Opste teniske diskusije,vijesti...

[eM]

Slazem se ja s tobom, samo mislim da je veoma malo takvih momaka u profesionalnom tenisu... A to za sponzore... Ne bi ih napustili kad bi oni saznali da se dopinguju, vec kad bi ta informacija izasla u javnost, ne iskljucujem i da ih stite...

[Niki]

Ne mislite da ste promasili temu? Mislim okrenes nekoliko strana unazad i procitas super diskusije Clay Warrior-a, Prle-ta i drugih poznavaca ove igre i onda jedna jako "relevantna" osoba izrazi svoje sumnje i spekulacije u Nadala i slede apsolutno sigurne konstatacije bez nimalo sanse za greske, bez ijednog fakta razume se. A, da zaboravila sam njega cuvaju svi svetski sponzori i organizacije sveta, a on usavrsava primenu dopinga iz godine u godinu, uziva, izlezava se i uzme magicnu materiju koja funkcionise u svakakvim situacijama (i kad gubis u mecu i kad juris brejk zaostatka i kad vodis, po potrebi pojacavas ili smanjujes dejstvo dopinga) A nasuprot njega rad, posvecenost i pozrtvovanost. Nikako nesto drugo. Kako i bi moglo kad su drugi olicetvorenje dobrote, a on svakavog zla ovog sveta.
Izvinjavam se za uzurpaciju teme i karikiranje, ali tako nekako zvucite, a izmedju vas ima i zaista ozbiljnih.
Zato ja predlazem otvaranje nove teme, nazovite je kako zelite, ali koja ce se baviti iskljucivo "dopingom" Nadala i analize sve njegove "navodne" uspehe. Kod poraza, zna se prociscava telo od dopinga. . .Pa pisite tamo do mile volje sta zelite, ako vam bude dozvoljeno da je otvorite, znate uticaj Nadala i njegovog tima ne zna se dokle doseze.

[Vladan]

Dok ne bude otvorena nova tema mora ovdje.

Da li je Nadal zaista dopingovan?

Posle sedam meseci pauze zbog teške povrede kolena, Rafael Nadal se vratio na teren u velikom stilu - u 2013. osvojio je čak 10 titula na ATP turu, od čega dva grend slema (Pariz i Njujork), neporažen je na betonu, a ima impozantan skor od 61 pobede i tri poraza.

Umesto da se rezultati Španca veličaju i hvale, njegov pobednički prostor oštro kao nožem paraju sve češća upiranja prstom u Apača i povici „Doping!“

Tako su posle Kanala + i raznih svetskih medija, direktne ili indirektne optužbe da Rafa koristi nedozvoljena sredstva stizale i od kolega tenisera Kristofera Rohusa, Džejmsa Blejka, Joakima Noe, Đanluiđija Kvinzija, trenera Nikole Pilića, a od pre nekoliko dana i Austrijanca Danijela Kelerera. Opet, za svaku od ovakvih sumnji koja stigne do javnosti, Nadal dva puta objašnjava kako nije kriv, i tako se se vrti ukrug, jer se u sistemu ništa ne menja.

- Apsolutno verujem u institucije. Agencija za antidoping kontrolu je organizacija koja mora da se poštuje i ne dovodi u sumnju rezultate njihovih testiranja. Opet, moram da priznam da me šokiraju činjenice da je jedan Andre Agasi napisao knjigu u kojoj je priznao da je koristio nedozvoljena sredstva tokom karijere, a niko nije ništa uradio tim povodom. Isto je bilo i sa Armstrongom, koji je praktično radio šta je želeo. Samim tim, jasno je da bi ljudi trebalo ozbiljnije da se pozabave onima koji koriste doping. Takve stvari ruže sport i nikome ne doprinose - kaže selektor naše Dejvis kup reprezentacije Bogdan Obradović, čovek koji odlično poznaje brojne svetske teniske asove.

Neprestano kruže tračevi kako Nadala, poput Agasija, štite jaki sponzorski ugovori, kako je veliki novac u pitanju i kako zbog poslovnih interesa niko ne sme da ga „sruši“, pa se navodno prave „prećutni dogovori“.

- Tako je, razvijaju se razne teorije, i ja čujem za njih. Ali mi treneri ne možemo time da se bavimo. To nije u našoj sferi - dodaje Bogdan.

Međutim, ovakav povratak Nadala na teren posle sedmomesečne pauze nije se očekivao.

- Istina, nije toliko uobičajeno da se jedan teniser vrati u ovako velikom stilu. Sa druge strane, bilo je slučajeva, kao što je Muster, koji su briljirali posle pauze. Granice sporta se pomeraju iz godine u godinu, a uostalom, ne vidim koliko bi hemija pomogla nekom ako on nije vrhunski as sam po sebi. Nadal je izuzetan igrač, mnogo je popravio bekhend i servis, veliki je radnik. Takođe, ni Novak ne bi možda bio toliko interesantan da nema tako velike rivale kao što su Đoković, Marej i Federer. Neka svako radi svoj posao - zaključuje naš selektor.

BROJKE
* GODIŠNjE Svetska antidoping agencija obavi preko 2.000 testova u tenisu. Ceo budžet im je 1,6 miliona dolara.
* U MLS bejzbol ligi se obavi više od 15.000 testova na doping, a američka agencija raspolaže sa 15 miliona dolara.
* OD 1995. kažnjena su ili suspednovana ukupno 64 tenisera i teniserki zbog dopinga, uključujući Hingisovu, Kordu, Gaskea i Puertu.

SUMNJE I “TEORIJE“
* Pauzirao je sedam meseci kako bi se „očistio“ od dopinga
* Nije ni bio povređen, to je bio samo paravan
* Preskočio je Olimpijske igre zbog straha od stroge kontrole
* Koristi EPO, krvni doping koji ne može da se uoči na testovima
* Iza njega stoje jaki sponzori i ne daju da Nadal „padne“
* Rafa donosi ogroman novac tenisu i čini sport zanimljivim
* Rezultati o dopingu španskih sportista su namerno uništeni

OPTUŽIVALI GA
* Kristof Rohus (teniser)
* Danijel Kelerer (teniser)
* Džejms Blejk (teniser)
* Joakim Noa (bivši teniser)
* Nikola Pilić (trener)
* Kanal + (mediji)
* Đanluiđi Kvinzi (teniser)
* svetski mediji
* SK forum

http://www.sportklub.rs/da-li-je-nad...sta-dopingovan

Da.

[proudNolee]

Ovo preskakanje OI mi baš privlači pažnju, a to da iza njega stoje jaki sponzori ne treba ni komentarisati. Pa dajte ljudi, možemo se mi zezati sa ovim, ali da li je moguće da je sve ovo slučajnost, zašto se upravo njemu najviše postavljaju pitanja vezana za doping, zašto se upravo njegovo ime konstantno povezuje sa tim, a o njegovim rezultatma ove godine, nakon "ozbiljne" povrede koljena neću ni da govorim. Priče Tonija da Nadal i dalje igra uz bolove ali da je navikao da se nosi sa tim su za malu djecu. Nadal 100% koristi nešto, samo je pitanje šta, i kada će konačno da padne, a past će jednom i on u to sam siurna, jednostavno mora, a zamislite šta bi to značilo za ovaj sport, koliki bi to šok bio. Sve u svemu dobar tekst, a moje mišljenje je DA!

[Navras 16950]

Dok ne bude otvorena nova tema mora ovdje.

Da i ja dam nesto materijala za novu temu koja ce nadam se uskoro biti otvorena.

The Curious Case of Rafael Nadal

Odlican blog, sve je lepo poslozeno hronoloski i zaista vredi procitati. Mozda je kaceno i ranije, ali nije zgoreg podsetiti se.

[pecaros]

Pre nego se otvori tema.
Za one koji se bave sportom ili samo zele da impresioniraju okruzenje po svaku cenu

Zdravlje nema cenu

[Niki]

Sampras o Nadalu: http://www.thetennisspace.com/sampra...-the-greatest/

[Prle!]

Čudna je doping stvar. Nekima pomaže da osvoje preko 10 GS titula, dok nekim antitalentima uopšte ne pomaže, pa gube od Souse. Garant je do proizvođaća, ili David koristi fuš anabolike.

Bjorn Borg vs John McEnroe - part 1

Tako različiti, a tako kvalitetni igrači istovremeno. Ta različitost je bez sumnje ono što je oduvijek činilo ovaj sport onim što jeste, a njihovo rivalstvo potencijalno najvećim u historiji tenisa. Akcenat na 'potencijalno', jer nikada nije ispunilo ono što se od njega očekivalo, ali ono što je u tako kratkom vremenskom roku dalo, ostalo je zapisano zlatnim slovima u slavnoj teniskoj historiji. Svaki gejm, set, meč, svaki potez, svaka stisnuta pesnica, svaki poraz, svaki slomljeni reket. Kako je sve počelo ?! Počelo je još davne 1973 godine u trenucima dok je Borg još uvijek bio tinejđer i otvarao vrata ka velikoj teniskoj sceni. Tada 13-godišnji John McEnroe kao jedan od skupljača loptica na čuvenom Forest Hilsu bio je impresioniran Borgom i onim što je vidio od njega. Nije bio jedini, svi su znali da se radi o vanserijskom talentu, potencijalnom GS šampionu i igraču koji će biti jedan od glavnih nosioca tenisa u godinama koje slijede. Međutim, Johnova fasciniranost Borgom je svakako imala uticaj na njihovo buduće rivalstvo, izdvajala ga je od ostalih, činila ga nekako posebnim, popularnijim i zanimljivijim. Sudar dva stila, dva ekstremno različita karaktera, dva vrhunska igrača, koji se pritom maksimalno poštuju i uvažavaju jedan drugog, odudaralo je od tadašnje teniske svakodnevnice. Sa ove vremenske distance, to ne izgleda ništa čudno, međutim, tada su bila neka druga vremena i neka druga pravila i norme. Vrijeme kada su igrači otvoreno prikazivali sportsku mržnju prema glavnim konkurentima, međusobnog poštovanja je sigurno bilo, ali ono nikada nije pokazivano. Igrači su bez ikakvog filozofiranja govorili šta misle jedni o drugima i konstantno je dolazilo do nesuglasica na relacijama Connors-McEnroe, Connors-Lendl, McEnroe-Lendl, koje su često znale prevazići granice dobrog ukusa. Borg je međutim bio nešto sasvim drugo. Miran, staložen, distanciran. Izuzev otvorene netrepeljivosti sa Vilasom, koja je nastala nakon što je Ian Tiriac postao Vilasov menadžer , te velikog prijateljstva sa Vitasom Gerulaitisom, nije imao nikakvih ekcesa i problema sa ostatkom toura. Nije ni mogao, zbog svog odnosa prema sportu i protivnicima, zbog svega što je radio za tenis, zbog kvalitativnog i kvantitativnog uzdizanja sporta, zbog svega što su njegova pojava i brend simbolizirali. Igrači, čak i oni najljući protivnici su u njemu tražili inspiraciju i odnosili se sa velikom dozom poštovanja. Nije ni on ostajao dužan, budući da je u momentima dok su svi McEnroa prozivali derištem željnog pažnje,, Borg odnosio smireno, gospodski, pružajući mu veliku podršku svojim riječima i savjetima. McEnroe to nikada nije zaboravio, rijetki su mečevi u kojima se ovaj teniser barem jedanput nebi posvađao sa sudijama, međutim kada bi igrao protiv Borga, to bi bilo svedeno na minimum. Poštovao je njegov lik, pojavu i ono što je predstavljao, želio je da njihovi mečevi budu pamćeni po onome što su prikazali na terenu, a ne po količini uvreda upućenih prema sudiji. To je ono što svakako daje jednu novu, ljepšu dimenziju njihovom rivalstvu. To je jedan od razloga zašto se izdvaja od ostalih, iako po broju odigranih mečeva svakako ne može u isti rang sa nekim drugim rivalstvima, dva epska Wimbledonska finala sa početka 80-tih godina dovoljna su da ga smatramo jednim od najvećih u teniskoj historiji. I jedan i drugi su svojom pojavom, karakterom i filozofijom predstavljali neki simbol, tako da su se za Borga često vezali epiteti kao što je 'IceBorg' ili 'Ledeni', zbog emocija koje ovaj igrač nije pokazivao u svojim mečevima. Dok je, s druge strane, McEnroe stvarao imidž derišta, vatre koja hukti i koja samo što neće eksplodirati. Tako da njihovi mečevi nisu bili dueli samo Borga i McEnroa, već i leda i vatre. Dali su novu dimenziju tenisu, novu dimenziju igri, novu dimenziju teniskom rivalstvu. Kao što se nekada davno zaljubljenici u rock dijelili na one koji vole Beatlese i Rolling Stonese, tako su se i teniski zaljubljenici dijelili na Borgove i Macove.

Igra koju su preferirali i jedan i drugi teniser apsolutno odgovara nazivima kojim su ih teniski zaljubljenici obasipali. Borgov imidž 'macho mana', surovi pogled, duga kosa, zapuštena brada, namršteno lice, na koji djevojke nisu mogla ostati imune, pa su 'djevojačka stampeda' u trenucima Borgove pojave ispred stadiona postajala uobičajena stvar na teniskim turnirima. S pravom možemo reči da ni jedan igrač prije i poslije njega nije uživao takvu popularnost, kao što možemo tvrditi da je upravo on najzaslužniji za veliku globalnu popularizaciju bijelog sporta, te veliki talas mladih Švedskih igrača početkom 80-tih godina prošlog vijeka. Borg je jedan od prvih igrača koji su igrali dvoručni bekend. Drveni reketi nisu omogučavali tako dobar balans kao današnji, pa su tenisko umijeće, vještina i kontrola loptice morali biti na znatno večem nivou, naročito prilikom odigravanja ovog udarca. Zato činjenica da je Borg među prvima koji su uveli ovaj udarac u tenis, još više dobija na značaju. Osim toga, hladnokrvni Švedo važi i za prvog igrača koji je imao profesionalnog trenera, koji je išao sa njim na gotovo svaki turnir. Inovacije koje je svojim likom i djelom ovaj igrač unio u tenis su nemjerljive i najmanje što možemo učiniti jeste da maksimalno poštujemo sve ono što je ovaj čovjek uradio za 'bijeli sport'. A uradio je mnogo. Borg je postao profesionalac sa 14 godina, teniski reket je uzeo u ruke kada je imao 9 godina i to najviše zahvaljujući ocu koji je osvojio turnir u stonom tenisu i kao glavnu nagradu dobio teniski reket. Treniranje hokeja uporedo sa tenisom u tinejđerskim danima najviše je zaslužno za njegove fantastične fizičke sposobnosti kojima je išao daleko ispred svog vremena. Prvi turnir je osvojio kada je imao 11 godina, a kada je kao 14-godišnjak predstavljao svoju zemlju na Juniorskom prvenstvu u Berlinu, napustio je hokej i posvetio se samo tenisu. Nedugo zatim, došla je i juniorska titula na Wimbledonu. Godinu dana kasnije, odnosno 1972 godine napustio je školu i odigrao svoj prvi profesionalni turnir u karijeri, Madrid i ostvario prvu pobjedu i to nad Italijanom Antoniom Zugarelijem. Prva veliko finale igrao je 1973 u Monte Carlu kada je od njega bio bolji Ilie Nastase i to sa 3-0 u setovima, a prva titula je došla nepunih godinu dana kasnije u Aucklandu gdje je u finalu pobijedio domaćeg igraća Onny Paruna sa 3-0 u setovima. Tada je počela prava teniska bajka, iste godine je osvojio još 6 titula, od čega jednu GS i to na svom, kasnije će se ispostaviti najuspješnijem turniru RG-u, te igrao još 5 finala. Od 1975 do 1981 Borg je igrao 15 finala i osvojio 56 titula. Sve je postalo mnogo teže kada se tamo oko 1978 godine pojavio kovrđavi tinejđer iz okoline New Yorka, vanserijskog potencijala, dječijeg izgleda i u najmanju ruku čudnog mentalnog sklopa. – John McEnroe



O tome zašto baš ovakve epitete dodjeljujemo ovoj legendi Američkog i svjetskog tenisa najbolje će vam objasniti youtube klipovi, teniske anegdote i njegova autobiografska knjiga koja nosi naziv po kultnoj uzrećici: 'You cannot be serious'. John McEnroe je bez sumnje jedan od najtalentovanjih igrača koji su uzeli reket u ruke. On je zapravo sve ono što Borg nije i to je ustvari ono što je oduvijek krasilo njihove mečeve, kao i njihovo rivalstvo, koje je, ruku na srce, ostalo nedorečeno i uskratilo nas za mnoštvo kvalitetnih i neizvjesnih mečeva. Popularni JohnyMac je kao 8-godišnjak počeo igrati tenis, a omiljeni sportovi su mu bili ragbi, bejzbol i košarka. Pored tenisa najviše se bez sumnje pronalazio u košarci, a bio je i član košarkaškog školskog tima. Budući da je oduvijek želio biti roker, krajem 1981 organizovao je vlastitu rok turneju širom SAD-a, tako što bi na egzibicionim turnirima na kojima bi učestvovao bili organizovani muzika, piće, plesaći, što u kombinaciji sa tenisom definitivno čini najsavršeniju kombinaciju. Prvi profesionalni turnir odigrao je sredinom 1977 u New Yerseyu i to tako što je dobio WC. Prvu pobjedu na pomenutom turniru, a ujedno i prvu u karijeri u okviru ATP toura ostvario je savladavši Australijanca B.H.Moora sa 2-0 u setovima. U sljedećem kolu je izgubio od Australijanca, odnosno tačnije Novozelanđanina Onny Paruna sa 2-0. Svakako vrijedi spomenuti njegov put kroz Wimbledon te godine, kada je kao 18-godišnji kvalifikant došao do polufinala dobivši 8 mečeva zaredom i na kraju izgubivši od Konnorsa sa 3-1 u setovima. Teniskom auditoriju je bilo jasno da je budućnost ovog sporta sigurna, baš kao što su znali da će ovaj igrač kad-tad osvojiti najveći teniski turnir, tzv nezvanično prvenstvo svijeta u tenisu. Tu godinu je završio na 264. mjestu. Prvu ATP titulu osvojio je 1978 godine pobijedivši u finalu sunarodnjaka Johana Krieka sa 2-0 u setovima, a prva velika titula došla je početkom 1979 na završnom Mastersu za 1978 godinu gdje je ostvario 5 pobjeda bez izgubljenog seta. Nakon te titule, počinju stiizati GPT turniri, a sve je krunisano prvom GS titulom u karijeri i to na USO-u kada je svijet dobio još jednog GS pobjednika i velikog šampiona, koji će obilježiti period koji slijedi. To je igrač sa vjerovatno najviše kaznenih sankcija od strane ATP-a ikad. Igrač kojeg je publika obožavala, a čiji je način komunikacije sa sudijama jedinstven u svijetu tenisa. Igrač koji je davao poseban šmek nekadašnjoj teniskoj eri, kako u kontekstu teniske igre i ostvarenih rezultata, tako i u kontekstu njegovog odnosa i rivalstva sa ostalim igračima, te onoga što je obilježilo njega i njegove mečeve. Jedno rivalstvo se ipak izdvaja, a to je ono sa legendarnim Šveđaninom.

Sredinom novembra 1978 u Štokholmu kada su na teren po prvi put zajedno izašli ova dvojica igrača, igrali su, vjerovali ili ne, na pločicama. Takvi uslovi su daleko više odgovarali JohnyMacu koji je tu godinu završio na 4 mjestu, dok je Šveđanin bio drugi. Od Maca se očekivala prva veča titula, koja je došla 2 mjeseca kasnije na Mastersu u New Yorku, dok je Borg uveliko bio u svom prajmu, a činjenica da igra pred domaćom publikom uvijek ga je primoravala da daje više od sebe. Da li mu je s druge strane stvarala i određeni pritisak teško je reči. Međutim, činjenica je da je ovo Borgu bio prvi put da se susreće sa tako dobrim i kvalitetnim volley igračem, kakvog dotad za konkurenta u vidu Roscoe Tannera nije imao. JohnyMac je Šveđaninu u prvom međusobnom duelu, pred njegovom publikom prepustio samo 6 gejmova i tako postao prvi mlađi igrač od Borga koji ga je pobijedio. U kontekstu priče o novom rivalstvu bilo je suviše rano pričati, ali teze koje govore da ljevoruki igrači ne odgovaraju Borgu sada su i dobile povrdu. Sljedeće godine su odigrali 6 mečeva, a Borg je bio bolji sa 4-2 u međusobnom omjeru za 1979 godinu. Prvo su se početkom februara sastali u Richmondu gdje je nakon izgubljenog prvog seta Borg uspio preokrenuti rezultat i dobiti naredna dva, te plasirati se u finale. S pravom možemo reči da je u ovom meču presudio tiebreak drugog seta koji je Borg dobio sa 10-8. Sljedeći put su se sreli u New Orleansu i na ovom meču desila se jedna interesantna scena. Naime, prilikom jednog dubl meča u kojem su između ostalih dubl par činili njih dvojica, Mcenroe je bio jako nervozan i mnogo griješio. U tom momentu Borg mu je prišao i u trenucima kada su svi, pa i sam McEnroe mislili da će Šveđanin verbalno napasti JohncMaca, ovaj je uradio suprotno. Potapšao ga je po ramenu i pružio mu riječi podrške. Ovaj gest legendarnog Šveđanina je odredio pravac u kojem će se njihovo rivalstvo odvijati, ne u smislu igara, rezultata i mečeva, već u smislu poštovanja koje su gajili i pokazivali jedan prema drugom. Istina je da su se svi tadašnji top igrači međusobno uvažavali, ali da bi prije zemlja prestala da se okreče, nego što bi to pokazivali na terenu. Kod Borga i McEnroa to nije bio slučaj. Sam McEnroe je nekoliko puta, nakon Borgovog povlačenja isticao koliko dotični fali svjetskom tenisu i da ovaj sport bez njega jednostavno nije isti, dodavši uz to da su tadašnje teniske organizacije morale biti malo fleksibilnije kada je u pitanju ovaj mitski igrač. Bilo kako bilo, posvetimo se nekim od njihovih najzanimljivijih mečeva. Prije završnog Mastersa u NY-u 1979 godine, njihov H2H je bio izjednačen, 3-3. Na tepihu su igrali 4 meča i bilo je 2-2. JohnyMac je već tada jasno stavio do znanja Borgu da je dobio ozbiljnog konkurenta i da su dani lagane dominacije tenisom prošli.

[ClayWarrior]

Gde si nasao da se Stokholm igrao na plocicama? Ovo je verovatno bilo najbolje izdanje Mekinroa pre US Opena 1979., i nije bilo sumnje da je rodjen dvoranski dzin. Borga je dobio 6-3 6-4, a izgubio je samo 7 poena na svoj servis, 1 u prvih 17. Podloga je bila toliko brza da se i junior Lendl utrkivao sa rivalom ko ce pre izaci na mrezu, kao stvorena za Mekinroa

Stokholm je inace bio perjanica jos uvek mladog Grand Prix Tura, kao najstariji i najprestizniji turnir

[Prle!]

Taj podatak sam našao u Johnovoj ili Borgovoj autobiografskoj knjizi, ne sjećam se tačno. Moguće je da sam loše preveo, ali ne vjerujem, jasno je pisalo da je podloga bila netipična, nalik na pločice. Provjeri za svaki slučaj, citirao bih sad taj dio, ali imam problema sa Adobe Readerom, pa ne mogu ulaziti u pdf fajlove.
Treća titula za Maca u karijeri, treća u dvoranskim uslovima od 57 ukupno. Valjalo bi možda i analizirati taj meč, pošto ga nisam gledao. Je li McEnroe riternirao agresivno kao na Wimbledonu 1981 ili je išao na sigurniju varijantu 'Chip and chargea'. Ako je podloga bila tako brza, chipom ne samo da je tjerati protivnika da se više savija u koljenima i teže kontroliše udarac, već mu je istovremeno služio kao dobar paravan za napad. Siguran, a ubitačan. Nešto kao Rafin Top spin forhend, siguran, šanse za grešku minimalne, pritom stvarajući neizmjerivu štetu protivničkim udarcima. Jedno pitanje. Kako to da se Stockholm nije mogao ustaliti Masters turnir prilikom formiranja ATP-a i kategorizacije turnira ?! Od 1986 finala se igraju na 3 dobijena, a žrijeb mijenja format, pa umjesto 32, imamo 56 igrača. Nagradni fond se povećavao iz godine u godinu, pa je recimo 1989 Stockholm bio najskljuplji turnir, ispred Miamija, IW-a, Cinncinatija, Rima i završnog Mastersa, a iste godine je žrijeb smanjen na 48 igrača i tako će se zadržati sve do 1995 kada je ovaj turnir izgubio čin Mastersa. Zbog čega ?!

Elem, dugo pokušavam da napišem nešto o Borgu, praveći komparaciju sa igračima koji su u pogledu smirenosti, hladnoće i staloženosti slični njemu - Lendlom i Federerom. Istina je malo drugačija, kada se zagrebe ispod površine. Lendl je bio teška psiha, pratili su ga najveći pehovi kroz karijeru, možda veči i od povreda koje su neki teniseri doživljavali, jer kad daš toliko mnogo sportu, a isti taj sport i njegovi zaljubljenici ti uzvraćaju na potpuno drugačiji način, onda stvarno nemaš izbora nego postati hladan na sve i nastojati ne pokazivati emocije po svaku cijenu. Međutim, on je u sebi kuhao i to svako zna. Kod Federera je priča drugačija, iako i kod njega važi isto kao i kod Lendla, a to je da koliko god pokušavao biti kiborg koji veoma malo pokazuje emocije, činjenica je da u njemu vlada prava bura. On je emocije morao potiskivati, jer je to bio jedini način da postane šampion kakav je postao. Od čupavog buntovnika koji lomi rekete mogao se očekivati Slam ili dva, nešto kao sa Safinom, ne više. Ili bi završio vozajući reli sa Nalbandianom. Kako se Borg razlikuje od njih ?! Tako što njegov izraz lica, njegova mirnoća u stvari pokazuje ono što on u biti jeste, nije maska, nije kamuflaža, on je jednostavno plijenio svojom jednostavnošću i karizmom, sa kojom se jednostavno moraš roditi. To pokazuje i sljedeći, zaista frapantan podatak

'His pulse was about 35 and his blood pressure was 70/20.'

Nevjerovatno. I kako koja godina prolazi, sve više poštujem i cijenim njegov lik i djelo i zaostavštinu koju je ostavio tenisu. Prosto, on je za mene najveći teniser koji je hodao ovom planetom, nešto kao Maradona u fudbalu, Jordan u košarci i Alli u boksu. Prosto, veči od igre u kojoj je nastupao.

[ClayWarrior]

Sad sam proverio kod Mekinroa, koristi rec tile, sto je stvarno crep ili plocica. Voloe bih da vidim kako je to izgledalo, zvanicno je bio postavljen tepih ali ko zna. Ovo je finale iz 1980., mada bih voleo da vidim taj mec dve godine ranije

Ne znam kako je Stokholm uspeo da izgubi status ali ne treba zaboraviti da je ovo sredina 90-ih i da prakticno jos uvek niko nije ni pominjao neku izdvojenu seriju turnira. Turnir je 1994. bio jako dobar, sa odlicnim igracima u zavrsnici i Bekerom koji se izjednacio po broju titula u Stokholmu sa Mekinroom. U Esenu se te nedelje igrao zenski turnir i Hingisova je upisala jos jedno WTA 1/4.. sledece nedelje debitovala je i Venus, zbog njih dve su menjali pravila sto se tice age granice. Mozda je Nokia uspela da izdvoji veci novac kao sponzor turnira u Esenu i za kratko ga prebaci u jacu kategoriju turnira

[Prle!]

Sad gledam i vidim da su samo Završni Masters, Pariz i Rim imali veči nagradni fond od Stockholma 1994 godine. Essen je sljedeće godine nudio još više. Moguće da je to razlog ili možda manja konkurentnost Švedskih igrača ?!

[ClayWarrior]

Razmisljao sam i o tome ali ne verujem da je to razlog, posto je sve vec mnogo godina zavisilo samo od Edberga... ako su negde znali da postuju pravi tenis onda je to bilo u Stokholmu, verujem da je novac presudio

[Prle!]

Vjerovatno.

Moram ti priznati da sam se prije koji dan pošteno ubedačio kad sam shvatio da sam obrisao analizu USO finala iz 1980 godine. Samo mi je uvod falio da ga obradim, statistiku i analizu sam završio, ali kako i kojim čudom sam to obrisao, pojma nemam. Skidao sam mnoštvo programa, pokušavao vratiti izbrisane fajlove, ali mrka kapa.

[pecaros]

Kad udari tuk, na luk. Nezaboravno.