Nole, idi u peršun!

[miloolja]

Ako neko zna , molila bih da mi kaže koliko je Novak nedelja prvi na atp listi. Nekad sam mogla da pratim na stranicama Trojka i Djokomer. Sad toga više nema. Hvala.

http://www.atpworldtour.com/Tennis/P...ovic.aspx?t=rh

[Nebojsa]

Ako neko zna , molila bih da mi kaže koliko je Novak nedelja prvi na atp listi. Nekad sam mogla da pratim na stranicama Trojka i Djokomer. Sad toga više nema. Hvala.

Kako nesrecno ime za sajt.

[Pertla]

@miloolja-primljeno k znanju,nisam znala da je obaveza stavljati link odakle je tekst prenesen
Hvala ti sto si mi to napisala,da ubuduce ne pravim greske

[miloolja]

Ma nema problema, grešila sam i ja.

januar/februar 2013.

[BockoBG]

Ovde bi valjalo postovati i nesto zanimljivo, za promenu.

Krv Novakova
Ili: Putovanje kroz korijene jednog čovjeka i porodice
Đoko i Đokovi rođeni su na Čevu. Katunska nahija. Cetinje. Na onom Čevu za koje Njegoš reče: "Čevo ravno, gnijezdo junačko". Tu, na tom pograničnom komadu zemlje i istorije, narod se, više nego drugdje, krvio sa Turcima.

Spavalo se u tim ljutim krajevima sa jednim okom otvorenim. Ispod Kopitnik planine, po stranama čevskim, zaselio se zaselak Križev Do. Puca odatle, iz Đokove kuće, nedaleko od malene crkve, pogled na Papratni Do, Kute i, niže, Zaljuće.
Nema mira, 1730. je godina. Đoko, prezimena Damjanović, ubija turskog agu, pa bježeći od nesna, nemira i osvete pakuje svojtu. Nije htio u Zetu. Zamijenio je Cetinje za Nikšić, Kopitnik za planinu Vojnik, pod kojom se pitomo širi Jasenovo Polje. Đoko i Spasoje Todorović prvi naseliše prostrane livade pod planinom.

Oženi se Đoko. Od sinova mu osta samo Šako, zvani Šain. Nije zaboravljeno, "zapisano" je u usmenom predanju čak i ovo, pa što da ne ne bude ispričano i preneseno: Šain je imao poveću onu rabotu, pa ga prozvaše Šainkuraica.

Šako dobi sinove, ali mu jedan preteče i ostade u životu. Linija predačke krvi i porodičnog duha vazda se u ovim krajevima čuvala u imenima. Neraskidiva veza predaka i potomaka. Amanet porodice, bratstva i plemena. Loza! Šakov sin, tako, po ocu Šakovom, svom dedi, dobi ime - Đoko.

No, nije Đoko dobio samo ime po đedu. Dobio je i prezime. On i svi potonji, do dana današnjeg, ko zna do kada - Đokovići. Đoko, Šakov, imao je četiri sina: Radojicu, Jova, Šćepana i Draga. Radojica dobi tri: Mirka, Milinka i Janka. Mirko je imao dva: Vukašina i Novaka. Novak tri: Radosava, Vladimira i Radonju, koji danas živi u Jasenovom Polju.

Radojica, Đokov, bio je čovjek - junak. Knjaz i, potom, kralj Nikola o njemu ovako piše: "A Kunu bi Hasan-agu lukovačka ljuta zlica, s Jasenovog Polja malog, savladao Radojica". Opjevao ga je i prota Risto Kovačević, koji je vodio svoje ljude u borbu na Grahovu 1836. godine. Borbu u kojoj je ubijeno čak devet Petrovića, među kojima Njegošev brat i brat knjaza Danila. U kojoj je, naravno, učestvovao i Radojica.

Kovačević zbori: "Ama bješe junak u građane, od Lukova Đokov Radojica, a starinom od Čeva krvava, koji žudi okrijepit borca, pa poturi dovoljno fišeka, da bi više potukli Turaka. Tad Srbina krila pridođoše, džebane kad se prihvatiše, i u Turke zorno jurišaše".

Borio se Radojica i 1858. godine, u bici svih bitaka, najvećoj pobjedi crnogorske vojske u 19. vijeku - bici na Grahovcu. Za pokazano, prije svega Radojičino, junaštvo, knjaz Danilo je Đokovićima dao barjak u nasljedstvo. Takozvani nasljedni barjak. Logika tog surovog vremena bila je jasna i neuništiva: junačke kuće zasluživale su da nose barjak pred ostalim junacima. Biljeg čojstva, junaštva i viteštva. Biljeg koji ostaje.

Taj isti barjak nosio je i Radojičin sin Mirko, koji je sa svojim sinovima, dobrovoljcima, Vukašinom i Novakom, učestvovao u napadu na Skadar 1912. godine. Dok je nosio zastavu, Mirka je u glavu pogodio turski metak. Pao je na bojnom polju, od čega će ostati nepokretan.

Osamnaestogodišnji Vukašin, vidjevši to, pritrčao je, zgrabio barjak, ostavio oca i pojurio na konačno odredište, brdo Bardanjol iznad Skadra. Lukovski bataljon, čiji je barjak ponio Vukašin, bio je prvi koji je zabo okrvavljenu crnogorsku zastavu i zauzeo brdo. Vukašin Đoković nije dozvolio da zastava padne. Obraz porodice, plemena i naroda bio je preči.

Da gine za svoj narod, na Skadru, Vukašinov rođeni brat Novak stigao je iz Čikaga! Tamo daleko je 1905. godine, trbuhom za kruhom, pošao iz Krstatih Dola u Jasenovom Polju. Vraćao se dva puta u Crnu Goru: prvi put da se bori za Skadar i učestvuje u balkanskim ratovima, drugi put na Solunski front, u Prvi svjetski rat!

Poslije pohoda na Skadar, Novak se, preko okeana, vratio u rudarsko okno. U Čikago. Prošlo je nekoliko godina, gazda rudnika načuo je da se Novak sprema da ponovo otputuje na ratište, ovoga puta – na Solunski front.

Đoković je bio šef smjene. Prilazi mu vlasnik, Amerikanac, pa kaže: "Zar opet glavu u torbu stavljaš? Ne idi. Ne gini. Domovine nemaš gdje hljeba nemaš. Imaš posao i miran život. Stičeš novu domovinu..." Novak ga sluša, pa kao iz topa: "Gospodine, očigledno, riječ otadžbina ne znači nam isto. Moj život je stvoren za domovinu, da ga, kada zatreba, njoj poklonim. Ne odužujem joj se ni drugi put, jer je moj dug prema njoj beskrajan!"

Vratio se Novak u zemlju, nakon toga na Solunski front, pa kući, u Jasenovo Polje. U Ameriku - nikada više. Jedan od rijetkih, dupli dobrovoljac. Čak iz daleke, tada predaleke Amerike.

Nije se tu zaustavio Novak, najcjenjeniji od svih Đokovića, još od vremena svog đeda, grahovačkog junaka Radojice. Izabran je, kao častan čovjek, za sudiju porotnika okružnog suda u Nikšiću i, nešto kasnije, za prvog odbornika i predsjednika partizanskog odbora ustanka 1941. godine iz Jasenovog Polja.

Te 1941. godine spaja se bratska, ratovima razdvojena, krv. Bježeći od Drugog rata, u Jasenovo Polje vraća se Neđeljko Đoković, sin Šćepanov i unuk Šakov (vidi goreopisanu lozu), sa porodicom, koji je kao učesnik Bregalničke bitke u zaslugu dobio zemlju na Kosovu, selo Voćnjak kod Srbice, pa 1928. godine tamo i otišao.

Neđeljko je imao pet sinova: Arsenija, Damjana, Milorada, Radojicu i Vladimira. Primiše ih najbliži: djeca Neđeljkovog brata od strica, Mirka, koji, rekosmo, pade na Skadru. Primiše, dakle, braća Novak i Vukašin rođake zbjegle sa Kosova.

Ostadoše Neđeljkovi pet godina u Jasenovom. Do oslobođenja. Vratili su se na Kosovo, gdje Vladimir ostaje do 1951, kada prelazi u Zvečan, kod Kosovske Mitrovice, pošto se zaposlio u rudniku Trepča. Tu su mu rođena djeca - Srđan, Goran i Jelena.

Živio je, potom, Vladimir sa djecom na Kopaoniku sve do 1981, kada su se Đokovići preselili u Beograd jer je Vladimir tamo dobio stan. Srđan je oženio Dijanu. Tri sina: Đorđe, Marko i Novak. Da, ovaj Novak, koji je, sasvim izvjesno, dobio ime po pretku, jedinom imenjaku u Đokovića: ratniku i rudaru.

Sada mi je napokon jasan onaj ritern na meč loptu Rodžera Federera i preokret u polufinalu US opena prije par godina. Onih spasenih pet meč lopti Endija Mareja u finalu Šangaja. Ona pobjeda na Vimbldonu.

Onaj maratonski meč i trijumf protiv Rafaela Nadala u Melburnu protekle godine. Ova, prošlonedjeljna, četvrta, treća za redom, istorijska titula u Australiji. Sada mi je potpuno jasno prvo mjesto na svjetskoj listi najboljih.

Sada mi je jasno sve. O Novaku i Đokovićima. O precima i potomcima. O tradiciji i korijenima. O prošlosti i budućnosti. O životu i ljudima. O nama.

Krv nije voda.

P.S. Reportaža objavljena u srbijanskom Nedeljniku, sada je povodom Đokovićeve istorijske pobjede u Australiji, dopunjena i upodobljena rubrici Forum i, tako, dostupna čitaocima u Crnoj Gori. Svrha teksta nije palanačka – u svojatanju.

http://www.vijesti.me/kolumne/krv-no...kolumna-111339

Krv nije voda, ocigledno.
Ludaci bili ovi Djokovici. Samo najveci ludaci mogu da imaju tu cast da prvi popere barjak u nekoj bici.

[miloolja]

Nek si ti nama zanimljivo kopirao tuđi tekst.
Još kada bi sve to imalo toliko veze, bar onolike koliko neko želi da veruje...
Jednostavno....takav se rodiš. Nema tu mnogo filozofije.

[Nebojsa]

Malo postovanja u obracanju nikoga nije ubilo. A sto se tice teksta, dokon pop i jarice krsti.

[BockoBG]

Nije u tome poenta. I nema bas toliko potomaka, realno. Hajde razmisli malo.
Znas li sta znaci kada si potomak ljudi koji su nosili barjak i to jos da ga poperis prvi? I to jos sin uzeo od oca.
Malo ciji preci su imali to srce, tu cast. Mnogima je glavno junastvo bilo da ukradu necijeg konja u mraku.

Negde je Cira Blazevic rekao da smo mi Balkanci talentirani za sportove jer smo stotinama godina morali da toliko "vratolomija" cinimo da bismo opstali.
Onda smo to preneli na moderna borilista.
Tenis je individualni sport, gde srce bije najvece bitke, i ovo sto Novak radi u eri nekoliko velikih tenisera je i za balkanske standarde premnogo.
I gle cuda, direktni potomak ludaka sa ludackog Ceva.

Mogu pretpostaviti da Marej je potomak lokalnih pesnika, pa zato i zaplace onako kvalitetno.


Protiv Vavrinke sam navijao za tenis. Tsonga i Vavrinka su ti koji u mladjoj gardi obecavaju uzitak u tenisu.
Djokovic i Marej obecavaju dobar san.

[miloolja]

Samo znam da ovog potomka nisi nešto poštovao, do sada, mada umeš da budeš često vrlo iritantan, pa ostavljam mogućnost da sam nešto preskočila.

Šta je sa Markom i Đorđem, potomcima istog pretka?

[BockoBG]

U cemu je poenta. Ova dvojica da su nastajali u siromastvu kao Novak i radili vise bi danas bili solidni teniseri, najmanje.
Da nemaju poreklo kakvo imaju, da nisu drski po prirodi, da nisu nasledili srce i genetiku od svojih predaka (guglaj sta znaci biti barjaktar. Ides u sigurnu smrt, ponosno, a onda ga preuzima drugi clan porodice, pa treci, pa cetvrti... Pa kada nema ko da ga podigne, daje se drugom bratstvu, da ga pricuvaju dok ne stasa novi muskic da ga podigne. I sigurno nisu bili zamlatime, no su znali da klizu i na tvrdom ), ovo nikada ne bi bili.
Pricam o Novaku. Ova dvojica imali su sansi, nisu iskoristili. novak jeste. Napravio je iskorak. Ali opet da nije nasledio sta je nasledio, mogao je da radi i mnogo vrednije, uspio bi samo da stigne do kojeg cetvrtfinala i zaplace kada izgubi. ili preda par poena pred kraj, u 28. godini zivota.
Retko ko kao Novak podnosi poraze, suze jos ne gledasmo, sem kada mu je umro deda. I to se nasledjuje. Suza samo kada je stvarno najteze.

[Larisa]

Unapred se izvinjavam ako je neko vec postavljao, nisam imala vremena da bas sve procitam. Mislim da nije bilo reci o kvalitetu servisa koji je Nole prikazao u mecu protiv Endija Elem....



Brain Game: Djokovic Pinpoints Serve Location

Melbourne, Australia

by Craig O'Shannessy 27.01.2013

http://www.atpworldtour.com/News/Ten...lian-Open.aspx



"Djokovic won the 2012 Australian Open final against Rafael Nadal with one of the best return of serve performances the sport has ever seen. This year it was his serve that carried him much more to victory and sends an ominous warning to the rest of the tour that the best player in the world may be actually be improving."

Kako vam se cini? Ja se slazem

[juventus]

Jos odavno je poznata teniska floskula da si dobar koliko ti je dobar 2.servis,ovaj shematski prikaz i objasnjenje uz njega ilustruje Novakov napredak, da ne stagnira, odlicno je shvatio da nije sve u snazi 1.servisa za sto nam je mozda najbolji primer Rodik ,recimo,mislim da je odradjen odlican posao priblizavanjem procenata uspesnosti 1. i 2.servisa.Pre nekih 3-4 godine Novak je servirao mnogo brze prvi servis sto mu se odrazavalo na ceste povrede ledjnih misica,pa je sasvim logicno povucen pravi potez u kom treba da se krece razvoj servisa kao jednog od najbitnijih segmenata tenisa.

[Vanja #66]

http://en.wikipedia.org/wiki/List_of...ingles_players

66 nedelja

To je ta brojka.

Kako nesrecno ime za sajt.

To je bio odeljak sajta trojka.rs... Molim vlast da se informise ubuduce. Unapred zahvalan...

[Pertla]

[Pertla]

Dopisnik Bi-Bi-Sija za "24 sata": Navijam za Đokovića jer volim Srbiju
Tvitovi dopisnika Bi-Bi-Sija iz Atine Marka Lovena postali su hit među ljubiteljima tenisa u Srbiji. On je juče tokom finala Australijan opena navijao za najboljeg tenisera sveta Novaka Đokovića, iako je šampion Melburna igrao protiv Lovenovog sunarodnika Endija Mareja.

Mnogo rizikujem da mi sude za izdaju... ali napred, Đoković! - ispalio je prvi tvit Loven.

Kada smo ga kasnije pozvali, objasnio je otkuda mu taj navijački nerv i tolika podrška Novaku:


- Pre svega, navijam za Đokovića jer gajim izuzetno lepa osećanja prema Srbiji i Balkanu uopšte. Novaka podržavam jer je izvanredan sportista i što na najlepši mogući način predstavlja svoju zemlju. On je pravi ambasador Srbije
- kaže Loven za „24 sata“.


Naravno, Loven pruža podršku i Mareju.


- Endi je Britanac, i jako je lepo što je stigao do još jednog velikog finala, ali Novak je bio bolji. Bio je to dobar meč, Mareja su koštale duple servis greške u ključnim poenima, a Đoković je iskazao neviđenu mirnoću tokom celog meča - kaže Loven.

Za kraj, poruka ljubiteljima tenisa u Srbiji, i to na odličnom srpskom:
- Bravo, Nole i... Nedostaje mi Beograd!

Simpaticno i interesantno

http://www.24sata.rs/sport/vesti/ves...ju/73598.phtml