Fino si ti to objasnio, ali mislim da diplomatski pobijas statistički ishod ova dva meča, ishod koji jasno stavlja Rim ispred Madrida. Dakle, ako neko odigra veči broj vinera, potpuno je nebitno da li je on Federer ili Flavio Cipolla, bitno je ono što je pokazao na terenu i u ovom kontekstu, koliko je vinera odigrao. Igrač koji odigra više vinera jasno pokazuje kvalitet svojih ofanzivnih sposobnosti, a konkretno, kao sudionik tog meča, povečava i kvalitet istog.
Iznuđene greške su također relevantan parametar, jer kako sam već u nekom od ranijih postova napisao, pokazuju jačinu, tempo i kvalitet udaraca koji su dovoljno dobri da iznude greške drugog igrača. Opet, Rogerova uspješnost u izlascima na mrežu daje jednu novu dimenziju tom meču, i veliki broj volej vinera koje je skupio.
Rafael Nadal je 2009 bio mnogo kompletniji igrač nego 2006, ali sve je to samo mrtvo slovo na papiru, jer se kvalitet igrača pokazuje u odigranom meču, a ne govoreći uopšteno u njegovim udarcima. Odgovorno tvrdim da je David Nalbandian tehnički najkompletniji igrač na touru i da kada bi njegove udarce dali igraču sa malo pametnijom glavom, da bi bio višestruki GS šampion, međutim, sve je to nebitno, jer on taj kvalitet ne materijalizuje na terenu. Osim toga, velika želja za pobjedom i čelična volja i upornost pomažu igraču da radi neke nevjerovatne stvari na terenu, a to je u Rimu svakako bio slučaj, i kod Federera i kod Nadala.
Jačina nikada nije bila mjerilo kvaliteta, odnosno glavno mjerilo kvaliteta, već varijacije, touch, shotmaking, konstanta i jačina. Šta će nam to konkretno pokazati ?! Da je u Rimu ratio iznuđenih i neiznuđenih bio 93-90, za razliku od Madrida 45-63 ?! Veči broj iznuđenih objašnjava jačinu, tempo, dinamiku i kvalitet razmjena. Veći broj neiznuđenih manjak konstante. Veči broj vinera u Rimu 98-63 objašnjava varijacije, a veči broj volej vinera shotmaking i touch. Voleji su jednako bitni kao i passing shotevi ili BH i FH vineri, naročito kada je u pitanju najsporija podloga na touru. Dakle, u principu jedini parametar kvaliteta koji ide u korist Madrida jeste manje neiznuđenih grešaka (konstanta), sve ostalo je debelo na strani Rima.
Shvatam ja da statistika zna zavarati, ali samo ako mi to dopustimo. Stvari treba postaviti pravilno, da bi dobili ispravan odgovor, jer svaki statistički podatak nešto objašnjava, naročito kada govorimo o mečevima i to onim koji su se desili u novijoj teniskoj historiji u rasponu od 3 godine.
Ovaj post nemoj shvatiti kao ispoljavanje animoziteta prema tebi, kako je to @pecaroš razumio za jedan od mojih prethodnih komentara, jer cilj mi je da diskutujem o ova dva meča, što je bila i svrha ove analize. I ja mislim da su neuporedivi, ali samo i isključivo zato što je Rim i kvalitetom i kvantitetom daleko ispred Madrida.
A slažem se da je Safin vs Federer iz Melbourna 2005 najbolji od nabrojanih mečeva, a ujedno i u 21. vijeku, međutim, morat ću ponovno ponoviti gradivo da to utvrdim.
Iznuđene greške su također relevantan parametar, jer kako sam već u nekom od ranijih postova napisao, pokazuju jačinu, tempo i kvalitet udaraca koji su dovoljno dobri da iznude greške drugog igrača. Opet, Rogerova uspješnost u izlascima na mrežu daje jednu novu dimenziju tom meču, i veliki broj volej vinera koje je skupio.
Rafael Nadal je 2009 bio mnogo kompletniji igrač nego 2006, ali sve je to samo mrtvo slovo na papiru, jer se kvalitet igrača pokazuje u odigranom meču, a ne govoreći uopšteno u njegovim udarcima. Odgovorno tvrdim da je David Nalbandian tehnički najkompletniji igrač na touru i da kada bi njegove udarce dali igraču sa malo pametnijom glavom, da bi bio višestruki GS šampion, međutim, sve je to nebitno, jer on taj kvalitet ne materijalizuje na terenu. Osim toga, velika želja za pobjedom i čelična volja i upornost pomažu igraču da radi neke nevjerovatne stvari na terenu, a to je u Rimu svakako bio slučaj, i kod Federera i kod Nadala.
Jačina nikada nije bila mjerilo kvaliteta, odnosno glavno mjerilo kvaliteta, već varijacije, touch, shotmaking, konstanta i jačina. Šta će nam to konkretno pokazati ?! Da je u Rimu ratio iznuđenih i neiznuđenih bio 93-90, za razliku od Madrida 45-63 ?! Veči broj iznuđenih objašnjava jačinu, tempo, dinamiku i kvalitet razmjena. Veći broj neiznuđenih manjak konstante. Veči broj vinera u Rimu 98-63 objašnjava varijacije, a veči broj volej vinera shotmaking i touch. Voleji su jednako bitni kao i passing shotevi ili BH i FH vineri, naročito kada je u pitanju najsporija podloga na touru. Dakle, u principu jedini parametar kvaliteta koji ide u korist Madrida jeste manje neiznuđenih grešaka (konstanta), sve ostalo je debelo na strani Rima.
Shvatam ja da statistika zna zavarati, ali samo ako mi to dopustimo. Stvari treba postaviti pravilno, da bi dobili ispravan odgovor, jer svaki statistički podatak nešto objašnjava, naročito kada govorimo o mečevima i to onim koji su se desili u novijoj teniskoj historiji u rasponu od 3 godine.
Ovaj post nemoj shvatiti kao ispoljavanje animoziteta prema tebi, kako je to @pecaroš razumio za jedan od mojih prethodnih komentara, jer cilj mi je da diskutujem o ova dva meča, što je bila i svrha ove analize. I ja mislim da su neuporedivi, ali samo i isključivo zato što je Rim i kvalitetom i kvantitetom daleko ispred Madrida.
A slažem se da je Safin vs Federer iz Melbourna 2005 najbolji od nabrojanih mečeva, a ujedno i u 21. vijeku, međutim, morat ću ponovno ponoviti gradivo da to utvrdim.
Comment