Announcement

Collapse
No announcement yet.

Opste teniske diskusije,vijesti...

Collapse
This is a sticky topic.
X
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • @NI

    Naravno da se preklapaju, jer jedno nikako ne isključuje drugo. Međutim, postoji ipak jasna razlika između tog dvoga.
    Navešću banalan primjer u kontekstu udarca. Blake je recimo u NY-u 2005 protiv Agassija imao 20-tak direktno osvojenih poena iz riterna. Međutim, Novakov ritern u SF-u protiv Federera koji je označio potpuni preokret meča je vrijedniji i veči od svih njih zajedno. Zašto ?! - Zbog okolnosti u kojima je postignut. Isto tako je i sa mečevima, određene okolnosti ih čine večim, ali ne nužno i kvalitetnijim. Dakle, te dvije stavke se preklapaju, ali jedna ne prati drugu, ne nužno.

    Finale Rima 2006 sam pomenuo kao primjer, doduše malo detaljniji primjer, ali otom potom. Teško je reči za finale Mastersa da može biti veče od finala GS-a, ali mislim da je to bio ključniji i važniji meč u karijeri obojice igrača, nego Australsko finale između Novaka i Nadala. Osim toga, svakako smatram da je ponudio daleko više.

    I ja smatram meč Novaka i Nadala iz Melbourna najkvalitetnijim ove godine.
    Jednako tako se slažem da je finale USO-a 2011 bolje od finala AO-a 2012.

    U ta 3 dana koliko se igrao maratonski meč između Mahuta i Isnera, pretpostavljam da je više raje gledalo njih nego Nadala i Đokovića u Melbournu. Samo pretpostavljam, to je najviše što mogu. Ta dva meča ne spadaju u istu kategoriju zato što se u kvalitativnom smislu ne mogu ni porediti, ali je dobar primjer da najbolji meč nije i ne mora da bude onaj koji se najviše pamti. AO 2012 se više pamti nego AO 2005, pa složićemo se nisu na istom levelu. USO 2011 je bolji od AO-a 2012 (u tome smo se složili), pa opet će biti manje upamćen nego potonji.

    Tenis nije najveći sport, niti bi Australsko finale Nadala i Đokovića moglo potkrijepiti tu tezu. To je dijametralna razlika u mišljenjima. Šta je taj meč ponudio da bi tenis pokazalo drugačijim i večim sportom od ostalih ?! Scenu u kojoj se obojica drže za noge na kraju meča ?! Fizikalije su bit svakog modernog sporta, ali se fizičkim poimanjem igre gube suštinske individualne kvalitete i karakteristike igrača. Pomenuto finale je kako si rekao vrhunac moderne ere tenisa, ali i pokazatelj da je tenis postao isto što i drugi sportovi. Meni se to ne sviđa, jer sam tenis najviše zavolio zato što se suštinski izdvajao od ostalih sportova.

    Drug je uzrečica. Ako ti smeta, neću više ponavljati.

    Meni je bitno ono što teniski znalci govore, neko poput tebe, CW-a, Vladana, Šminke, notoriusa, amnesiaca, a ne neki balavac koji je tenis počeo pratiti 2011 godine ili neko ko pogleda dva-tri meča tokom cijele sezone i to mahom one koji budu na TV-u. Sa njima nisam na istim 'frenkvencijama', sa vama jesam.

    Sampras-Agassi, WB 1999 vs Federer-Safin, AO 2005 - 2 (fakat neznam kako se mogu porediti ova dva meča)
    Federer-Nadal, Rim 2006 - Novak-Nadal, Madrid 2009 - 1 (sudar stilova, više prilagođavanja, više različitih kvaliteta pokazano)
    “It's no accident, I think, that tennis uses the language of life. Advantage, service, fault, break, love, the basic elements of tennis are those of everyday existence, because every match is a life in miniature. Points become games become sets become tournaments, and it's all so tightly connected that any point can become the turning point. It reminds me of the way seconds become minutes become hours, and any hour can be our finest. Or darkest. It's our choice.”

    Comment


    • Sad me bas zanima ova Vimbldon 1999. Andre je dobio 4 sanse u prvom setu, i nakon toga vise nije video nijednu. Servirao je ocajno, gubio cak i one retke duge poene i stvarno ne znam kako je bilo sta mogao da uradi u tom mecu protiv onakvog Samprasa, za koga je i sam rekao da je hodao po vodi tokom tih dva sata

      Krivo mi je sto je Andre pokazao mnogo vise na putu do finala, ali to ti nece doneti titulu
      Pancho Gonzalez ; Ivan Lendl ; Andre Agassi ; Rafael Nadal

      sigpic

      Comment


      • Neko je jednom napisao, amnesiac koliko se sjećam da je to jedno od najdominantnijih izdanja nekog igrača u GS finalu. Sampras je stvarno tada pokazao koliko je ubojit na travi, ali za extra kvalitetan meč je potrebno dvoje. U finalu smo imali jednog igrača, koji je u svakom segmentu igre terorisao ovog drugog i to je to. Odlika velikih je da podignu igru onda kada je to potrebno. Sampras je to vraški dobro znao raditi. On je bio u stanju da strašno jako udara i sa bekend strane na travi. Odgovarao mu je tako nizak odskok loptice, jer je snagu generisao iz lakta i bilo mu je mnogo lakše mijenjati direkciju udarca. Dodamo li k tome fantastičan servis, prilazne udarce, net coverage i voleje, onda fakat nije imao manu na travi. Sve što je želio, mogao je uraditi.
        “It's no accident, I think, that tennis uses the language of life. Advantage, service, fault, break, love, the basic elements of tennis are those of everyday existence, because every match is a life in miniature. Points become games become sets become tournaments, and it's all so tightly connected that any point can become the turning point. It reminds me of the way seconds become minutes become hours, and any hour can be our finest. Or darkest. It's our choice.”

        Comment


        • Pazi, Andre je te godine igrao silan turnir, pa jos napumpan cudom od pre par nedelja iz Pariza kojenije ocekivao niko, pocevsi od njega i Gilberta

          Medjutim, kada od 98 servisa ubacis 42 prva u igru onda se nemas cemu nadati, jos bez dominacije u onim duzim poenima koja mu je svakako trebala kako god da je igrao. Imao je 9 vinera manje i isto toliko gresaka vise, Sampras je dobijao one vazne poene i to je to. Mislim da je bilo bar 15 dominantnijih finala ali razlika od 21. poena je dosta velika, buduci da je odigran samo 191.
          Last edited by ClayWarrior; 23-12-12, 00:02.
          Pancho Gonzalez ; Ivan Lendl ; Andre Agassi ; Rafael Nadal

          sigpic

          Comment


          • Nisam nikad stigao pročitati detaljnu analizu ovog meča, ali odokativnom metodom, Sampras mi se činio zastrašujuće dobrim. Bio je dobar na riternu, imao dobar procenat prvog, manje je griješio, dati uslovi su mu više odgovarali. Servis bi Agassiju donio mnogo, ali glede razmjena malo šta je mogao raditi protiv takvog Samprasa. Andre je imao bolje bazične udarce i udarao je jednako dobro sa obje strane. Ali Pete je imao forhend kojim bi jednostavno prelomio čitav poen, a i bekend ga je sjajno slušao. Nesumnjivo je da je Sampras zaigrao još opuštenije nakon prvog seta, jer je iskoristio ono što mu se ponudilo, za razliku od njegovog protivnika. I ja mislim da je bilo dominantnijih izdanja nekih igrača, ali na travi, podlozi na kojoj je svaki poen od krucijalne važnosti i koja je najviše sklona iznenađenjima, velika je stvar rezultatski izdominirati najvećeg rivala, čak iako je on igrao bolje tokom čitavog turnira, a usput i dalje bio na krilima čudesnog CGS-a.
            “It's no accident, I think, that tennis uses the language of life. Advantage, service, fault, break, love, the basic elements of tennis are those of everyday existence, because every match is a life in miniature. Points become games become sets become tournaments, and it's all so tightly connected that any point can become the turning point. It reminds me of the way seconds become minutes become hours, and any hour can be our finest. Or darkest. It's our choice.”

            Comment


            • Ustvari sam pogazio svoju rijec, jer sam u svoj ovoj frci i trci totalno zaboravio na mec koji mi se najvise svidio ove godine, a to je mec Tipse i Ferrera na USOu. Mec koji je imao apsolutno sve odlike velikog klasika, ali naravno da nikada nece biti u istoj recenici sa mecevima u 5 setova velike cetvorke. Iz tog meca se sigurno moze izvuci clip duzine 15tak minuta odlicnih poena kojih se niko na svijetu u ovom trenutku ne bi postidio. Zavrsetak u TBu 5. seta je bio slag na tortu

              Mec Rosol-Nadal je na mene ostavio najveci utisak u ovoj godini, iz razloga sto se vec godinama pitam da li ce se pojaviti neko ko ce izaci na teren protiv najboljih i zaboraviti na ime igraca sa druge strane mreze. Prozivao sam Gasqueta, Nalbandiana, Roddicka i ostalu druzini, a na kraju je to uradio fenomenalni Rosol! 5. set je sigurno najbolje odigrani set u ovoj godini i tome zaista moram odati priznanje. Jedan od meceva nakon kojih se covjek moze zapitati o mnogim stvarima u zivotu

              Rafa i Novak nisu ponudili nista novo na AO u teniskom smislu. Jedina promjena je bila Rafina FH paralela. Znali smo i prije da njemu nije problem tjerati se po 6 sati na terenu sa protivnikom. Saznali smo da je i Novak u stanju pratiti taj ritam i na tome mu svaka cast! Herojska pobjeda koju mu niko ne moze osporiti. Sto se mene tice, da je bio na ocekivanom nivou, ne bi uopste to morao dokazivati! Oni ce vjerovatno, ukoliko ih zdravlje posluzi, nanizati jos par ovakvih klasika!

              Prle, meni se takodjer nije svidjela slika na kraju meca
              Last edited by shminka; 23-12-12, 00:17.

              Comment


              • Kad je proseca broj udaraca u poenu 2,93 onda se zna na ciju ce vodenicu stvari ici, treba samo pogledati procente ubacenog servisa

                Moracu ga odgledati opet pa malo detaljnije opisati setova, mada to i nije nuzno kada se stvari ovako brzo odvijaju. Ono sto svakako moram je da se resim onih ruznih tabela u slikama i da ih postavim iz Word-a, bice mnogo lepse a to ce se videti vec u tvojoj analizi koja ce valjda biti objavljena sutra


                Sto se tice trave i finala, tu je na zalost odmah na prvom mestu US Open 1974. i samo dva gema koja je Rozvel uzeo protiv Konorsa. Tacno 10 godina kasnije tog istog Konorsa Mekinro je bukvalno potukao, ostavivsi ga bez ikakvog oruzja.. dao mu je 4 gema. Ponovo se vracamo na Konorsa i Rozvela u 1974., ovog puta na Vimbldon, i tu je Ken uzeo 6 gemova, bas kao i Kris Luis u finalu Vimbldona 1983. Nikada niko nece moci da objasni sta je taj covek tamo radio ali Dzon se nije bunio
                Pancho Gonzalez ; Ivan Lendl ; Andre Agassi ; Rafael Nadal

                sigpic

                Comment


                • Mec Rosol-Nadal je na mene ostavio najveci utisak u ovoj godini, iz razloga sto se vec godinama pitam da li ce se pojaviti neko ko ce izaci na teren protiv najboljih i zaboraviti na ime igraca sa druge strane mreze. Prozivao sam Gasqueta, Nalbandiana, Roddicka i ostalu druzini, a na kraju je to uradio fenomenalni Rosol!
                  potpis od reci do reci. Zbog ovoga ja pratim tenis. Zbog Ivaniceviseve 2001e, zbog Nalbandianove 2005e i 2007e i nazalost zamalo Rodikove 2009e
                  It's not who you are underneath, it's what you do that defines you

                  Comment


                  • Slazem se i ja od reci do reci i na mene je Rosol-Nadal ubedljivo najveci utisak ,uvek navijam za autsajdere , srce mi puno kada bas apsolutni autsajder pobedi. Takodje pored Rosola ne treba zaboraviti fenomenalnog Jerzya Janowicza
                    Sale Stanojevic : , ,,Misija će biti ispunjena kada sa Partizanom ostvarim evropske snove, a to je veliki korak napred u Ligi šampiona ,.

                    Comment


                    • To se sminka nece desiti, cak i ako budu zdravi. Dolaze neustrasivi klinci, spremni da daju 120% svojih mogucnosti i barem im uzdrmaju pozicije.. eventualno imaju jos 15 medjusobnih duela i niti jedan vise

                      Jbt., ljudi pune 26 i 27 godina na prolece a nikada u karijeri nisu morali da se osvrcu na nekog novog ko ce ubrizgati svezu krv i doneti nesto do tada nevidjeno.. neprocenjivo
                      Pancho Gonzalez ; Ivan Lendl ; Andre Agassi ; Rafael Nadal

                      sigpic

                      Comment


                      • Rosewall je 1974 imao 40 godina. . Konorsa je više oznojio Metreveli u 1/4 finalu, nego Ken u finalu. Rosewall je stvarno živa legenda. Čovjek je tačno 20 godina nakon prvog finala na WB-u, igrao još jedno. Bio je pregažen, ali ot je svojevrstan uspjeh, naročito za igrača kojem je prirodna podloga bila šljaka. 1984 godine John je igrao tenis života, na njegovoj igri se nije ni sekunde osjetilo razočarenje zbog neosvajanja RG-a, ali već sljedeće sezone uslijedio je pad. A Jimbo ko Jimbo, budala.
                        “It's no accident, I think, that tennis uses the language of life. Advantage, service, fault, break, love, the basic elements of tennis are those of everyday existence, because every match is a life in miniature. Points become games become sets become tournaments, and it's all so tightly connected that any point can become the turning point. It reminds me of the way seconds become minutes become hours, and any hour can be our finest. Or darkest. It's our choice.”

                        Comment


                        • Marinko prolazi specijalni rezim priprema po planinama BiH...nek se cuvaju svi dogodine

                          A stvarno nema nikakve potrebe da se Novak naziva nekim razaracem prethodnih rivalstava...kao sto ni Fedal nije unistio prijasnja rivalstva...
                          Covjek pise svoju historiju i ide mu sasvim dobro...a kraj se ne nazire

                          Comment


                          • Mnogo sam stvari do sada naucio ali ono sto ce me uvek nasmejati je cinjenica da je Rozvel igrao 1/4 US Opena 1952., oko dana kada se Dzimi Konors rodio.. sa istim tim deranom igrace finale tog istog US Opena 22 godine kasnije

                            A Konors je stvarno bio budaletina! 1977. slavila se stogodisnjica Vimbldona, i tu se sjatilo preko 40 bivsih sampiona. Trebali su da se slikaju, i to bi prakticno bila kratka istorija tenisa u jednoj slici. Dzimi je na Vimbldon otisao nedovoljno pripremljen, pa umesto da bude ovekovecen medju tim legendama on je vezbao na nekom pomocnom terenu, posle se pravdao kako je bas tad hitno morao kod doktora
                            Pancho Gonzalez ; Ivan Lendl ; Andre Agassi ; Rafael Nadal

                            sigpic

                            Comment


                            • Originally posted by NI View Post
                              b) Djokovic-Nadal, Madrid 2009. ili Federer-Nadal Rim 2006?
                              Nisi mene pit˙o.. al` cu iznijeti svoje misljenje..

                              Sva tri igraca su u ta dva duela dali sve od sebe i odigrali vjerovatno najbolje sto su u tom trenutku mogli... ko je gled`o oba duela zna o cemu pricam..

                              Logika mi govori da je Nole bolji igrac od Zeke na sljaci (raznovrsniji je na toj podlozi)... a da je nesumnjivo Nadal bio kompletniji igrac 2009 nego li 2006, posebno se to odnosi na njegov forhend i servis. Nadal je u toj fazi svoje karijere servirao samo zato sto je poen nekako mor`o poceti.. kasnije se to sve vise popravljalo.

                              Ako cemo gledati kvalitet oba meca bez i jednog drugog faktora.. Madrid je kvalitetniji. Kad bi uzim`o u obzir samo karijere ova tri igraca prije ova dva meca (ocekivanja prije meca sta navedeni igraci mogu pruziti) onda bi mozda Rim pobjedio, jer je iskreno Zeka napadacki bio super raspolozen.. a Nadal je bio monstrum u defanzivi.. Medjutim, to nije dovoljno (bar ne na sljaci) da parira onom mecu Noleta i Nadala.

                              Comment


                              • @CW

                                Od tebe čovjek uvijek nešto novo nauči. Ako ima još nekih anegdota, a ima sigurno, napiši ako ti nije srklet.
                                “It's no accident, I think, that tennis uses the language of life. Advantage, service, fault, break, love, the basic elements of tennis are those of everyday existence, because every match is a life in miniature. Points become games become sets become tournaments, and it's all so tightly connected that any point can become the turning point. It reminds me of the way seconds become minutes become hours, and any hour can be our finest. Or darkest. It's our choice.”

                                Comment

                                Working...
                                X