Kako tuzna vest.
Nadam se da ce ostati upamceno da je upravo on bio desna ruka Pepu Gvardioli u vreme kada je izboren plasman Barselone B u Segundu B. Zajedno su krocili na taj trijumfalni put. Vec naredne godine je osvojeno 6 trofeja, i ta sezona, 08/09, usla je u istoriju kao najbolja u Barseloninoj istoriji. 2010. i 2011. godine ponovo je osvojena Primera, s tim sto je 2011. sezona bila krunisana i titulom u LS. Svoju prvu i poslednju sezonu na mestu trenera tima za koji je ziveo zavrsio je uspesno, osvajanjem Primere, iako je kobna bolest vec uzimala maha.
Nije malo puta Vilanova bio osporavan, i sa pozicija struke i od strane novinara-senzacionalista, koji su mu precesto trazili zamenu, vrlo cesto ga kritikujuci kada kritikama nije bilo mesta. Ali videlo se svakog trenutka da se radi o dobrom, postenom, porodicnom coveku, i upravo je njegov karakter bio nesavladiva prepreka za te subjektivne, nepravdane price i ocene njegovog znanja. Zbog toga imam utisak da su oni koji su ga kritikovali, pisuci ili govoreci o njegovim ''manama'', duboko u sebi osecali simpatiju prema ovom coveku, kojeg je jednostavno bilo tesko neuvazavati.
Ova vest me je zatekla, iako sam juce video da su se komplikacije ponovo javile. Mislio sam da ce ostavljanje trenerskog posla znaciti i lakse i brze ozdravljenje. Zivot je tezak i surov...Ali ipak, uveren sam da u srcima svih koje vole fudbal Tito Vilanova nece ostati zapamcen ni po cemu tuznom, a jos manje losem, vec da cemo ga svi pamtiti sa osmehom na licu, jer smo, gledajuci njegovu Barselonu, pored aut-linije uvek imali priliku da vidimo pristojnog i dostojanstvenog coveka.
Neka ti je laka crna zemlja, pocivaj spokojno.
Nadam se da ce ostati upamceno da je upravo on bio desna ruka Pepu Gvardioli u vreme kada je izboren plasman Barselone B u Segundu B. Zajedno su krocili na taj trijumfalni put. Vec naredne godine je osvojeno 6 trofeja, i ta sezona, 08/09, usla je u istoriju kao najbolja u Barseloninoj istoriji. 2010. i 2011. godine ponovo je osvojena Primera, s tim sto je 2011. sezona bila krunisana i titulom u LS. Svoju prvu i poslednju sezonu na mestu trenera tima za koji je ziveo zavrsio je uspesno, osvajanjem Primere, iako je kobna bolest vec uzimala maha.
Nije malo puta Vilanova bio osporavan, i sa pozicija struke i od strane novinara-senzacionalista, koji su mu precesto trazili zamenu, vrlo cesto ga kritikujuci kada kritikama nije bilo mesta. Ali videlo se svakog trenutka da se radi o dobrom, postenom, porodicnom coveku, i upravo je njegov karakter bio nesavladiva prepreka za te subjektivne, nepravdane price i ocene njegovog znanja. Zbog toga imam utisak da su oni koji su ga kritikovali, pisuci ili govoreci o njegovim ''manama'', duboko u sebi osecali simpatiju prema ovom coveku, kojeg je jednostavno bilo tesko neuvazavati.
Ova vest me je zatekla, iako sam juce video da su se komplikacije ponovo javile. Mislio sam da ce ostavljanje trenerskog posla znaciti i lakse i brze ozdravljenje. Zivot je tezak i surov...Ali ipak, uveren sam da u srcima svih koje vole fudbal Tito Vilanova nece ostati zapamcen ni po cemu tuznom, a jos manje losem, vec da cemo ga svi pamtiti sa osmehom na licu, jer smo, gledajuci njegovu Barselonu, pored aut-linije uvek imali priliku da vidimo pristojnog i dostojanstvenog coveka.
Neka ti je laka crna zemlja, pocivaj spokojno.
Comment