Announcement

Collapse
No announcement yet.

2010 NBA Playoffs

Collapse
This topic is closed.
X
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • Odg: 2010 NBA Playoffs

    Kako je samo Nate-u sad krivo sto ne igra za D'Anthony-a, 4-5 puta je hteo da naskoci i da zapali trojku u polukontri. &*#GI(]
    sigpic


    "The last time I was intimidated was when I was 6 years old in karate class. I was an orange belt and the instructor ordered me to fight a black belt who was a couple years older and a lot bigger. I was scared s---less. I mean, I was terrified and he kicked my ass. But then I realized he didn’t kick my ass as bad as I thought he was going to and that there was nothing really to be afraid of. That was around the time I realized that intimidation didn’t really exist if you’re in the right frame of mind." - Kobe Bryant

    Comment


    • Odg: 2010 NBA Playoffs

      [quote author=nidz@ link=topic=2555.msg137090#msg137090 date=1275609292]
      Ti si zavrsio s ovim forumom,za sada.... Javi se tamo 1 jula kad Lebron dodje na redu.... -E)%&4 ...This is the Lake show! :fc-[
      [/quote]Hahahahahahahahahahahahahah e coveka ne verujem $JS}|

      Comment


      • Odg: 2010 NBA Playoffs

        losa partija celticsa ili moze se reci bolja partija lejkersa... nadam se boston moze da ukrade jednu sad a!

        Comment


        • Odg: 2010 NBA Playoffs

          Upravo gledam sad snimak,jer ne mogu uzivo i komentatori su hrvatski.Ne znam da li je to do kablovskog operatera ili je kod svih tako? (%fsd%&j

          Comment


          • Odg: 2010 NBA Playoffs

            [quote author=marko_pfc link=topic=2555.msg137221#msg137221 date=1275673279]
            Upravo gledam sad snimak,jer ne mogu uzivo i komentatori su hrvatski.Ne znam da li je to do kablovskog operatera ili je kod svih tako? (%fsd%&j
            [/quote]

            bosanski su.. cini mi se da su to oni sa OBN-a od pre 2 godine h5g6k8

            Comment


            • Odg: 2010 NBA Playoffs

              Komentatori su blago receno zaostali . Morao sam da iskljucim zvuk i "uzivam" u tisini . Usput , to nisu ovi sa OBN-a , secam se da je Edin bio u toj ulozi pre 2 god .
              Inace , odlucili su ofanzivni skokovi , Pau ih je samleo sa tim second chance points situacijama .

              [quote author=T-Mac link=topic=2555.msg137106#msg137106 date=1275620317]
              Kako mrzim Spance, Gasol je prvi na toj listi. &*(@W6
              [/quote]

              Respect za ovo . +*@WT*48*

              Comment


              • Odg: 2010 NBA Playoffs

                Evo sad u drugom poluvremenu su nasi. #$&+|r

                Comment


                • Odg: 2010 NBA Playoffs

                  Marko, dobrodosao (*#^R^

                  Ne znam stvarno sta je sa komentatorima, kod mene su sinoc normalno isli Srdjan i Darko... &%@5w8&*
                  sigpic


                  "The last time I was intimidated was when I was 6 years old in karate class. I was an orange belt and the instructor ordered me to fight a black belt who was a couple years older and a lot bigger. I was scared s---less. I mean, I was terrified and he kicked my ass. But then I realized he didn’t kick my ass as bad as I thought he was going to and that there was nothing really to be afraid of. That was around the time I realized that intimidation didn’t really exist if you’re in the right frame of mind." - Kobe Bryant

                  Comment


                  • Odg: 2010 NBA Playoffs

                    Svaka čast Lejkersima. Odlično su se spremili za sinoćnu utakmicu. Bili su agresivniji barem u prve tri četvrtine. Dobro su branili pik-end-rol Bostona, tako što je visoki igrač izlazio na pleja Bostona i to okrenut bočno ka svom košu. Tako su usporavali akcije Bostona iz pik-end-rola, jer plejmejkeri Bostona su u tom momentu ili pravili dribling više( i to u mestu) jer nisu mogli da zaobiđu tog visokog igrača Lejkersa, ili su stali sa driblingom. Tako se, naravno uz dosta važnih detalja pri toj odbrani pik-end-rola, zaustavlja "rani napad" protivnika na pola terena. Isto tako, kada su visoki igrači Bostona pravili blokove za R.Alena da bi se on otkrio na otvoren šut, centri Lejkersa su često izlazili na Alena i to sa ispruženom rukom prema njemu, da ne primi loptu, a možda i da mu se zaustavi kretanje bar na trenutak. Ali ono što je najvažnije za Lejkerse je da su u NAPADU imali dobar protok lopte, dobre kretnje bez lopte i naravno, kao što je ElBiDžej pomenuo, agresivnost u skoku u napadu. Brajant je bio na svom nivou, a Gasol odličan(23 p. i čak 14 sk.), kao i Artest(15 poena). Ako sam dobro brojao, Lejkersi su zgrabili 4 od 6 "ničijih lopti". To je uz 12 skokova u napadu i 16 poena posle tih skokova, jedan od glavnih pokazatelja da su Lejkersi bili AGRESIVNIJI sinoć. Boston je sa druge strane imao slab protok lopte u napadu, slabo kretanje bez lopte, i Rondo nije kontrolisao napad svoje ekipe kako zna. U pojedinim momentima Rondo je igrao previše ležerno. Seltiksi su po meni imali priliku da izjednače ili preokrenu rezultat pri kraju 2. četvrtine, kada su Lejkersi vodili sa 3-4 razlike. Tada su imali tri ishitrena šuta za tri poena( Robinson, Pirs, R. Alen), statičan napad, a Rondo je dva puta bez potrebe išao "1 na 1" u reket i promašio iz teških situacija. Na poluvremenu je bilo 9 razlike za Lejkerse. Boston je nekako pasivno branio pik-end-rol, braneći ispod, ali pustajući Gasola i Bajnama da se slobodno kreću kroz reket i primaju loptu. I uopšte im odbrana reketa(tj. rotacija u reketu) nije bila dobra. Bajnam je šutirao iz igre 4-6, a Gasol 8-14. Znači bili su na svom nivou( obojica 12-20, 60%), pa su Lejkersi između ostalog, bili mnogo bolji u reketu sa 48 poena "na farbi" naspram samo 30 poena Seltiksa na istom delu terena. Seltikse jesu poremetili problemi sa faulovima R.Alena, ali su skoro celu utakmicu loše igrali u napadu. Garnet je promašio dva polaganja. Rezervni igrači Bostona su postigli 16 poena, a rezervisti Lejkersa 15 poena. Lejkersi su dobili utakmicu i bez dobre partije Odoma koji je postigao 5 poena. U skokovima su Lejkersi bili bolji sa 42 prema 31, kao i u blokadama(7 prema 5), i ukradenim loptama ( 6 za L.A. a 5 za Boston).

                    Comment


                    • Odg: 2010 NBA Playoffs

                      [quote author=T-Mac link=topic=2555.msg137106#msg137106 date=1275620317]
                      Opet se ova pickica baca po parketu... #%d*
                      Kako mrzim Spance, Gasol je prvi na toj listi. &*(@W6
                      [/quote]

                      Glavni glumci u seriji su Poul i Pau. :.8-]

                      Comment


                      • Odg: 2010 NBA Playoffs

                        Lepo rece Pemarinkovic , Lakersi su ne samo takticki vec i u fizickom delu utakmice bili dominantniji . Lepo je u jednoj od reklama rekao Pierce " It's all about win and who wants it the most " , u ovom slucaju Lakersi . Garnett je po meni bio najraspolozeni u predhodnoh tekmi za Kelte , iako je bio 2. strelac svog tima . Al' nisu igraci Bostona sami po sebi bili losi , jednostavno su Jezerdzije bile bolje , u svakom aspektu . Mislim , Allen nije ni dobijao priliku za sut , bas zbog toga sto je rekao Pemarinkovic , dobro zatvaranje njegove kretnje .

                        Comment


                        • Odg: 2010 NBA Playoffs

                          [quote author=Gate7 link=topic=2597.msg137608#msg137608 date=1275812306]

                          Ponekad se osjećam kao najveći kreten. Nije to ništa čudno i bogznakako zanimljivo – svi znamo provaliti neku glupost i povući krivi potez zbog kojeg se kasnije crvenimo. Problem je samo kad vam to postane navika, kad se tako osjećate jedno duže vrijeme.
                          NBA sezona 2009/2010 pretvorila me u konstantnog, apsolutnog, neprikosnovenog kretena. Svaki dan gledala se utakmica ili dvije, vukle su se usporedbe, proučavali igrači, analizirale su se odluke trenera, izvlačili se zaključci. No regularna sezona, po tko zna koji put, pokazala se potpuno nebitnom. Kako drugačije objasniti ulazak Lakersa i Celticsa u finale doigravanja?*
                          Navijačima ova dva kluba preporučam preskakanje sljedećih nekoliko paragrafa. Nerviranje nije dobro za zdravlje.
                          [youtube]http://www.youtube.com/watch?v=148cdG0W7B4&feature=player_embedded [/youtube]
                          Ajde, Lakerse još kako tako mogu progutati. Igrali su na refule, nisu bili uvjerljivi i imali su masu problema unutar ekipe, ali su svejedno ugrabili to prvo mjesto zajebanog Zapada, unatoč slabašnom završetku sezone. Istina, na papiru je ova momčad morala upisati 67 pobjeda i apsolutno zgaziti sve ekipe u ligi, na papiru je ovo bila momčad koja se mogla transformirati iz in ‘n‘ out tima u čistu šutersku momčad. Mogli su gaziti u tranziciji i strpljivo igrati u halfcourtu. Mogli su šutirati 20 trica po utakmici ili se strpljivo zabijati u reket i tražiti faule. Na papiru je ovo bila dominantna ekipa, ekipa poput Spursa sredinom desetljeća. No, Lakersi nisu bili gladni. Bili su savršeno zadovoljni s tim da omaste brk, ostave mjesta u želucu za desert i svejedno izgledaju kao najveći krkan za stolom. Ekipa čovjeka koji je opsjednutog svojim mjestom u povijesti propustila je priliku da upiše povijesnu sezonu.
                          S druge strane za Celticse nema oprosta. Momčad koja je s 3-7 ušla u playoff, koja je bila poprijeko posvađana (Big Three vs Rondo), koja je imala Rasheeda Kremšnitu Wallacea u svojim redovima, koja je u 20 utakmica koje sam gledao igrala preko kurca i koja je frustrirala svoje fanove više od bilo koje druge ekipe u ligi ne zaslužuje biti u finalu. No, kao što smo već bezbroj puta ponovili – regularna sezona nije važna.
                          Istina, od početka playoffa navijao sam kontra ove dvije ekipe. Lakerse ne podnosim, nikad ih nisam podnosio, i nikad neću, ne podnosim taj holivudski stav, odvratne ljubičaste dresove i fejk navijače koji se pojavljuju samo u playoffu zajedno sa svojim botoksiranim dronfuljama. Celticse inače gotivim, dragi su mi još od Bird/McHale kombinacije, ali ove su mi se godine zgadili zbog te nonšalancije, odustajanja i provlačenja. Osim toga, obje su momčadi sklepane odvratnim tradeovima. Pau je stigao u Lakerse zahvaljujući Jerryu Westu, legendi kluba koja je bila na izlaznim vratima iz Memphisa i koja je napravila uslugu ekipi u kojoj je stekla svu slavu. Garnett je stigao u Celticse zahvaljujući Kevinu McHaleu, legendi kluba koja je bila na izlaznim vratima iz Timberwolvesa i koja je napravila uslugu ekipi u kojoj je stekla svu slavu.
                          No čak ni to nije bio prvenstveni razlog zbog kojih sam slavio svaki put kad bi Artest šutnuo tricu, Pierce promašio skok šut, Gasol zalamatao rukama tražeći nepostojeći faul ili Rondo pogodio prednji dio obruča iz slobodnjaka. Jok. Kao i obično presudilo je moje favoriziranje slabijih ekipa. Ok, Magic možda nije slabiji tim od Celticsa*, ali nikad nije ništa osvojio. Celticsi su pak najtrofejnija momčad u povijesti lige. Isto je i s Phoenixom – nikad osvojenog naslova unatoč dvije apsoštrumpfno genijalne ekipe (Majerle, Johnson, Ainge, Chambers, Barkley i Amare, Marion, Johnson, Richardson, Nash) i možda najljepše košarke igrane u nultima. S druge strane Lakersi su druga najtrofejnija ekipa u povijesti lige. Nije bilo teško pogoditi koga ću favorizirati ove godine.
                          *Iako imaju Vincea Cartera, što vas u startu čini underdogom. Mislim, Vince uvijek pronađe način da nestane u najvećim utakmicama, i ove je godine uspješno izveo svoju Houdini predstavu. Baš kao i Rashard Lewis. Zapravo, Celticsi su na putu do finala pobijedili dvije ekipe u čijim sastavima drugi i treći najbolji igrač uporno nestaju u playoffu. Za Cavse su to bili Mo West i Antawn Jamison, u Orlandu su to bili Carter i Lewis.
                          No, što je tu je. Čeka nas još jedno finale Lakersa i Celticsa, po 387 put u povijesti. Što zapravo i nije toliko loša stvar, kad čovjek malo bolje pogleda. Možda tu nema klasičnog rivalstva kakvo je vladalo između Wilta i Rusella ili Birda i Magica*, ali u eri u kojoj se igrači grle nakon utakmica i organiziraju blesave free agent summite u kojima će se dogovoriti tko će igrati za koju momčad, možemo slobodno reći kako ovi igrači jedva čekaju da se jedni drugima naloču krvi.
                          Zanimljivo kako su najveće legende Lakersa poznate po imenu ili nadimku, dok su legende Celticsa prepoznatljive isključivo po prezimenu. Hm. Usput budi rečeno, fanovi Lakersa i Celticsa mogu opet čitati kolumnu. Samo nemojte da vam pogled krene prema gore
                          Za početak tu su Kobeove uspomene na poraz prije dvije godine i na ono ponižavanje i gaženje u posljednjoj utakmici. Tu je Pierceova misteriozna ozljeda i pojavljivanje u invalidskim kolicima. Svaki put kad čovjek završi na podu (a hoće, to je ipak Pierce) fanovi Lakersa će početi urlati i kolutati očima. Tu je dugogodišnja mržnja između Raya Allena i Kobea. Tu je Ron Artest koji još nije imao pravi Ron Artest trenutak u Lakersima i ovo finale je odlična šansa da napravi cirkus*. Naravno, na samom kraju tu je i legenda, tu su svi oni teški okršaji ova dva kluba, tu je rivalstvo, tu je razlika između svjetonazora koji vladaju u Bostonu i Los Angelesu i koji se uporno odražavaju na njihovim košarkaškim momčadima. NBA finala su čudne biljke koje rijetko ispunjavaju očekivanja navijača, no ovo finale, koliko god navijao kontra njega, moglo bi nam pružiti povijesni okršaj.
                          Na žalost, to se neće tako lako dogoditi. Iako većina suigrača ne pondosi Bryanta, što možete vidjeti svaki put kad ovaj nešto kaže Gasolu, a Španjolac ga hladno otpili, Artest ga očito obožava. Kobe ga je smirio i Artest mu je toliko odan da mu je pohrlio u zagrljaj kad je zabio onaj pobjednički koš Sunsima. Čisto sumnjam da će riskirati bijes svog novog gurua, a svi znamo da Kobe ne voli kad mu suigrači rade pizdarije.
                          [youtube]http://www.youtube.com/watch?v=7-xqjI6Trms&feature=player_embedded [/youtube]
                          Za Lakerse sve je jasno – Kobe ganja povijest i priliku da ga se bez ikakve sumnje počne ubrajati među 10 najvećih, što neki već sad rade. Treće finale za redom samo po sebi nije čest podvig, no back – to – back naslovi još su rjeđa stvar. Za neke od igrača, poput Artesta, ovo je prilika za iskupljenje, prilika da ne ostane upamćen isključivo po onoj makljaži u Detroitu. Za klub ovo je šansa da se približe Celticsima, da ovu momčad opet prozovu dinastijom, da se počnu hvaliti košarkaškom renesansom.
                          Prije dvije godine Kelti su ih ubili skokovima i Pierceovim clutch predstavama, no ove godine teško je reći da Celticsi imaju prednost pod košem s obzirom na Garnettov gubitak brzine i odlazak Leona Powea kojeg je zamijenio ukopaniji Sheed. Osim toga Gasol, najkonzistentniji igrač Lakersau ovom playoffu, izgleda puno udobnije u žutom dresu nego prije dvije godine, a iscrpi li Bynum svu onu vodu iz koljena nema razloga da Lakersi budu podređeni Celticsima u tom segmentu igre. Pierce, s druge strane, nije ubojit kao 2008. godine, a da stvar bude gora čuvat će ga Ron Ron, tip koji je rođen da mlati igrače poput Piercea. Tu je i Phil Jackson, koji trenere poput Riversa jede za doručak sa sokom od friško iscijeđenih dolara. Da stvar bude bolja za Lakerse, da budu sigurni kako im jedna pogreška neće uništiti finale, tu je prednost domaćeg terena. Ona možda ne znači toliko u Stapelsu koliko u Gardenu, ali svejedno nekog boga znači.
                          Celticsi s druge strane sigurno neće lako prodati svoju kožu. S obzirom kako su igrali u završnici sezone nitko živ nije očekivao da će se naći ovdje, no Kelti su pokazali da ih se ne može otpisati samo zato jer su stari, razvaljeni i jer ih boli briga. Osvoje li prvenstvo pamtit ćemo ih kao momčad koja je šokirala NBA, što zapravo nije toliko dobra stvar kao što zvuči. Možda nemaju pravog vođu kakvog ima L.A., ali imaju prednost u tome što čak četvorica igrača mogu preuzeti igru u bilo kojem dijelu utakmice i u potpunosti razvaliti protivnika. Možda nemaju zonu kakvom su Sunsi izluđivali Lakerse, ali imaju Thibodeaua koji je za playoff složio par svojih diaboličnih obrambenih shema. Možda nemaju Kobea, ali imaju Ronda i Allena koji će natjerati Bryanta da igra obranu, bilo da brani reket od Rondovih ulaza ili da trči kroz blokove za Allenom i sudara se s mrcinama poput KG-a, Davisa i Perkinsa. Možda nemaju Lamara Odoma, jednog od najboljih šestih igrača u ligi kojem nije naškodio ni brak s Khloe Kardashian, ali zato imaju Sheeda koji više ne izgleda kao krafna s čokoladom, Big Babya koji izgleda kao krafna s čokoladom, ali mu to stoji, Tonya Allena koji može igrati obranu i zakucati i Natea Robinsona koji može… pa, može sve usrati u roku keks, ali može i unijeti živost u umornu ekipu. S druge strane Lakersi imaju Sašu Vujačića, čovjeka koji se u finalu najviše veseli tome što će mu Lakersi* plaćati dodatnu lovu za iznuđivanje ofenzivnih faula.**
                          Nekako sumnjam da će Saša zaigrati u finalu. Ako je to uopće Saša. Moja teorija je da Slovenac leži u Kobeovoj ledenici trančiran na komade, a u momčadi ga je zamijenio talentirani mladi glumac s maskom ala Mrs. Doubtfire. Mislim, zar netko može kriviti Kobea što ga je masakrirao nakon one debilne igre kontra Sunsa?
                          **Larry Bird je završio u bolnici kad je ovo pročitao. Navodno mu je jako pozlilo i ispovraćao je dušu. Duboko se suosjećamo.

                          Čeka nas finale dvije ekipe koje si mogu zagorčati život. Lakersi su kroz playoff igrali kontra momčadi koje jednostavno nisu mogle začepiti reket, no Celticsi su u tome sjajni. Boston je kroz playoff igrao kontra momčadi u kojima važni igrači imaju dugogodišnju povijest punjenja gaća u najvažnijim trenutcima, no takvi ne igraju u Los Angelesu. Iako sam navijao za Sunse i Magic, iako mi se ovo finale zapravo ne gleda, čini se kao da nas čeka serija za povijest. No, možda se samo zavaravam. Možda samo hypeam poput ovih pustih videa. Možda se nadam kako ćemo gledati sedam utakmica, a bit će dobro ako ode u petu. Možda ovo finale bude kao i mnoga NBA finala prije njega – ne pamtljivo po dobroj igri, ne pamtljivo po neizvjesnoti i po ludim potezima, već upamćeno samo zato jer se radi o NBA finalu. Iskreno, nadam se da sam u krivu. Nadam se da će se podočnjaci isplatiti. OVO JE SVE NADJENO NA SAJTU NEKOM CRNOGORSKOM,NISAM JA PISAO h5g6k8
                          [/quote]
                          sigpic


                          "The last time I was intimidated was when I was 6 years old in karate class. I was an orange belt and the instructor ordered me to fight a black belt who was a couple years older and a lot bigger. I was scared s---less. I mean, I was terrified and he kicked my ass. But then I realized he didn’t kick my ass as bad as I thought he was going to and that there was nothing really to be afraid of. That was around the time I realized that intimidation didn’t really exist if you’re in the right frame of mind." - Kobe Bryant

                          Comment


                          • Odg: 2010 NBA Playoffs

                            Da li neko zna gde bih mogao da vidim celu utakmicu koja je odigrana u cetvrtak na petak bostona protiv lejkersa tj. prvu utakmicu tacnije receno! ?
                            hvala unapred...
                            p.s. moze i u obliku streaminga ili...bilo kako...pozz...

                            Comment


                            • Odg: 2010 NBA Playoffs

                              Evo malo bisera naseg drvosece... #%d*

                              Ron Artest on the officiating in Game 1: “If both teams complain, I guess it’s fair.”

                              At Saturday’s practice, someone asked Ron if he had anything in his life he’d like to do-over, anything he regretted. He hemmed and hawed for a few seconds, then said that he’d once forgotten his wife’s anniversary and he’d like a do-over on that.

                              Asked about his offensive game, Ron said, “Offense is kind of like the lottery for me. Whatever happens, happens.” He paused briefly, glanced around and said, “Does that make sense? Is that a good comparison?”

                              Ima jos samo me mrzi da citam i da ubacujem. h5g6k8
                              sigpic


                              "The last time I was intimidated was when I was 6 years old in karate class. I was an orange belt and the instructor ordered me to fight a black belt who was a couple years older and a lot bigger. I was scared s---less. I mean, I was terrified and he kicked my ass. But then I realized he didn’t kick my ass as bad as I thought he was going to and that there was nothing really to be afraid of. That was around the time I realized that intimidation didn’t really exist if you’re in the right frame of mind." - Kobe Bryant

                              Comment


                              • Odg: 2010 NBA Playoffs

                                Hoce Rondo dati 16 i hoce li Garnett imati vise od 7 skokova, sta mislite ?
                                https://www.youtube.com/watch?v=U2wI197Vvg4 <3

                                Comment

                                Working...
                                X