CW, morat ćeš me to jednom naučiti.
@pecaroš, @Hans
Fino ste vi to izfilozofirali, ali mislim da se premalo dotakujete tačke o kojoj govorimo. Da pričamo o mečevima na različitim podlogama, vaša teza bi možda i imala smisla, ovako ne. Pričamo o duelima na šljaci koji se nisu desili tako davno. Šta je mjerilo kvaliteta na šljaci ?! Vrlo jednostavno, vineri su glavno mjerilo kvaliteta na svakoj vrsti podloge, i šljaka tu nije nikakav izuzetak. Oni jasno pokazuju ofanzivne sposobnosti i kvalitete igrača u datom meču. @NI je nedavno spomenuo i 'iznuđene greške' kao glavno mjerilo kvaliteta mečeva na šljaci. Večim dijelom se slažem sa tom izjavom, tako da sam i tu statističku kategoriju uvrstio u ovu analizu. Iznuđene greške pokazuju jačinu razmjena i mogučnost igrača da kvalitetnim udarcima iznudi grešku protivnika. Neiznuđene greške su neizostavna kategorija, one su pak onaj 'tamniji' dio mečeva, pokazuju koliko se poena završavalo greškama i da li su one odlučivale pobjednika u datom meču. Opštepoznata je teza da meč ne može biti dovoljno kvalitetan, sve dok omjer vinera i UE nije u pozitivi. Apsolutno se slažem sa tim.
Šta vama konkretno nije jasno ?! Analiza ne obuhvata samo jednu navedenu kategoriju, već sve ukupno. Analiza jasno pokazuje da razlika u broju vinera i iznuđenih grešaka direktno govori da je finale Rima bilo neuporedivo kvalitetnije. Statistički parametar koji ide u korist Madrida jeste taj da je bilo manje neiznuđenih grešaka - 63, ali opet više nego iznuđenih - 45.
Rafael Nadal je u Rimu imao 84% ubačenog prvog servisa, u Madridu 75%. Federer je u Rimu imao tek oko 62% ubačenog prvog servisa, Novak u Madridu malo manje - 61%. Svi imaju percepciju da je Rafa tih godina bio samo defanzivan igrač, ali niko ne uzima u obzir da su mu udarci bili daleko ravniji nego sada. Servis nije služio samo da počne poen sa tim udarcem, kako mnogi govore, već je imao i jačinu i brzinu i preciznost.
Razmjene. Ovo sam ponovio nekoliko puta i opet ću. Nadal i Đoković su u Madridu igrali jednako tokom čitavog meča, bilo je samo pitanje ko može fizički duže izdržati i ko će biti mentalno stabilniji i strpljiviji igrač. Njihove razmjene nisu ponudile ni približno toliko varijacija, improvizacija kao Rogerove i Rafine u Rimu. Dva potpuno različita stila će uvijek ponuditi više nego dva približno ista. Dva potpuno različita igrača će ponuditi puno više prilagođavanja i različitih kvaliteta nego dva približno ista ?! Improvizacije jesu mjerilo kvaliteta, jer pokazuju koliko se igrač dobro snalazi onda kada je potrebno odstupiti od prethodno zacrtane taktike. Prilagođavanje pokazuje koliko igrač ima šlifa i mogučnosti da se prilagodi novonastaloj situaciji na terenu. Veča raznolikost u razmjenama, dinamičniji poeni, vrhunski vineri sa obje strane, mnogo izlazaka na mrežu i veliki broj volej vinera jasno idu u korist Rimskog finala iz 2006 godine. Neko je od vas dvojice pitao za uspješnost tih izlazaka na mrežu. Krajem 5.seta izbačen je podatak da je Federer od 78 izlazaka na mrežu, oko 60 puta uspješno završio poen. To je njihova statistika, ne moja, jer ja sam recimo izbrojao da je Roger izašao na mrežu oko 72 puta.
Bilo kako bilo, bio je vraški uspješan u tim izlascima.
Dakle po kojem parametru Madrid 2009 se može porediti sa Rimom 2006 bilo statističkom, bilo kvalitativnom ?! Kvalitetnije razmjene svakako nisu jedan od tih, a ko u to nevjeruje, na youtubeu ima čitav snimak Madridskog finala, a na torrentima Rimskog, pa nek se sam uvjeri.
Statistika koju sam iznio je samo potvrdila ono što sam davno prije toga zaključio odokativnom metodom. Federer i Nadal su pružili i pokazali daleko više u Rimu, nego Novak i Nadal u Madridu. Usporedba neka od ova dva meča sa Isnerom i Mahutom ne pije vode, prije svega zbog podloge na kojoj se igralo, a potom i zbog činjenice da su to dva limitirana igrača čijih 400 nabrojannih vinera, barem 75% čine servis vineri. Analiza koju sam uradio obuhvatila je samo vinere iz igre, a kada jedan Federer 'spuca' 60 vinera igraču takvih defanzivnih sposobnosti kakav je Rafa na najsporijoj podlozi toura, onda su to sigurno bili izuzetno jaki, varijativni i maksimalno precizni udarci. Naročito uzmemo li u obzir da su Rafa i Novak u Madridu zajedno imali 63 vinera.
@pecaroš, @Hans
Fino ste vi to izfilozofirali, ali mislim da se premalo dotakujete tačke o kojoj govorimo. Da pričamo o mečevima na različitim podlogama, vaša teza bi možda i imala smisla, ovako ne. Pričamo o duelima na šljaci koji se nisu desili tako davno. Šta je mjerilo kvaliteta na šljaci ?! Vrlo jednostavno, vineri su glavno mjerilo kvaliteta na svakoj vrsti podloge, i šljaka tu nije nikakav izuzetak. Oni jasno pokazuju ofanzivne sposobnosti i kvalitete igrača u datom meču. @NI je nedavno spomenuo i 'iznuđene greške' kao glavno mjerilo kvaliteta mečeva na šljaci. Večim dijelom se slažem sa tom izjavom, tako da sam i tu statističku kategoriju uvrstio u ovu analizu. Iznuđene greške pokazuju jačinu razmjena i mogučnost igrača da kvalitetnim udarcima iznudi grešku protivnika. Neiznuđene greške su neizostavna kategorija, one su pak onaj 'tamniji' dio mečeva, pokazuju koliko se poena završavalo greškama i da li su one odlučivale pobjednika u datom meču. Opštepoznata je teza da meč ne može biti dovoljno kvalitetan, sve dok omjer vinera i UE nije u pozitivi. Apsolutno se slažem sa tim.
Šta vama konkretno nije jasno ?! Analiza ne obuhvata samo jednu navedenu kategoriju, već sve ukupno. Analiza jasno pokazuje da razlika u broju vinera i iznuđenih grešaka direktno govori da je finale Rima bilo neuporedivo kvalitetnije. Statistički parametar koji ide u korist Madrida jeste taj da je bilo manje neiznuđenih grešaka - 63, ali opet više nego iznuđenih - 45.
Rafael Nadal je u Rimu imao 84% ubačenog prvog servisa, u Madridu 75%. Federer je u Rimu imao tek oko 62% ubačenog prvog servisa, Novak u Madridu malo manje - 61%. Svi imaju percepciju da je Rafa tih godina bio samo defanzivan igrač, ali niko ne uzima u obzir da su mu udarci bili daleko ravniji nego sada. Servis nije služio samo da počne poen sa tim udarcem, kako mnogi govore, već je imao i jačinu i brzinu i preciznost.
Razmjene. Ovo sam ponovio nekoliko puta i opet ću. Nadal i Đoković su u Madridu igrali jednako tokom čitavog meča, bilo je samo pitanje ko može fizički duže izdržati i ko će biti mentalno stabilniji i strpljiviji igrač. Njihove razmjene nisu ponudile ni približno toliko varijacija, improvizacija kao Rogerove i Rafine u Rimu. Dva potpuno različita stila će uvijek ponuditi više nego dva približno ista. Dva potpuno različita igrača će ponuditi puno više prilagođavanja i različitih kvaliteta nego dva približno ista ?! Improvizacije jesu mjerilo kvaliteta, jer pokazuju koliko se igrač dobro snalazi onda kada je potrebno odstupiti od prethodno zacrtane taktike. Prilagođavanje pokazuje koliko igrač ima šlifa i mogučnosti da se prilagodi novonastaloj situaciji na terenu. Veča raznolikost u razmjenama, dinamičniji poeni, vrhunski vineri sa obje strane, mnogo izlazaka na mrežu i veliki broj volej vinera jasno idu u korist Rimskog finala iz 2006 godine. Neko je od vas dvojice pitao za uspješnost tih izlazaka na mrežu. Krajem 5.seta izbačen je podatak da je Federer od 78 izlazaka na mrežu, oko 60 puta uspješno završio poen. To je njihova statistika, ne moja, jer ja sam recimo izbrojao da je Roger izašao na mrežu oko 72 puta.
Bilo kako bilo, bio je vraški uspješan u tim izlascima.
Dakle po kojem parametru Madrid 2009 se može porediti sa Rimom 2006 bilo statističkom, bilo kvalitativnom ?! Kvalitetnije razmjene svakako nisu jedan od tih, a ko u to nevjeruje, na youtubeu ima čitav snimak Madridskog finala, a na torrentima Rimskog, pa nek se sam uvjeri.
Statistika koju sam iznio je samo potvrdila ono što sam davno prije toga zaključio odokativnom metodom. Federer i Nadal su pružili i pokazali daleko više u Rimu, nego Novak i Nadal u Madridu. Usporedba neka od ova dva meča sa Isnerom i Mahutom ne pije vode, prije svega zbog podloge na kojoj se igralo, a potom i zbog činjenice da su to dva limitirana igrača čijih 400 nabrojannih vinera, barem 75% čine servis vineri. Analiza koju sam uradio obuhvatila je samo vinere iz igre, a kada jedan Federer 'spuca' 60 vinera igraču takvih defanzivnih sposobnosti kakav je Rafa na najsporijoj podlozi toura, onda su to sigurno bili izuzetno jaki, varijativni i maksimalno precizni udarci. Naročito uzmemo li u obzir da su Rafa i Novak u Madridu zajedno imali 63 vinera.
Comment