Announcement

Collapse
No announcement yet.

KK Partizan

Collapse
This is a sticky topic.
X
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • Da, a ti rezultati iz istorije su impresivni ali Evroligu to ne zanima njih zanima novac da nije tako najveci kosarkaski klub ovih prostora Split igrao bi stalno evroligu i Cibona ne bi onda prepustila Zvezdi, Cibona dvostruki prvak Evrope.

    Comment


    • Originally posted by bounty hunter View Post
      Ostoja aplicirao za EC...
      ... uz dodatak da u slučaju da EL poveća broj timova, Partizan mora da se smatra najozbiljnijim kandidatom za wild card.

      Neslužbeno pitao Žordija koja kola vozi.
      Da li je moguće da ljudi ne shvataju kome je upućen drugi dio tvita i koga Limar provocira sa tim.
      Atletico Madrid, KK Partizan, Boston Celtics

      Ako te privuce lepotom i zbuni inteligencijom, na pravom si putu da izgubis glavu

      Comment


      • Posle četiri odigrana kola NWG dominira Ligom. Prvi je u tri kategorije - poenterskom, asistencijama i po indexu korisnosti.

        Poslato sa NEM-L21 uz pomoć Tapatoka

        Comment


        • Originally posted by Ruzni Prljavi Zli View Post
          Posle četiri odigrana kola NWG dominira Ligom. Prvi je u tri kategorije - poenterskom, asistencijama i po indexu korisnosti.

          Poslato sa NEM-L21 uz pomoć Tapatoka
          Kad ce, ako sad nece.
          "Brini se više za svoju savest, nego za svoj ugled. Jer savest je ono što ti zaista jesi, a ugled je ono što drugi misle o tebi. A ono što drugi misle o tebi… to je njihov problem."
          Meša Selimović

          Comment


          • Eto njega vrlo brzo kod nekog velikog trenera.

            Poslato sa NEM-L21 uz pomoć Tapatoka

            Comment


            • Iz rubrike - kako nas vide u svetu...



              Beograd hosts the 2018 Euroleague Final 4, which will not display any local team. But there was a time in which Partizan won the Euroleague itself, a story of a long time ago, when on the court the Serbians could feel some joy in a disparaging war.

              Despite the domination in terms of creating players and basketball, former Yugoslavia teams won much less than one would expect in European competition.

              The first Euroleague victory came in 1979, from Bosna Sarajevo, after the national team had been winning for more than a decade. The last one, in 1992, from Partizan Belgrade, in one of the most heart threatening finals of all times.

              Yugoslavia had just dismembered itself, the teams started their own leagues with their own champions. In the summer of 1991 an incredibly talented Yugoslavian team had played its last game in the Eurobasket, for the last time summoning all the talents from the different republics.

              Cannons were starting to fire in Slovenia, a conflict that ended quickly, but prevented Jure Zdovz from playing the final, and tragically continued to fire for years in Bosnia at the Sarajevo siege.

              A surreal atmosphere surrounded every meeting in which teams from Croatia and Serbia could be involved. FIBA kept the Croatian teams from Zagreb and Split separated from the Partizan in the semifinal round, hoping there would not be a subsequent match, which the Croatian’s elimination prevented.

              The Final 4, played in Istanbul at the Abdi Ipekci arena, showcased Partizan and Olimpia Milan in one semifinal and Joventut Badalona against Estudiantes in the other. Oddly, Adecco sponsored both Estudiantes and Olimpia, which brought to the strange thing of a third – fourth place final between two teams with the same name.

              Infact, Partizan won its semifinal against Milan. On the two benches, Obradovic and D’Antoni began a successful career that brought the Serbian to be the winningest coach in European basketball, and the American to build a sort of bridge between Europe and the USA, seeding the modern NBA basketball with the ideas from which originates today’s small ball, and coach a successful Houston team.

              On the court, Darryl Dawkins played as center for Milan. A former 76ers who played three NBA finals in ’76, ’80 and ’82, Darryl came to Europe in 1986 to bring on the court his joyous approach to the game, his eternal smile and his good technique, that made him, thanks to his immense body, unstoppable under the basket.

              He did not run, which may seem odd in D’Antoni’s system, nevertheless he grabbed rebounds, scored and passed the ball very well, which actually helped to balance his slowness. Antonello Riva, the former Cantù great scorer, played shooting guard and reached his third semifinal after the two with his first team.

              Youth instead overflew Partizan. Danilovic and Djordjevic, as Point Guard and small forward, with Zeliko Rebraca, who later would star in the NBA, Ivo Nakic, already a two time winner with Drazen’s Cibona, constituted a fully Serbian team, with the best products of the last wave of Yugoslavian players.

              Milan led the first two quarters of a nervous game, then in the last two Partizan’s freshness won over Milan’s experience. Dawkins made his fifth foul at the 17th minute in the second half and Milan lost the advantage under the boards.

              Partisan won and prepared for the final against a Badalona Joventut team that in those years saw the zenith of his history. The Jofresa Brothers, two guards with great shoot and strong defenders, teams up with Jordi Villacampa, Corny Thompson and Harold Pressley, to create a very tough team.

              The game was very tight. At halftime Partizan led by 6, 40 – 34. Danilovic showed his thirts for scoring and winning. When he received, he dribbled with his incredibly long legs. He started with his signature first step, which cut the defender out and flew to the basket. Djordjevic directed the game with his shrewdness, shooting when needed and acting as Obradovic’s arm on the court.

              It all came down to the very last seconds. On 68 – 68, Villacampa missed a free throw, but Badalona recovered the rebound causing Danilovic’s fifth foul. Badalona missed the subsequent free throw (there was a second free throw only in case the first was scored), but recovered again the offensive rebound. Tomas Jofresa kept the ball on the midcourt, dribbling, then he put his tiny frame against the giants of Partizan.

              He penetrated until the center of the three second area, faked then jumped to the basket avoiding the Partizan’s forwards stetched hands and scored two points making it a 70 to 68.

              Djordjevic did not think. Probably he had already imagined everything: Tomas’s joy for the score, Badalona’s illusion of victory, a small frame of a second in which everybody would wait. He called quickly the ball then he rushed to the offense, stopped at the three point line and let go a shot that remained in the air for so long, that the ball seemed to fly.

              And it went in.

              In a couple of seconds Badalona could not do anything, and Partizan won its first, and last, Euroleague.

              From 1979 to 1992, in 14 editions, Jugoslavian teams had won 7 Euroleagues, sealing a supremacy the national team was already exerting on European basketball.

              In 1991, the Croatian Split team led by Tony Kukoc had won its third in a row, and who knows what would have been, if all the players had remained in the country.

              Afterwads, Djordjevic, Danilovic, Rebraca, followed their Croatian, Slovenian, Bosnian counterparts, creating a diaspora of former Yugo players that enriched all the other championships, even the NBA.

              Therefore, Partizan’s 1992 victory is the end of a basketball era, the last word of a system that even after that time kept creating players at an amazing rate.

              And as 26 years ago, the same man will sit on one of the four benches: Zeljko Obradovic, now a future Hall of Famer, then a young man who had just given up playing to start dominating European basketball.

              http://foxsportsstories.com/2018/04/...etball-legacy/


              E, to je ono što pojedinci ne mogu da razumeju - mogu neki još 50 puta da igraju top 14 i ostale topove... niko ih nikada u bilo kakvoj ozbiljnijoj analizi košarke na ovim prostorima neće pomenuti.
              Osim kada se budu pravila sabrana dela pod nazivom - Najbolji koordinatorovi kretenizmi i šabanluci. Zabave i smeha radi.

              Comment


              • Nesto relevantnije i svezije:

                https://www.sportske.net/vest/kosark...an-337648.html

                Još od 2014. godine i osvojene titule prvaka Srbije, sa generacijom Bogdana Bogdanovića, Žofrija Lovernja i ostalh, Partizan je sve do ove zime čekao na prvi sledeći trofej.

                Konačno je osvojen u februaru na završnom turniru Kupa Radivoja Koraća, gde je Partizan u finalu savladao Zvezdu i tako najavio povratak na šampionski nivo.

                Sada se crno-beli bore i za ''duplu krunu'', kroz Superligu Srbije u kojoj su uspešno startovali, sa sve četri pobede, a do kraja ćemo videti koliko su šampionske ambicije realne u ovom trenutku.

                Nekada se to pitanje ne bi postavljalo, ali sada je još uvek opravdano, imajući u vidu dugogodišnju finansijsku krizu crno-belih.

                Upravo o toj krizi i razlozima zbog kojih je do nje došlo, govorio je dugogodišnji sportski direktor Partizana Dragan Todorić u intervjuu za ''Informer''.

                Suština njegove priče je u ovoj rečenici:

                "Davali smo košarkašima ugovore koje nismo mogli da ispoštujemo i zato smo izgubili poverenje kod igrača i menadžera", istakao je Todorić.

                On se u ovom intervjuu vratio i gotovo dve decenije unazad, otkrivši pritom zanimljivo zapažanje - da u Partizanovi finansijski problemi zapravo počeli onda kada je počela i 13-godišnja dominacija crno-belih u Srbiji!?

                ''Ovo je praktično državni klub, pa nam je ranije neko uvek pomagao, razne državne firme. To je tako funkcionisalo do 2000. godine. Posle toga sve se promenilo.

                Vlade Divac i Predrag Danilović su dosta svog novca davali u klub i to nam je bilo dovoljno da budemo na nuli ili slabijem minusu, uz prodaju igrača svakog leta. Samo što to nije trajalo dovela... Od 2011. ušli smo u velike dugove'', kaže Todorić, smatrajući da crno-beli nisu bili spremni na tranziciju koja je usledila u tom periodu.

                Ipak, najveća kriza nastala je posle poraza Partizana na F4 ABA lige 2014. u ''Areni'' od Cedevite, kada je Nolan Smit onom trojkom šokirao sve u Partizanu.

                ''Da smo slavili, možda bismo imali šansu da se izvučemo'', smatra Todorić.

                Nedugo zatim, došla je nova uprava Partizana na čelu sa Nikolom Pekovićem, legendarni trener Duško Vujošević je završio svoju misiju u klubu i pritom stavio tačku na prijateljstvo sa Todorićem.

                U ovom intervjuu, Todorić je aludirao i na Vujoševićeve česte istupe u medijima u poslednjim godinama svog mandata u Partizanu i primetio da je ''došlo je i do problema sa javnim preduzećima, pošto u jednom trenutku i komunikacija sa državnim vrhom nije bila kako treba''.

                Ipak, o Vujoševiću nije želeo da priča, izuzev da mu poželi dobro zdravlje.

                Da za Partizan ipak dolaze bolji dani, Todorić zaključuje i na osnovu onoga što vidi u radu aktuelnog rukovodstva na čelu sa Ostojom Mijailovćem.

                ''Sadašnja uprava na čelu sa predsednikom Ostojom Mijailovićem je veoma ambiciozna. Mnogo stvari je urađeno od njegovog dolaska i verujem da Partizan očekuju bolji dani'', zaključio je Todorić.
                You see, in this world there's two kinds of people, my friend: Those with loaded guns and those who dig. You dig.

                Comment


                • Da je KKP institucija(sto svakako jeste), osim stranih novinara, prepoznali su i celnici ULEB-a najavom dodeljivanja WC-a (by preKucac) i na prvom mestu navijaci KKP-a, posebno u EC, odlicnom posetom u datom takmicenju .Takodje interesovanje u KLS-u se ne smanjuje za evropskog giganta.

                  Comment


                  • Odlično primećeno...

                    Da je Partizan institucija (što svakako jeste, jel da), pokazuje i to što je već godinama najgledaniji tim u regionalnoj ligi (koja je dala više evropskih prvaka i osvajača Kupa Koraća) bez obzira da li se bori za prvo mesto, za plejof ili samo statira u kukuruzu.
                    I da... u poslednjoj sezoni koju je igrao u Evroligi Partizan je bio najgledaniji tim. Od toga najgledaniji domaćin i drugi najgledaniji gost iza Reala. Dakle, Partizan je kao gost bio veći magnet ljubiteljima košarke od Olimpijakosa, Makabija, CSKA, Barselone, Fenerbahčea, Panatinaikosa...
                    Institucija.

                    Comment


                    • Danilovic - small forward? Zanimljivo.

                      Comment


                      • Dakle... DA, Danilović je one sezone najčešće igrao SF.
                        Postava koja je najviše bila na terenu je Dragutinović, Đorđević, Danilović, Koprivica, Stevanović. U toj i takvoj konstelaciji na terenu Danilović je SF i čuvao je igrače sličnog kalibra, recimo Pitisa ili Prislija, mada su najčeđće u toj čuvenoj Željkovoj odbrani Dragutinović, Đorđević i Danilović preuzimali.
                        Inače, Željko je znao da počne utakmicu visokom postavom Sale, Sale, Lončar, Koprivica Rebrača ili sa Nakićem na 3, nekada i sa Danilovićem na klupi i Lončarem na terenu, ali posle nekog vremena na početku, većinu utakmice je igrala ona postava sa Dragutinovićem na 1, gde je Đorđević često bio oslobođen prenosa lopte i organizacije napada. Zato je i bio najbolji strelac.
                        Čak je na nekom jakom turniru u Španiji pre prvenstva, kada su Đorđević i Dragutinović bili lakše povređeni, Danilović sve utakmica odigrao na jedinici. Partizan osvojio turnir, a Sale Predrag proglašen za MVP-a. Polivalentan igrač. Mogao je da igra sve od 1 do 3 i da svuda bude najbolji.

                        Ljudi, ovo su neke osnovne stvari, ovo bi morali da znaju i početnici.

                        Comment


                        • To sto si naveo lici na igru sa 2 plejmejkera i jednim bekom suterom....ne pretvaraju 2 pleja treceg beka u krilo. Danilovic je oduvek bio bek suter.

                          Comment


                          • Kada je Dragutinović na terenu, Đorđević je klasičan bek šuter.
                            Danilović je u tom timu bio nešto kao LeBron u Klivlendu ili još bolje baš ono što igra Tatum u Bostonu.


                            Na 7:52 ovog snimka izlazi Nakić i ulazi Dragutinović. Videćeš ko šta igra.


                            Comment


                            • To su varijacije u igri gde nekad igras bez klasicnog SF-a jer imas dva pleja ili dva beka sutera, kao sto se npr. nekad igra niska petorka sa 2 PF, a bez centra itd itd.

                              Kad bi se dominantne pozicije igraca odredjivale na bazi taktickih varijacija, onda u toj kombinatorici koju si spomenuo Dragutinovic/Djordjevic//Danilovic - gde bi Danilovic bio SF, onda bi po istom principu kao sto si sam rekao Djordjevic trebalo da bude SG (bek suter) a vidis da u tekstu koji si citirao stoji ipak da je on Point Guard.....tako da je verovatno u pitanju greska autora.
                              Mada sve ovo nije toliko bitna prica....
                              Last edited by mmajstor; 30-04-18, 20:02.

                              Comment


                              • Originally posted by canarian View Post
                                Sramota sta covek prica. I posle Dule nije bio u pravu za ovoga...

                                Comment

                                Working...
                                X