Tweet
Sjutra se takmici i mladi jedrilicar Milivoj Dukic, od 13h i 14:30
Nik Delpopolo – Crna Gora u srcu
Olimpijsko selo je mjesto koje okuplja šampione i u kome se pričaju najljepše sportske, ali i životne priče.
Priča Nika Delpopola je jedna od takvih. Nik je američki džudista, crnogorske krvi. Rođen je 8. februara 1989. godine u Nikšiću, ali ga je sudbina odvela daleko od domovine. Roditelji su ga napustili, ostavili u sirotištu, da bi ga kao dvogodišnjaka usvojili Dominik i Džojs Delpopolo.
Njegova priča bila je interesantna britanskom BBC-ju, a Nik je sada prvi put priča crnogorskim medijima…
- To je moja priča, to je moj život, koji me sve više vuče ka Crnoj Gori. Pet puta sam bio u zemlji u kojoj sam rođen, sa mojim roditeljima, koji nikada nisu krili istinu od mene. Prije dvije godine, kada sam bio posljednji put, video sam mog biološkog oca, ali mu nisam prišao, nisam mu rekao da sam ja njegov sin – priča Nik.
Zašto?
- Pošli smo u Nikšić, raspitali se, dali informacije koje smo imali i došli do njega. Vidio sam ga iz automobila, stajali smo ispred njegove kuće, gledao nas je, a siguran sam da je znao ko smo i ko sam ja. Nije, međutim, bio prijateljski raspoložen, vidjelo se to. Uostalom, Nikšić je mali grad, sigurno mu je neko rekao da je došla američka porodica i da se raspituje o njemu. Ja nisam želio da izađem tek tako i kažem mu – zdravo, ja sam tvoj sin.
Nik neće odustati…
- Ne, nikako. Prvo ću mu poslati pošiljku sa snimcima mojih borbi, sa mojom biografijom, kako bi vidio kakav je njegov sin, šta je uradio u životu, čime se bavi. Zahvalan sam sada i crnogorskim medijima što će me predstaviti mom ocu. Želim da uspostavim odnos sa njim, da se upoznamo, pričamo… Ako on prihvati moj poziv, vratiću se, a onda ću potražiti moju biološku majku.
Nik je čvrsto vezan za Crnu Goru, ali, kako kaže, i sve zemlje bivše Jugoslavije, jer je i njegov otac Dominik porijeklom sa ovih prostora.
- On je uvijek držao do svog porijekla, do bivše Jugoslavije. Uvijek sam slušao muziku, jeo hranu, znao i neke običaje sa tog prostora. Ipak, Crna Gora je nešto posebno za mene, moja krv je crnogorska. Svaki put sam uživao u Crnoj Gori – more je predivno, ljudi su sjajni… Osjećam da je to moje, da pripadam tamo… Želim da upoznam što više ljudi, sve sportiste koji su tu u Londonu, da se zbližim sa Srđanom Mrvaljevićem, da treniram sa njim…
Na kraju emotivna poruka…
- Ja jesam američki državljanin, ja tamo živim, tako sam odrastao, na mojoj trenerci piše USA, ali znam odakle sam i gdje sam rođen. Boriću se u Londonu i na svim takmičenjima, i za Ameriku i za Crnu Goru, podjednako, to budite sigurni. Kao da sam dio crnogorskog tima!
Nik će u nedjelju izaći na tatami u kategoriji do 73 kilograma. Kaže da je zadovoljan žrijebom i da vjeruje da može čak i do medalje. Ako je osvoji, obećao je da će je donijeti u Crnu Goru!
Olimpijsko selo je mjesto koje okuplja šampione i u kome se pričaju najljepše sportske, ali i životne priče.
Priča Nika Delpopola je jedna od takvih. Nik je američki džudista, crnogorske krvi. Rođen je 8. februara 1989. godine u Nikšiću, ali ga je sudbina odvela daleko od domovine. Roditelji su ga napustili, ostavili u sirotištu, da bi ga kao dvogodišnjaka usvojili Dominik i Džojs Delpopolo.
Njegova priča bila je interesantna britanskom BBC-ju, a Nik je sada prvi put priča crnogorskim medijima…
- To je moja priča, to je moj život, koji me sve više vuče ka Crnoj Gori. Pet puta sam bio u zemlji u kojoj sam rođen, sa mojim roditeljima, koji nikada nisu krili istinu od mene. Prije dvije godine, kada sam bio posljednji put, video sam mog biološkog oca, ali mu nisam prišao, nisam mu rekao da sam ja njegov sin – priča Nik.
Zašto?
- Pošli smo u Nikšić, raspitali se, dali informacije koje smo imali i došli do njega. Vidio sam ga iz automobila, stajali smo ispred njegove kuće, gledao nas je, a siguran sam da je znao ko smo i ko sam ja. Nije, međutim, bio prijateljski raspoložen, vidjelo se to. Uostalom, Nikšić je mali grad, sigurno mu je neko rekao da je došla američka porodica i da se raspituje o njemu. Ja nisam želio da izađem tek tako i kažem mu – zdravo, ja sam tvoj sin.
Nik neće odustati…
- Ne, nikako. Prvo ću mu poslati pošiljku sa snimcima mojih borbi, sa mojom biografijom, kako bi vidio kakav je njegov sin, šta je uradio u životu, čime se bavi. Zahvalan sam sada i crnogorskim medijima što će me predstaviti mom ocu. Želim da uspostavim odnos sa njim, da se upoznamo, pričamo… Ako on prihvati moj poziv, vratiću se, a onda ću potražiti moju biološku majku.
Nik je čvrsto vezan za Crnu Goru, ali, kako kaže, i sve zemlje bivše Jugoslavije, jer je i njegov otac Dominik porijeklom sa ovih prostora.
- On je uvijek držao do svog porijekla, do bivše Jugoslavije. Uvijek sam slušao muziku, jeo hranu, znao i neke običaje sa tog prostora. Ipak, Crna Gora je nešto posebno za mene, moja krv je crnogorska. Svaki put sam uživao u Crnoj Gori – more je predivno, ljudi su sjajni… Osjećam da je to moje, da pripadam tamo… Želim da upoznam što više ljudi, sve sportiste koji su tu u Londonu, da se zbližim sa Srđanom Mrvaljevićem, da treniram sa njim…
Na kraju emotivna poruka…
- Ja jesam američki državljanin, ja tamo živim, tako sam odrastao, na mojoj trenerci piše USA, ali znam odakle sam i gdje sam rođen. Boriću se u Londonu i na svim takmičenjima, i za Ameriku i za Crnu Goru, podjednako, to budite sigurni. Kao da sam dio crnogorskog tima!
Nik će u nedjelju izaći na tatami u kategoriji do 73 kilograma. Kaže da je zadovoljan žrijebom i da vjeruje da može čak i do medalje. Ako je osvoji, obećao je da će je donijeti u Crnu Goru!
Raonić u posjeti
Crnogorska olimpijska delegacija imala je posebnog gosta – tenisera Miloša Raonića, jednu od najvećih nada bijelog sporta, mladića koji je prije 21 godinu rođen u Podgorici, a koji se kao trogodišnjak preselio u Kanadu.
Iako nastupa pod kanadskom zastavom, iako je u uniformi sa javorovim listom prošetao stadionom na otvaranju Olimpijskih igara, Miloš ne zaboravlja svoju zemlju, svoje zemljake…
- Ja sam Crnogorac, želim da upoznam što više ljudi iz Crne Gore, jer kada dođem vrijeme uglavnom provodim sa porodicom i najbližima. Ne zaboravljam odakle sam i radujem se što sam u društvu crnogorskih sportista. Nadam se da će Crna Gora osvojiti medalju u Londonu, biću veliki navijač vaterpolista, rukometašica, Mrvaljevića i svih ostalih. Nadam se da ću uskoro imati vremena da ostanem malo duže u Crnoj Gori, baš bih volio da ljetujem negdje na našem primorju. Nisam bio u mogućnosti prošlih godina, nadam se da ću sljedećeg ljeta imati malo dužu pauzu – rekao je Raonić, koga u nedjelju očekuje olimpijski debi.
U prvom kolu turnira koji se igra u Ol Ingland klabu, Miloš se sastaje sa Japancem Tatsumom Itom, u nedjelju. U drugoj rundi čeka ga vjerovatno Žo Vilfred Conga…
- Najvažnije je da serviram dobro, a mislim da sam uhvatio dobar ritam. Nisam igrao dobro na Vimbldonu, nisam bio dovoljno spreman za travu, za promjenu podloge. Sada sam, čini mi se, u mnogo boljem ritmu, vidjećemo šta će se dogoditi – kaže Raonić, koji je na Vimbldonu eliminisan u drugom kolu od Amerikanca Sema Kverija.
Za njega je nastup na Igrama veoma značajan…
- Naravno, Olimpijske igre su najveće takmičenje, i najboljim igračima mnogo je važan ovaj turnir. Svi idu na zlato. Ja ću se boriti, a za početak sam ispunio želju da se upoznam sa najvećim košarkaškim zvijezdama – Brajantom i ostalim NBA asovima. Moj trener – Španac Galo Blanko upoznao me sa Gasolom. Zaista je čast biti dio ovog spektakla.
Crnogorska olimpijska delegacija imala je posebnog gosta – tenisera Miloša Raonića, jednu od najvećih nada bijelog sporta, mladića koji je prije 21 godinu rođen u Podgorici, a koji se kao trogodišnjak preselio u Kanadu.
Iako nastupa pod kanadskom zastavom, iako je u uniformi sa javorovim listom prošetao stadionom na otvaranju Olimpijskih igara, Miloš ne zaboravlja svoju zemlju, svoje zemljake…
- Ja sam Crnogorac, želim da upoznam što više ljudi iz Crne Gore, jer kada dođem vrijeme uglavnom provodim sa porodicom i najbližima. Ne zaboravljam odakle sam i radujem se što sam u društvu crnogorskih sportista. Nadam se da će Crna Gora osvojiti medalju u Londonu, biću veliki navijač vaterpolista, rukometašica, Mrvaljevića i svih ostalih. Nadam se da ću uskoro imati vremena da ostanem malo duže u Crnoj Gori, baš bih volio da ljetujem negdje na našem primorju. Nisam bio u mogućnosti prošlih godina, nadam se da ću sljedećeg ljeta imati malo dužu pauzu – rekao je Raonić, koga u nedjelju očekuje olimpijski debi.
U prvom kolu turnira koji se igra u Ol Ingland klabu, Miloš se sastaje sa Japancem Tatsumom Itom, u nedjelju. U drugoj rundi čeka ga vjerovatno Žo Vilfred Conga…
- Najvažnije je da serviram dobro, a mislim da sam uhvatio dobar ritam. Nisam igrao dobro na Vimbldonu, nisam bio dovoljno spreman za travu, za promjenu podloge. Sada sam, čini mi se, u mnogo boljem ritmu, vidjećemo šta će se dogoditi – kaže Raonić, koji je na Vimbldonu eliminisan u drugom kolu od Amerikanca Sema Kverija.
Za njega je nastup na Igrama veoma značajan…
- Naravno, Olimpijske igre su najveće takmičenje, i najboljim igračima mnogo je važan ovaj turnir. Svi idu na zlato. Ja ću se boriti, a za početak sam ispunio želju da se upoznam sa najvećim košarkaškim zvijezdama – Brajantom i ostalim NBA asovima. Moj trener – Španac Galo Blanko upoznao me sa Gasolom. Zaista je čast biti dio ovog spektakla.
Comment