Vanja Marinković -
http://basketballsphere.com/marinkov...ne-niko-ne-bi/
...
Sa 16 godina, dečak sa Čubure pozvan je u prvi tim Partizana. Bez prevelikih ambicija u tom trenutku, došao je na prozivku uvek autoritativnog Duška Vujoševića uoči završnog turnira Kupa Radivoja Koraća… Nešto više od pet godina kasnije, navijači Partizana proslavljali su činjenicu da talentovani bek ostaje u Humskoj.
– Sećam se prvog momenta. Kup Koraća, kada nisu igrali Bogdan, Bertans, Žo, Gagi… Došao sam da popunim mesto iz juniora i u glavi mi je bilo da neću igrati. Zašto bi mene ubacio, niko me ni ne zna. Međutim, kako su na terenu bila petorica igrača a na klupi trojica, bilo je: „Aj’ ti mali!“ Na kraju sam se i upisao.
...
To je onda kada je Bogdan…
Zastao je Vanja i prevrnuo očima:
– Da ne pričam šta je radio! Ludo finale, nestvarne njegove partije koje sam gledao iz prvog reda. Meni je vilica bila do poda, mada ne znam kome nije. Ono baš i nije normalno. Ja, klinac iz Partizana, bacam kosku Bogdanu, kao bodrim ga, a on mi je ustvari idol.
„To je bio početak“, dodaje Vanja i nastavlja:
– Priključen sam prvom timu za sledeću sezonu, dosta sam igrao na pripremama, ubacivao solidno. Bilo je malo čudno, haotično. Samo kreću da dolaze jedan po jedan – Pavlović, Mačvan, tu su Tepić, Milutinov, Andrić, Milosavljević se vraća iz povrede. To je bila poslednja Duletova sezona. I, kao, ja sam dobar sa Pavlovićem kojeg sam gledao samo na TV i mislio sam da je nestvaran. I bio je, kao i svi oni stariji igrači. Iskustvo pršti iz njih. Meni je to bilo super, uživao sam. Dule me je voleo i forsirao. Dao mi je mnogo!
Koliko mladom igraču…
– Sada NIKO ne bi dao tako nešto jednom mladom igraču – prekinuo je Vanja pitanje podviknuvši. – Ubeđen sam da nijedan trener u ovom trenutku nema tu pozitivnu „ludost“ i veru u klinca koga, u principu, ni ne poznaje. Ja sam bio prva petorka Partizana u Evrokupu i stvarno sam igrao mnogo. Bilo je akcija za mene. To sada niko ne bi uradio. Dule = mladi igrači. Svi ostali bi odmah uzeli iskusnije. Tako je i Bogdana. Ubacio je Veselog, Milutinova… A nisam ja baš Dončić, da se razumemo. Niko od nas nije bio. Svi smo dobili nešto što tada nismo ni zaslužili. To on vidi i zato je u tome najbolji.
...
I, kada su mnogi mislili da će još jedan talenat otići iz Humske, Marinković je dogovorio novu saradnju.
– Pod jedan, nisam bio spreman da idem napolje. Pod dva, nisam gledao novac jer imam 21 godinu. Pod tri, imam želju da odem iz Partizana posle vrhunske sezone u odličan klub. Mnogo sam ja mlad, posle dugo vremena postao sam svestan godina. Svestan sam i da nisam ovde završio sve kako treba. Bilo je OK, ali ne onako kako je moralo. A i Partizan je želeo da ostanem, što je meni posebno drago. I to mi je pomoglo pri donošenju odluke.
Iako je mogao da potpiše ugovor na još samo jednu godinu, što otvora mogućnost da sledećeg leta ode bez obeštećenja, Vanja je izabrao opciju na dve godine i tako, ukoliko se odluči sledećeg leta za promenu sredine, ostavio prostor da Partizan dobije eventualno obeštećenje.
– Koliko god da je kasnila plata, Partizan je meni pružio mnogo iz igračkog ugla, pa odlazak na takav način, gledajući samo sebe, nije opcija… Osećam moralnu obavezu.
...
Sa 16 godina, dečak sa Čubure pozvan je u prvi tim Partizana. Bez prevelikih ambicija u tom trenutku, došao je na prozivku uvek autoritativnog Duška Vujoševića uoči završnog turnira Kupa Radivoja Koraća… Nešto više od pet godina kasnije, navijači Partizana proslavljali su činjenicu da talentovani bek ostaje u Humskoj.
– Sećam se prvog momenta. Kup Koraća, kada nisu igrali Bogdan, Bertans, Žo, Gagi… Došao sam da popunim mesto iz juniora i u glavi mi je bilo da neću igrati. Zašto bi mene ubacio, niko me ni ne zna. Međutim, kako su na terenu bila petorica igrača a na klupi trojica, bilo je: „Aj’ ti mali!“ Na kraju sam se i upisao.
...
To je onda kada je Bogdan…
Zastao je Vanja i prevrnuo očima:
– Da ne pričam šta je radio! Ludo finale, nestvarne njegove partije koje sam gledao iz prvog reda. Meni je vilica bila do poda, mada ne znam kome nije. Ono baš i nije normalno. Ja, klinac iz Partizana, bacam kosku Bogdanu, kao bodrim ga, a on mi je ustvari idol.
„To je bio početak“, dodaje Vanja i nastavlja:
– Priključen sam prvom timu za sledeću sezonu, dosta sam igrao na pripremama, ubacivao solidno. Bilo je malo čudno, haotično. Samo kreću da dolaze jedan po jedan – Pavlović, Mačvan, tu su Tepić, Milutinov, Andrić, Milosavljević se vraća iz povrede. To je bila poslednja Duletova sezona. I, kao, ja sam dobar sa Pavlovićem kojeg sam gledao samo na TV i mislio sam da je nestvaran. I bio je, kao i svi oni stariji igrači. Iskustvo pršti iz njih. Meni je to bilo super, uživao sam. Dule me je voleo i forsirao. Dao mi je mnogo!
Koliko mladom igraču…
– Sada NIKO ne bi dao tako nešto jednom mladom igraču – prekinuo je Vanja pitanje podviknuvši. – Ubeđen sam da nijedan trener u ovom trenutku nema tu pozitivnu „ludost“ i veru u klinca koga, u principu, ni ne poznaje. Ja sam bio prva petorka Partizana u Evrokupu i stvarno sam igrao mnogo. Bilo je akcija za mene. To sada niko ne bi uradio. Dule = mladi igrači. Svi ostali bi odmah uzeli iskusnije. Tako je i Bogdana. Ubacio je Veselog, Milutinova… A nisam ja baš Dončić, da se razumemo. Niko od nas nije bio. Svi smo dobili nešto što tada nismo ni zaslužili. To on vidi i zato je u tome najbolji.
...
I, kada su mnogi mislili da će još jedan talenat otići iz Humske, Marinković je dogovorio novu saradnju.
– Pod jedan, nisam bio spreman da idem napolje. Pod dva, nisam gledao novac jer imam 21 godinu. Pod tri, imam želju da odem iz Partizana posle vrhunske sezone u odličan klub. Mnogo sam ja mlad, posle dugo vremena postao sam svestan godina. Svestan sam i da nisam ovde završio sve kako treba. Bilo je OK, ali ne onako kako je moralo. A i Partizan je želeo da ostanem, što je meni posebno drago. I to mi je pomoglo pri donošenju odluke.
Iako je mogao da potpiše ugovor na još samo jednu godinu, što otvora mogućnost da sledećeg leta ode bez obeštećenja, Vanja je izabrao opciju na dve godine i tako, ukoliko se odluči sledećeg leta za promenu sredine, ostavio prostor da Partizan dobije eventualno obeštećenje.
– Koliko god da je kasnila plata, Partizan je meni pružio mnogo iz igračkog ugla, pa odlazak na takav način, gledajući samo sebe, nije opcija… Osećam moralnu obavezu.
...
http://basketballsphere.com/marinkov...ne-niko-ne-bi/
Comment