@NI
Očigledno si promenio, odnosno ublažio kriterijume na osnovu kojih definišeš 6-u brzinu. Ne tako davno bio si mišljenja da tu brzinu poseduje isključivo Novak. Toliko puta sa pravom spomenuta već čuvena Novakova 2011-a ne samo u ovoj bari nego od priznatih poznavalaca igre bila je zapravo incijator priče o navedenoj brzini. Koliko se sećam Niki Pilić je prvi izneo takav način ocene Novakove igre. Uprošćeni opis za tu vrstu ocene bio bi ‚‚tenis takvog nivoa koji niko ne može da prati".
Da se vratimo uslovima koji determinišu postojanje navedene brzine.
Sa prvim uslovom ‚‚ igra na nivou da se protivnik ništa ne pita" apsolutno sam saglasan.
Sa drugim uslovom o dužini njenog trajanja nisam saglasan. Odveć malo je ‚‚pola seta" jer pola nije dobijen set a kamoli celo odnosno meč. Sa ‚‚pola seta" nema garancije da ćeš dobiti celo, odnosno materijalizovati tu svoju nadmoć. Da bi sa vrhunskim takmacem dobio celo 6-ta mora da se javi više puta tokom meča. Čak nije toliko bitno trajanje koliko pravoremenost njenog uključivanja na bitne poene. Sumirao bih stav definicijom pravovremeno uključivanje 6-e brzine.
Redovno ponavljanje 6-e brzine jeste nužnost za njeno postojanje i to je treći uslov. Mnogo igrača sa tura može da uđe u neko svoje ludilo, da ga drži set, dva, da dobiju i meč protiv vrhunskog igrača a onda dalje ćorak.
Ja bih dodao četvrti uslov po kome se inkrimisana brzina mora pojaviti protiv svih protivnika.
Padovi u igri su nužnost samo je pitanje koliko su duboki ali oni nisu iz priče o 6-oj. To je već priča o konstantnosti igre i njenom balansu u nižim stepenima prenosa.
Sa četvrtim uslovom Federera eliminišem kao vlasnika pomenute brzine.
Nišikorija elminišem na osnovu drugog, trećeg i četvrtog uslova.
Ostaje Novak, koji zadovoljava sva 4 uslova.
Očigledno si promenio, odnosno ublažio kriterijume na osnovu kojih definišeš 6-u brzinu. Ne tako davno bio si mišljenja da tu brzinu poseduje isključivo Novak. Toliko puta sa pravom spomenuta već čuvena Novakova 2011-a ne samo u ovoj bari nego od priznatih poznavalaca igre bila je zapravo incijator priče o navedenoj brzini. Koliko se sećam Niki Pilić je prvi izneo takav način ocene Novakove igre. Uprošćeni opis za tu vrstu ocene bio bi ‚‚tenis takvog nivoa koji niko ne može da prati".
Da se vratimo uslovima koji determinišu postojanje navedene brzine.
Sa prvim uslovom ‚‚ igra na nivou da se protivnik ništa ne pita" apsolutno sam saglasan.
Sa drugim uslovom o dužini njenog trajanja nisam saglasan. Odveć malo je ‚‚pola seta" jer pola nije dobijen set a kamoli celo odnosno meč. Sa ‚‚pola seta" nema garancije da ćeš dobiti celo, odnosno materijalizovati tu svoju nadmoć. Da bi sa vrhunskim takmacem dobio celo 6-ta mora da se javi više puta tokom meča. Čak nije toliko bitno trajanje koliko pravoremenost njenog uključivanja na bitne poene. Sumirao bih stav definicijom pravovremeno uključivanje 6-e brzine.
Redovno ponavljanje 6-e brzine jeste nužnost za njeno postojanje i to je treći uslov. Mnogo igrača sa tura može da uđe u neko svoje ludilo, da ga drži set, dva, da dobiju i meč protiv vrhunskog igrača a onda dalje ćorak.
Ja bih dodao četvrti uslov po kome se inkrimisana brzina mora pojaviti protiv svih protivnika.
Padovi u igri su nužnost samo je pitanje koliko su duboki ali oni nisu iz priče o 6-oj. To je već priča o konstantnosti igre i njenom balansu u nižim stepenima prenosa.
Sa četvrtim uslovom Federera eliminišem kao vlasnika pomenute brzine.
Nišikorija elminišem na osnovu drugog, trećeg i četvrtog uslova.
Ostaje Novak, koji zadovoljava sva 4 uslova.
Comment