Odg: NBA Offseason 2010 (FA pijaca, tracevi, trejdovi, draft i jos mnogo toga...)
Došao je i taj čuveni 1. jul 2010. god. Ponekad mi se čini da vlasnici NBA klubova potpisuju ove velike ugovore sa NBA zvezdama jer ne žele da im hala bude poluprazna zato što nemaju neku veliku zvezdu u timu. Opet se vraćamo na priču o atraktivnim potezima i prosečnom obožavaocu NBA lige...Ako neće da dođe da gleda NBA tim uživo, taj verovatno neće ni da kupi dres nekog od igrača, majicu, kačket, i sl. Ako neki tim stvarno volite, i želite da se identifikujete sa njim, ili sa igračem koji igra za taj tim, onda će te doći i uživo da ga gledate, ako živite barem u okolini grada gde taj NBA tim igra utakmice kod kuće. Znači, ulaznice su ključne, kako za primarni profit vlasnika klubova, tako i za ostale izvore prihoda. Otuda verovatno i izraz franchise player, glavni igrač kluba, na kome će vlasnik/vlasnici kluba da "jašu" što se profita tiče, barem za tih 5-6 godina na koliko se potpisuju ti veliki ugovori. Znači postoji potreba da se i klubovi identifikuju sa jednim ili dva igrača. IME PRODAJE PROIZVOD. A tu je i ona priča o američkom individualizmu(koji ja volim), o jednom čoveku ili pojedincima koji su heroji, na ovaj ili onaj način...To je deo američke kulture. Zato po meni vlasnici nekih klubova žele da obavežu jednog ili dva igrača na više godina nudeći čak i nerealan novac sa stanovišta kvaliteta tih igrača. Barem da zarade od ulaznica, a na osnovu toga i od nekih sponzora koji se reklamiraju u hali ,dresova, majici, i sl. Ovakve stvari su nekada potez "niskog rizika". Nekada se ovakvi potezi prave i da bi se sačuvao neki važan igrač, jer ostali nosioci igre odlaze iz tima iz različitih razloga. A naravno tu je i želja igrača da zarade što više. Na potpisivanje ugovora nekad utiču i stvari koje bi nama, velikim ljubiteljima NBA lige možda izgledale čudno. Na primer, priča se da je Grent Hil svojevremeno postao član Orlanda i zbog toga što se ta sredina dopala njegovoj ženi, na koju su i čelnici Orlanda izvršili pozitivan uticaj. Po svemu sudeći, biće ovo dugo leto u NBA ligi. Momci, slažem se da je ovaj ugovor koji se nudi Rudiju Geju u najmanju ruku PREVELIK. Setimo se samo Rašarda Luisa koji je posle dve dobre sezone u Sijetlu potpisao 6-godišnji ugovor sa Orlandom za 118 miliona dolara, a sada je Orlando morao da dovede i Vinsa Kartera ne bi li se ponovo plasirali u veliko finale. Biće možda još ovakvih "iznenađanja" i još veće borbe za velike zvezde. Što bi rekao Majkl Bafer: "LET'S GET READY TO RRRUMBLEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE...!!!
"Show me the moneeeeeeeeeeeeeeey!!!"
-Kjuba Guding Džunior, kao igrač američkog fudbala
u filmu "Džeri Megvajer"
Došao je i taj čuveni 1. jul 2010. god. Ponekad mi se čini da vlasnici NBA klubova potpisuju ove velike ugovore sa NBA zvezdama jer ne žele da im hala bude poluprazna zato što nemaju neku veliku zvezdu u timu. Opet se vraćamo na priču o atraktivnim potezima i prosečnom obožavaocu NBA lige...Ako neće da dođe da gleda NBA tim uživo, taj verovatno neće ni da kupi dres nekog od igrača, majicu, kačket, i sl. Ako neki tim stvarno volite, i želite da se identifikujete sa njim, ili sa igračem koji igra za taj tim, onda će te doći i uživo da ga gledate, ako živite barem u okolini grada gde taj NBA tim igra utakmice kod kuće. Znači, ulaznice su ključne, kako za primarni profit vlasnika klubova, tako i za ostale izvore prihoda. Otuda verovatno i izraz franchise player, glavni igrač kluba, na kome će vlasnik/vlasnici kluba da "jašu" što se profita tiče, barem za tih 5-6 godina na koliko se potpisuju ti veliki ugovori. Znači postoji potreba da se i klubovi identifikuju sa jednim ili dva igrača. IME PRODAJE PROIZVOD. A tu je i ona priča o američkom individualizmu(koji ja volim), o jednom čoveku ili pojedincima koji su heroji, na ovaj ili onaj način...To je deo američke kulture. Zato po meni vlasnici nekih klubova žele da obavežu jednog ili dva igrača na više godina nudeći čak i nerealan novac sa stanovišta kvaliteta tih igrača. Barem da zarade od ulaznica, a na osnovu toga i od nekih sponzora koji se reklamiraju u hali ,dresova, majici, i sl. Ovakve stvari su nekada potez "niskog rizika". Nekada se ovakvi potezi prave i da bi se sačuvao neki važan igrač, jer ostali nosioci igre odlaze iz tima iz različitih razloga. A naravno tu je i želja igrača da zarade što više. Na potpisivanje ugovora nekad utiču i stvari koje bi nama, velikim ljubiteljima NBA lige možda izgledale čudno. Na primer, priča se da je Grent Hil svojevremeno postao član Orlanda i zbog toga što se ta sredina dopala njegovoj ženi, na koju su i čelnici Orlanda izvršili pozitivan uticaj. Po svemu sudeći, biće ovo dugo leto u NBA ligi. Momci, slažem se da je ovaj ugovor koji se nudi Rudiju Geju u najmanju ruku PREVELIK. Setimo se samo Rašarda Luisa koji je posle dve dobre sezone u Sijetlu potpisao 6-godišnji ugovor sa Orlandom za 118 miliona dolara, a sada je Orlando morao da dovede i Vinsa Kartera ne bi li se ponovo plasirali u veliko finale. Biće možda još ovakvih "iznenađanja" i još veće borbe za velike zvezde. Što bi rekao Majkl Bafer: "LET'S GET READY TO RRRUMBLEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE...!!!
"Show me the moneeeeeeeeeeeeeeey!!!"
-Kjuba Guding Džunior, kao igrač američkog fudbala
u filmu "Džeri Megvajer"
Comment