Originally posted by Vule_89
View Post
Announcement
Collapse
No announcement yet.
Opste teniske diskusije,vijesti...
Collapse
This is a sticky topic.
X
X
-
Uticaj loptica kada su new i kada su "sveže" za promenu..
Koja je razlika prvi gem/ 6. gem ili sl(ili 9)..
Kada igram ovaj moj PROamaterizam od tenisa, toliko sam "dobar" da ne primećujem razliku.. Šljakaju celu "sezonu"..
Servis, jačina udarca, odskok i sve što postoji..
Comment
-
http://www.itftennis.com/olympics/pl...ng-points.aspx
750 Gold medal
450 Silver medal
340 Bronze medal
270 Fourth place
135 Quarterfinals
70 Third round
35 Second round
5 First roundPancho Gonzalez ; Ivan Lendl ; Andre Agassi ; Rafael Nadal
sigpic
Comment
-
Ne, godinu dana kao i svaki turnirhttp://www.youtube.com/watch?v=RfzsyKXSs-Y
Here's the most remarkable thing to me about Federer: Seems to me that the more you know about tennis, the more amazed you are by the guy. If you know nothing at all about tennis, he's amazing. If you know a little something about tennis—maybe you have played a few times in your life—he's more amazing. If you know a little more about tennis—maybe you played in high school and once had illusions of becoming a pro—he's even MORE amazing. And if you were a great player—if you are a McEnroe or a Connors or a Jim Courier—then Federer is preposterously amazing
sigpic
Don't argue with idiots. They'll drag you down to their level and beat you...
with experience.
Comment
-
Kad god bih pravio ovakve liste, sam sam sebi po nekoliko puta postavljao pitanje zašto ovaj, a ne neko drugi. Zašto Lendl i Borg, a ne Gonzalez ili Rosewall itd, međutim, Lavera nikada nisam dovodio u pitanje. Jednostavno, on je sinonim za tenis. Stil igre, kretanje, tehnika udarca, elegancija i ležernost, to je objektivnom teniskom oku vrlo lako primijetiti čak i kad gledaš klipove stare po 30, 40, 50 godina. Ne kažem da to nisu imali i velikani poput Emersona, Gonzaleza, Rosewalla, ali on se nekako isticao od njih.
Laver je imao pozitivan H2H sa svojim največim rivalima, Gonzalezom, Emersonom i Rosewallom. Osim toga, dominirao je i Pro i Amaterskim Tourom, a kasnije to potvrdio i u Open eri. 2 puta je osvajao kalendar slam što samo po sebi dovoljno govori. 6 ili 7 godina kao # 1 i najviše osvojenih singl titula. Gonzalez je također dugi niz godina dominirao Amaterskim i Pro tourom, oko 7 godina je bio #1, što dovoljno govori o kakvom se igraču radilo, ali on je bio stariji, tako da su rezultati u Open eri izostajali, jer su ga konkurenti pobjeđivali uglavnom zbog godina.
Emerson je imao strašne rezultate i u singl i u dubl konkurenciji, ali samo u Pro tour. Nekih zapaženijih rezultata u Open eri nije bilo, izuzev osvajanja Wimbledona.
Rosewall je bio strašan igrač, koji je gotovo podjednako dobro igrao i na travi i na šljaci. Zahvaljujući odličnoj moći prilagodbe i kvalitetu koji je posjedovao igrao je tenis i u poznim igračkim godinama. Sa 40 godina je igrao finale Wimbledona i izgubio ga od Jimmya Connorsa. Izgubio je i finale USO-a iste godine od istog čovjeka.
Međutim, ne treba zaboraviti da je Laver Rosewala dobio i na RG-u u godini kada je vezao sva 4 GS-a. Sljedeće godine to nije uspio, jer ga je Ken spriječio da osvoji šestu uzastopnu GS titulu u nizu, a imajući u vidu da je Rod poslije toga osvojio Wimbledon i USO, onda znamo šta bi bilo da je kojim slučajem osvojio i RG.
Osim odličnih rezultata, kontinuitet je ono što najviše cijenim kod Rosewalla. Međutim, kada sve uzmem u obzir, mislim da nije bio Laverova klasa. Ne kažem da Rod bio mnogo bolji igrač, ali je bio osjetno bolji, što je u ovom slučaju presudno.
Očigledno je da kada govorimo o ovim teniskim veličinama ne možemo izostaviti i rezultate prije Open ere, a tenis prije 1968 godine je jako zahtjevan za tumačenje i potrebno je jako mnogo karakteristika obuhvatiti. Zato uvijek stavljam akcenat na "Open eru" jer ona obuhvata jedan period o kojem se sa večom sigurnošću može govoriti, baš kao i o igračima iz tog perioda, koji su bili nosioci nekadašnjeg tenisa i postavljali standarde kako u kvalitativnom, tako i u kvantitativnom smislu. Sastavljanje ovakve liste možda i najviše zavisi od ličnih afiniteta prema određenim igračima ili možda različitog postavljanja stvari i drugačijeg logičkog razmišljanja koje varira od osobe do osobe. Ipak, svi imamo svoje parametre po kojima vrednujemo kvalitete nekoga ili nećega, tako da u ovakvim diskusijama često dođe do razmimoilaženja mišljenja. Ali neka, to je ključ za dobru diskusiju.“It's no accident, I think, that tennis uses the language of life. Advantage, service, fault, break, love, the basic elements of tennis are those of everyday existence, because every match is a life in miniature. Points become games become sets become tournaments, and it's all so tightly connected that any point can become the turning point. It reminds me of the way seconds become minutes become hours, and any hour can be our finest. Or darkest. It's our choice.”
Comment
-
Ma o.k, nego mi se cini da si naznacio da mislis na Open eru, dakle Federer, Sampras, Borg, Lendl i Lejver. Tu bi valjalo diskutovati zasto Rod a ne Mekinro, Konors ili Nadal, ako si mislio na Open eru a ne tenis generalno
Mnogi stari (bas stari) poznavaoci tenisa kazu da je Gonzalez igrac sa najduzim periodom na vrhu u istoriji tenisa, a znas sigurno i da je bio toliko dominantan da su zbog njega pokusavali da promene osnovna teniska pravila oko servisa i broja dozvoljenih odskoka loptice. Covek mora ici u Top 5 svih vremena
Lejver i Rozvel sigurno imaju najvece rivalstvo u istoriji tenisa, a mec iz Dalasa 1972. je mozda i najveci teniski mec svih vremena. Niko ne moze da udje u trag svih njihovim mecevima ali Lejver nema ogrmonu prednost u tih oko 180 meceva koji su zabelezeni. Problem je sto su poceli da se sastaju tek 1963., nakon sto je Lejver postao profesionalac i propustili smo jos silne meceve u 6 ili 7 godina pre toga. Rozvel i Gonzalez su se recimo sastajali preko 180 puta i ovu trojicu igraca su decenijama smatrali trojicom najvecih u istoriji igre. Onda su dosli Sampras i Federer, a Borg je bio na velikom putu da im se bar donekle pridruzi. Dominacija Kena Rozvela tokom 20 godina je nenormalna, i to u verovatno najkvalitetnijoj grupi igraca ikada, boljoj i od one u 80-im. Da su od neke 1955. pa do Open ere igraci imali Tur istovetan ovom danasnjem, dakle sa organizovanim turnirima ali raznolikim podlogama, to bi bio tenis koji bi svaki postovalac istorije zeleo da proucava do kraja zivota. To se na zalost nije desilo ali ako postoje igraci o kojima zelim sve da naucim onda su to Lejver, Rozvel i GonzalezPancho Gonzalez ; Ivan Lendl ; Andre Agassi ; Rafael Nadal
sigpic
Comment
-
Upravu si, ali Lavera sam odabrao, jer je osim dominacije prije Open ere uspio to ponoviti i u samoj Open eri za razliku od Emersona i Rosewalla.
Rosewallu veliko poštovanje za kontinuitet igranja na vrhunskom nivou i na fantastičnim all round karakteristikama. Vrhunsko kretanje i odličan countnerpounching na šljaci, a jednako dobri voleji na travi.
Međutim, kad se priča o Laveru, nekako se najviše povlači priča o kalendar Slamu koji je on vezao 2 puta. Mislim da je to glavni razlog zašto su ga mnogi smatrali i smatraju najvećim ikad i zašto će u ovakvim listama imati veču prednost nego prethodno spomenuti igrači. Jedini što baca fleku na taj njegov uspjeh je što je trava bila zastupljena na tri podloge.
Moja greška je što sam se pozivao na dostignuća prije Open ere, ali to sam uradio iz razloga što mislim da bi on osvojio još više trofeja u Open eri da je rođen recimo 10 ili 15 godina poslije, a isto to mislim i za Pancha Gonzaleza zbog kojeg su i pravila teniske igre dovedena pod znak pitanja. Gonzalez je godinama dominirao Pro i Amaterskim tourom, a takav kvalitet našao bi svoje mjesto bilo kad i bilo gdje. Tako dugo biti #1 i dominirati tenisom nije mogao svako.
- Nema šta, volio bih pogledati neke od mečeva tog fantastičnog trougla Rosewall - Laver - Gonzalez, jer brojke govore sami za sebe, a samom spoznajom da su između sebe odigrali preko 400 mečeva budu jasne neke stvari.
Ne znam, puno je igrača u teniskoj historiji koji su svojim igrama i rezultatima sebi zacementirali mjesto među najboljim igračima ikada i nemoguće ih je sve obuhvatiti, ali da je užitak istraživati o tom vremenu i igračima kao nosiocima istog, jeste. Koliko je u tim mečevima sirovog kvaliteta bilo ne smijem ni zamisliti.
Napisao bih još stošta, ali ću tako otvoriti i više tema za razgovor, a vrijeme me ograničava u tome.
Nego CW, kako izgleda tvoja lista najboljih igrača Open ere, odnosno Top 5 lista ?!“It's no accident, I think, that tennis uses the language of life. Advantage, service, fault, break, love, the basic elements of tennis are those of everyday existence, because every match is a life in miniature. Points become games become sets become tournaments, and it's all so tightly connected that any point can become the turning point. It reminds me of the way seconds become minutes become hours, and any hour can be our finest. Or darkest. It's our choice.”
Comment
-
Trenutno radim analizu meca Lendla i Mekinroa iz Forest Hilsa 1984. ali stalno rifresujem ovu stranu
Ja nikad nesto preterano nisam vezivao Lejvera za Open eru, obicno ga ne stavim ni u Top 10 listu. Jednostavno, covek je imao skoro 30 godina kada je sve pocelo u Bornmautu aprila 1968., mada je bio mladji od Kena a rosni cvet u odnosu na Panca Zato ga posmatram samo u okvirima kompletne istorije, gde se sva njegova ostvarenja mogu staviti u ogromnu listu. Problem je sto su te godine oko 1968-1972 dosta komplikovane, profesionalci su i dalje igrali zajedno, a velike egzibicije bile su im prece od Mejdzora. 1970. Lejver nije branio titulu na Australian Openu jer je sredinom te nedelje igrao protiv Panca u Medison Skver Gardenu mec za 10000$.. pobednik Australian Opena zaradio je skoro 3 puta manje na citavom turniru. Nest kasnije osvojio je Danlop turnir u Sidneju, koji je bio jaci od Australian Opena a ATP mu ga uopste ne priznaje. Pored toga, ne smemo zaboraviti da posle US Open 1969. nije osvajao Mejdzore. Na Australian Openu i Rolan Garosu 1970. nije ni mogao da ucestvuje jer njegovoj WCT grupi koju je vodio Lamar Hant nisu date dovoljne garancije.. mislim da bi imao ogromne sanse da podigne oba trofeja. Onda se izgleda malo i zasitio, servis je poceo da mu stvara probleme a i imao je mladu porodicu sa kojom je zeleo da provodi vise vremena. Isto tako, poraz od Tejlora na Vimbldonu 1970. ga je bas pogodio
Ta 1969. ima dva minusa.. travu na tri turnira i zreb Australije, gde je morao da odigra samo 5 meceva. Ipak, onaj u 1/2 protiv Rouca je takodje jedan od najboljih ikada, zavrsen 7-5 22-20 9-11 1-6 6-3 po nesnosnom januarskom suncu zemlje kengura. No, nisu ni Mejdzori sve (tad tek nisu bili), pa moramo da mu skinemo kapu za sve rezultate do sredine sedamdesetih, jer je igrao na veoma visokom nivou. Mislim da je kruna svega bila dubl titula u Hjustonu 1976. osvojena sa Kenom.. u proseku su imali 40 godina takodje, nakon svega sto je psotigao 1974. Konors je jednom viknuo ''Hocu Lejvera''.. i dobio ga je u Las Vegasu 1975., i nije se bas najbolje proveo. Iz tih godina su sjajni snimci Tennis Channel-a sa Pepsi Grand Slam turnira, gde mozemo videti Lejvera i Borga u akciji u dublu. Matorac i klinac, ali obojica genijalci
Za pocetak, ja bih voleo da se namestim u nekom prvom redu zadimljenih mracnih dvorana Sjedinjenih Drzava i Australije tokom prve polovine 1957. i gledam kako su novopecenog Pro igraca Rozvela bacili lavovima.. tj. Gonzalezu U nekih 5 meseci odigrali su 76 meceva, Ken se dobro drzao i bio porazen 50-26. Mislim da bi kvalitet bio daleko bolji da su imali bolje uslove. Tu ne mislim na opremu jer su se i sa onim sto su imali snalazili sjajno. Problem su te dvorane u kojima su igrali iz veceri u vece. Da su imali vise svetlosti, bolju ventilaciju i bar malo sporije podloge bio bi vidjen meteorski tenis. Ovako, bacali su ih na drvo, asfalt, parket i ko zna na sta jos, a kad bi zaboravili da odredjenim sprejom predju podlogu i ucine je bar malo sporijom Panco bi trljao ruke i tukao ih servisima do iznemoglosti. Pre odredjenog vremena smo Indigo i ja pricali o tome koliko je bio lep pokret tog coveka kod servisa, mogao je satima da servira istom brzinom a da se ne umori
Sto se tice Top 5 igraca Open ere, to cu obrazloziti veceras ali pored Borga, Federera, Lendla i Samprasa razmisljam izmedju Konorsa, Mekinroa i NadalaPancho Gonzalez ; Ivan Lendl ; Andre Agassi ; Rafael Nadal
sigpic
Comment
-
Agnjeska Radvanska nosice zastavu Poljske na otvaranju olimpijaskih igara u Londonu
Rodzer jos nije siguran da li ce nositi zastavu ili ce tu cast da prepusti nekom drugom sobzirom da je vec nosio u Atini i Pekingu. U narednih 10-ak dana treba da donese konacnu odluku, a od ostalih tenisera zastave ce nositi i Djokovic, Nadal, Mirnji, Sarapova
Inace od sutra pocinje totalna rekonstrukcija all England cluba...postavljace se nova trava, demontirati veliki elektronski semafor, skloniti cuvene saksije sa biljkama, ukloniti ljubicasto zelena boja iz citavog kompleksa kako bi kompleks za OI poprimio totalno drugaciji izgledsigpic
Comment
-
@ CW
Diskutovao sam sa puno forumaša o raznim teniskim temama i na raznim sportskim forumima, međutim nikad nisam sa nekim ko tako dobro poznaje tenisku historiju, odnosno koji je takav zaluđenik (u pozitivnom smislu) za tenisom.
Svjestan si si sam da je generalno jako malo takvih ljudi, koji su upućeni u materiju teniske igre, koji znaju kako se vrednuju kvaliteti igrača i određuje njihovo mjesto u historiji tenisa. Upravo zbog toga, zbog manjka takvih ne samo forumaša, nego osoba generalno, svi se nađu za shodno da barataju pojmovima o najboljim teniserima svih vremena.
Generalno mišljenje ljudi je da se pod pojmom "svih vremena" posmatra onaj period od Open ere, a često sam bio sudionik da se među najboljim igračima ikad ne spominju legende poput Lavera, Gonzaleza, Perrya, Tildena, Rosewalla, a uvijek je razlog bio jedan - "Današnji tenis je jači, a nekadašnji je svjetlosnim godinama iza. "
Lavera sam nekad znao čisto iz inata spominjati, jer ga generalno smatram jednim od največih igrača ikada, a ne volim kada neko ko se razumije u tenis ko ja u heklanje pravi liste najboljih bez njega ili prethodno spomenutih igrača. Razni komentatori, novinari, blogeri često su mi padali u očima zbog toga.
Inače, mislim da sam pogriješio što sam Lavera stavio u Top 5 igrača Open ere, jer je teško odvojiti njegove rezultate prije i poslije 1968, već je najbolje na njih gledati kao cjelinu. Upravu si glede toga. :thumbup:
Izdvajanjem Lavera na to mjesto bih stavio najprije Connorsa, što zbog kontinuiteta (karijera mu ima duži staž nego što Novak ima godina ), što zbog najviše osvojenih titula u Open eri (109) od čega 8 GS. Ono što izdvaja Nadala od njega je to što Connors nikada nije osvojio RG, a igrao je nekoliko polufinala, dok je Rafa kompletirao sva 4 GS-a, međutim Jimmy je osvojio USO dok se isti igrao na šljaci, tako da ga to donekle izvlači. Osim toga, ono po čemu će ga teniski auditorij najviše pamtiti osim njegove "pogane" naravi i karaktera, jeste fantastičan ritern koji se smatra jednim od najboljih ikad. Opet, McEnroe je priča za sebe. Oko 70+ titula i u singl i u dubl konkurenciji, dugogodišnji #1 u obje konkurencije, jedna od najboljih sezona ikada u tenisu itd. Nadal svakako tu vreba, ali je bez titule na HC-u več gotovo dvije godine, a prevelika razlika između dostignuća na šljaci i ostalim podlogama mi ne dozvoljava da ga stavim među Top 5, bar ne još.
Inače, da bezveze ne dužim, dao bih sve da se izmisli neka vremenska mašina, čisto da pogledam stvari iz drugačije perspektive i izvorne percepcije. Krenuo bih otprilike od 20-tih i 30-tih godina prošlog vijeka i momaka u pantalonama poput Tildena, Lacoste-a i Perrya, da vidim kako je to izgledalo i kako su se ti momci snalazili.
- Onda bih pažljivo birao mečeve Rosewalla, Emersona, Lavera, Gonzaleza, Asha, Roucha, Newcombea, Hoada a zatim se posvetio karijeri Connorsa, Borga, McEnroa i ostalih. Historija tenisa je duga i veoma zanimljiva, samo treba željeti nešto više naučiti.“It's no accident, I think, that tennis uses the language of life. Advantage, service, fault, break, love, the basic elements of tennis are those of everyday existence, because every match is a life in miniature. Points become games become sets become tournaments, and it's all so tightly connected that any point can become the turning point. It reminds me of the way seconds become minutes become hours, and any hour can be our finest. Or darkest. It's our choice.”
Comment
Comment