vise para vratio bih se sa vise knjiga.Lovicu novo izdanje Dine kroz mesec-dva.

        Elem, primetio sam kod hrvatskog izdavaca par zanimljivijih knjiga, najvise mi je upala u oko Sajnfeld i njihova filozofija(O svacemu i nista) ili takav neki naziv.Mnogo zanimljivih knjiga, a kratak dzep.Kroz manje od dva meseca eto Noc Knjiga.

        Comment


        • Ja sam uzeo skoro poslednju knjigu Gorana Skrobonje "Kada kažeš da sam tvoj" i prvu Džonija Rackovića "Peto godišnje doba". Skrobonja je poznat po kratkim SF pričama i uopšte veliki je poštovalac i poznavalac žanra, ali s vremena na vreme objavi nešto potpuno drugačije - ova knjiga je svedočanstvo jednog vremena i prostora, Beograd osamdesetih kroz prizmu rock and roll-a, a Džonijeva knjiga je autobiografska, govori o suočavanju sa samim sobom i svojim izborima (ko ne zna ko je, u pitanju je urbana legenda Beograda, pasionirani skejter sa Dorćola). Kad ih pročitam prenosim utiske Nova knjiga Marka Vidojkovića mi je pobudila interesovanje jer je upotrebio isti recept koji je primenio svojevremeno Filip K. Dik za svoj roman "Čovek u visokom dvorcu". Radnja Dikove knjige se dešava posle II svetskog rata, a twist je da su Nemci pobedili. Kod Marka je nešto slično, posle osme sednice svi predsednici predsedništava su bili u jednom avionu koji je pao i svi su poginuli. Možda i nju uzmem za razmatranje, u svakom slučaju, uvek ima nešto zanimljivo da se čita
          “La vostra fama è come il fiore, che nasce e muore, e si secca allo stesso sole che gli ha dato vita dall'acerba terra"

          Comment


          • Originally posted by dekkard View Post
            posle osme sednice svi predsednici predsedništava su bili u jednom avionu koji je pao i svi su poginuli
            E da je sreće...
            A ne znam zašto on uvek mora da prenese loptu, zašto ovde Perperoglu recimo ne prenese loptu, pa onda je da Filipu... Mnogo se vremena gubi tako!

            Comment


            • Fenomenalno!

              sigpic

              Pablo Sandoval: A guy can change anything.. his face, his home, his family, his girlfriend, his religion, his God.
              But there's one thing he can't change... he can't change his passion.

              Comment


              • Slucajno uhvatih konferenciju za medije papka Dacica I sve vise kontam da taj covek stvarno nema pojma sta prica.

                Lik ima problem da sastavi funkcionalnu, smislenu prosto prosirenu recenicu da ne odluta negde izmedju prostora I vremena.

                Kao dobro uhodani dzanki negde izmedju satisfakcije I krize, u nekom blazenom stanju lik luta, nema drzanje, glava mu trokira, pljuje kad prica.

                Osecaj sramote zbog svih njegovih blamova je odavno iscezao, javnost ga je prihvatila ali svaki iole normalan gradjanin ove drzave trebao bi da oseca neprijatnost I nelagodnost kada zna da je upravo ovaj papak zaduzen za sliku koji svet kreira o nama.

                Povod konferencije je svakom jasan, raspisivanje novih parlamentarnih izbora koji su kod nas poput godisnjeg doba, onaj period izmedji proleca I leta kada sendvicari botovi dobijaju polet I krece migracija ka vecim gradovima iz unutrasnjosti u potrazi za hranom.

                Covek prica o Surinamu kao najvecem uspehu srpske diplomatije u prethodnih 10 godina. I onda opet.

                Covek prica o Surinama I njihovom povlacenju priznavanja Kosova kao najvecem uspehu srpske diplomatije prethodnih 10 godina.

                I onda opet procitas I shvatis da celo drustvo do ramena stoji u govnima i tone. A iznad jame vidis ljude, kvazi- strucnjake, politicare, analiticare kako te lopatom gruvaju po lobanji da potones jos vise.

                Mi smo jako glup, povodljiv I iracionalan narod.
                Ali pre svega glup, bas glup. Izrazito glup I za kraj glup.
                There's something wrong with me chemically
                Something wrong with me inherently
                The wrong mix in the wrong genes
                I reached the wrong ends by the wrong means
                It was the wrong plan
                In the wrong hands
                With the wrong theory for the wrong man
                The wrong lies, on the wrong vibes
                The wrong questions with the wrong replies

                Comment


                • Sta se nerviras. Ne gledas ta g**** NIKADA i/ili odes odavde...trece nema. NE-MA!

                  tt
                  sigpic

                  Pablo Sandoval: A guy can change anything.. his face, his home, his family, his girlfriend, his religion, his God.
                  But there's one thing he can't change... he can't change his passion.

                  Comment


                  • Svako u svojoj glavi ima jedinstven svet. Ti se nerviras oko Dacica, Amerikanac oko Trampa, Sirijac zbog Amerike itd. Svuda u svetu postoje "razlozi" za nezadovoljstvo, a od coveka do coveka zavisi kako ce da ih prihvati.
                    Milijarder koji izgubi milion dolara oseti istu emociju kao dete u Africi kada mu ukradu obrok.
                    Preporucujem ti da kreiras sebi lepsi svet i uzivas u njemu. To mozes bilo gde, nebitno da li si u Srbiji, Indiji, Somaliji, Avganistanu...

                    Comment


                    • Originally posted by Indigo View Post
                      Slucajno uhvatih konferenciju za medije papka Dacica I sve vise kontam da taj covek stvarno nema pojma sta prica.

                      Lik ima problem da sastavi funkcionalnu, smislenu prosto prosirenu recenicu da ne odluta negde izmedju prostora I vremena.

                      Kao dobro uhodani dzanki negde izmedju satisfakcije I krize, u nekom blazenom stanju lik luta, nema drzanje, glava mu trokira, pljuje kad prica.

                      Osecaj sramote zbog svih njegovih blamova je odavno iscezao, javnost ga je prihvatila ali svaki iole normalan gradjanin ove drzave trebao bi da oseca neprijatnost I nelagodnost kada zna da je upravo ovaj papak zaduzen za sliku koji svet kreira o nama.

                      Povod konferencije je svakom jasan, raspisivanje novih parlamentarnih izbora koji su kod nas poput godisnjeg doba, onaj period izmedji proleca I leta kada sendvicari botovi dobijaju polet I krece migracija ka vecim gradovima iz unutrasnjosti u potrazi za hranom.

                      Covek prica o Surinamu kao najvecem uspehu srpske diplomatije u prethodnih 10 godina. I onda opet.

                      Covek prica o Surinama I njihovom povlacenju priznavanja Kosova kao najvecem uspehu srpske diplomatije prethodnih 10 godina.

                      I onda opet procitas I shvatis da celo drustvo do ramena stoji u govnima i tone. A iznad jame vidis ljude, kvazi- strucnjake, politicare, analiticare kako te lopatom gruvaju po lobanji da potones jos vise.

                      Mi smo jako glup, povodljiv I iracionalan narod.
                      Ali pre svega glup, bas glup. Izrazito glup I za kraj glup.
                      Covek diplomirao na FPN sa prosekom 10, ne znam na koju foru. Ili je bubator ili je sredio nesto.
                      Dreams are coming true.


                      Marcello Lippi: „Usporeni snimci akcija nisu realan fudbal. Svi mi želimo da vidimo Moniku Beluči golu, ali ne želimo da je gledamo kroz rendgen“.

                      Comment


                      • Originally posted by Indigo View Post
                        Slucajno uhvatih konferenciju za medije papka Dacica I sve vise kontam da taj covek stvarno nema pojma sta prica.

                        Lik ima problem da sastavi funkcionalnu, smislenu prosto prosirenu recenicu da ne odluta negde izmedju prostora I vremena.

                        Kao dobro uhodani dzanki negde izmedju satisfakcije I krize, u nekom blazenom stanju lik luta, nema drzanje, glava mu trokira, pljuje kad prica.

                        Osecaj sramote zbog svih njegovih blamova je odavno iscezao, javnost ga je prihvatila ali svaki iole normalan gradjanin ove drzave trebao bi da oseca neprijatnost I nelagodnost kada zna da je upravo ovaj papak zaduzen za sliku koji svet kreira o nama.

                        Povod konferencije je svakom jasan, raspisivanje novih parlamentarnih izbora koji su kod nas poput godisnjeg doba, onaj period izmedji proleca I leta kada sendvicari botovi dobijaju polet I krece migracija ka vecim gradovima iz unutrasnjosti u potrazi za hranom.

                        Covek prica o Surinamu kao najvecem uspehu srpske diplomatije u prethodnih 10 godina. I onda opet.

                        Covek prica o Surinama I njihovom povlacenju priznavanja Kosova kao najvecem uspehu srpske diplomatije prethodnih 10 godina.

                        I onda opet procitas I shvatis da celo drustvo do ramena stoji u govnima i tone. A iznad jame vidis ljude, kvazi- strucnjake, politicare, analiticare kako te lopatom gruvaju po lobanji da potones jos vise.

                        Mi smo jako glup, povodljiv I iracionalan narod.
                        Ali pre svega glup, bas glup. Izrazito glup I za kraj glup.
                        Ali zato što peva Miljacku... a i ostali repertoar mu je za diplomatiju
                        Spoiler
                        Ako mi časi smrti postanu bliski,
                        I nešto mi se crno oko nozdrva skupi,
                        Kažite drugovima da vojnik Zahar Gorodijski
                        Nije umio da odstupi,
                        Recite da sam, nagutavši se samrtnog vjetra,
                        Pao unapred, a ne unazad,
                        I da je slobode stosedamdesetdva santimetra
                        Uračunato i u moj pad.

                        Comment


                        • Ne radi se uopste o kreiranju sopstvenog mikrosveta, niti se radi o meni, radi se o nasoj realnosti koja je najblaze receno odron. Odavno ja govorim da je svet generalno izgubio pravac, cista dekadencija, nazadovanje, propadanje.
                          U Srbiji je sve to jos izrazenije, u Srbiji sa kojom sam uvek na granici mrznje, nekada je to mrznja-mrznja, nekada mrzim sto jos uvek volim svoju zemlju, sto se svaki put vratim iako uzaludno obecavam sebi da nikada vise necu krociti ovde.

                          Odavno ja bezim u taj moj mikrosvet, ali svakim danom kao i svi meni slicni, osecam nedostatak prostora, gubis se u svojoj podsvesti u tom kreiranom mikrookruzenju maksimalno izolovanom, postajes klaustrofobican, bojis se sam sebe. Nebitno je sto su drugi ljudi tu, i nebitno je sto ste slicni. Svakim danom smo sve udaljeniji, oseca se ta praznina.

                          Pustis, udaljis se, skreces pogled. ne cujes ali ne vredi.

                          Tesko je skrenuti pogled kada vidis decu koja jedu otpatke iz kontejnera dok socijalni radnici ispijaju dvadeset kafa na dan, gledaju filmove na poslu i drkaju one jadne ljude koji bi pomagali toj deci.

                          Tesko je udaljiti se kada vidis penzionere kako sakupljaju kartone i flase da bi preziveli jer sa penzijom od 80 evra ne mogu ni lekove da kupe.

                          Tesko je kada vidis bolesne koje je drzava zaboravila.

                          Tesko je kada vidis decu golu i bosu po vertu, kisi i snegu.

                          Ali dobro ima ljudi, ima onih koje sve to ne dotice, ne vide i ne zanima ih. Jos gori su kvazi humanisti.

                          I ja gresim stalno, prodjem dam novac samo kako bih se ja bolje osecao, kako bih mogao miran da legnem, ciste savesti. I upravo tu se razvija onaj sebicluk kada ti zapravo pomazes drugima radi sebe a ne radi njih samih. To nije pomoc to je produbljivanje problema bez ikakvog adekvatnog resenja.
                          Novac ne kupuje srecu u nekim slucajevima cak ni kratkotrajnu. Isti ti ljudi ce opet sutra biti na ulici.

                          Ne gledam vesti, bar se trudim da budem sto manje informisan. Produkt mog pisanja jeste to sto sam video jutros ali koren svega toga je sve ono sto nas okruzuje.

                          Inferiorni, nedorasli ljudi + najodgovornija radna mesta = katastrofa u svakom segmentu politickog, ekonomskog i socijalnog zivota.
                          There's something wrong with me chemically
                          Something wrong with me inherently
                          The wrong mix in the wrong genes
                          I reached the wrong ends by the wrong means
                          It was the wrong plan
                          In the wrong hands
                          With the wrong theory for the wrong man
                          The wrong lies, on the wrong vibes
                          The wrong questions with the wrong replies

                          Comment


                          • A ne pricam ja o nekakvom bezanju u neki drugi svet koji je "van realnosti".
                            Realnost je kod svakog drugacija, o tome pricam.
                            Ja, kada udjem u vulkanizersku radnju, vidim samo razbacan i prljav alat na sve strane, dok za majstora cela ta prostorija ima drugu dimenziju, smisao, tacno zna cemu sta sluzi i zbog cega se tu nalazi. Takodje, covek koji je glasao za SPS ne dozivljava istu realnost koju ti dozivljavas.

                            To sto pricas da pustis, udaljis se, skreces i ne cujes je upravo suprotno od ovoga sto pricam.
                            Ja pricam o prihvatanju svega i pomirenju sa svim. Onda se zivi sa lakocom i sta god da se desi - bice prihvaceno a ne odbaceno. Odbacivanje i bezanje je naporno i bolno.

                            Comment


                            • Što se cigara tiče.
                              Čini gazda prije neki dan kolegi:
                              "Mile primjetio sam da mnogo pušiš, ne kažem ti to zbog rabote no zbog zdravlja".

                              Malo je takvih gazda što se brinu o zdravlju radnika. Svaka mu čast..

                              "I love to speak with Leonard
                              He’s a sportsman and a shepherd
                              He’s a lazy bastard
                              Living in a suit ."
                              Leonard Cohen

                              Comment


                              • Eh sad baš da prihvatam sve i da se mirim sa svim... teško, a mislim i da nije u redu to na kraju. Onaj crv i bunt radi u meni, ma koliko gradila i na kraju izgradila sam taj svpj mikrosvet odavno.. jer bih u suprotnom poludela. Ne mogu da zamislim da sa rodbinom nisam na istoj talasnoj dužini, a ima toga mnogo onih oko nas koji nemaju tu sreću... roditelji-deca, najbolji prijatelji, supružnici...

                                Mora tako Indigo, nema druge... vidiš ti izađeš iz ovog čemera, napuniš baterije, pa ti sve brzo smuči kada se vratiš, a šta mi koji ostajemo da radimo ako ovaj naš mikrosvet nemamo? A odavno smo shvatili da je naša borba uzaludna... ne vredi. Svest, narav, (ne)pismenosta... šta god, teško da možeš da promeniš kod većine...a da bi izašli iz začaranog kruga, učmalosti i apstinencije, preduzmeš sledeće: podigneš zid koliko možeš, okružiš se ljudima koji misle slično, izmemorišeš većinu domaćih kanala, radiš, gledaš i slušaš pametne stvari, pomogneš i zananima i neznanima koliko možeš, laješ protiv i glasaš.

                                I moliš boga da nemaš nikada nikakve veze ili najmanje moguće kontakte sa državom i njenim institucijama tipa zdravstvo (pu-pu), prosveta (ko ima decu), poreska uprava (ko ima mali biznis) i ostali... mada ovo je već malo verovatno i gotovo neizbežno u nekom trenutku kasnijeg života, ali ono bar dok si mlad.

                                I šta se vraćaš koji andrak
                                Dođeš, obiđeš na nekoliko dana, izljubiš ih, doneseš neki poklončić i ajd zdravo nazad...sa ajvarom, kajmakom i čvarcima
                                sigpic

                                Pablo Sandoval: A guy can change anything.. his face, his home, his family, his girlfriend, his religion, his God.
                                But there's one thing he can't change... he can't change his passion.

                                Comment

                                Working...
                                X