Reprezentacija Bosne i Hercegovine

[Prle!]

Još se sjećam onih mečeva protiv Portugala i pompe koja se dizala u oba navrata. Nekome ko nije odavde izgledalo bi da mi imamo igrače koji igraju u najjačim klubovima iz liga petice, a da je Portugal ekipa sa igračima iz prosječnih klubova tih liga. Takvi smo mi po prirodi, uzmemo veči zalogaj no što možemo progutati i kada nas surova realnost pljusne po faci, svako drugi nam je kriv.

Sutra imamo historijsku šansu (mada je nama svaki put historijska ) i glupo bi bilo ispustiti to zbog 'mentalita Bosnia'.

[AK47]

Ma sva prica pada u vodu sutra kad oni istrce na teren,vjerujem da ce da umru za pobjedu i to je najvaznije i trebalo bi da je dovoljno protiv ovakvog protivnika... mozda nismo najjaci na svijetu,ali od Litvanije smo jaci

[DinoFC]

Jel ko slucajno zna, posto se svasta prica , gdje ce igraci ici nakon sto slete na aerodrom oko 1 sutra navece?

[AK47]

Kaze mi maloprije drug koji radi na FACE-u da je plan da dodju kod Vjecne i da paradiraju kroz grad

[DinoFC]

[shminka]

nek iznajme onaj bus za razgledanje grada

[AK47]

Ma ja cu tada da spavam snom pravednika

[DinoFC]

I meni je to palo napamet, nece sigurno paradirati u onom klasicnom busu.

[shminka]

Isproban je bus vec

za potrebe prvaka BiH

[DinoFC]

Nemoj zezati, normala bas.


EDIT: Zasluzio si negativnu reputaciju za ovu ispravku

[Merlin]

Sreća je napokon ispratila hrabre!

Fudbalska reprezentacija BiH koja je relativno mlada i koja je počela egzistirati nakon rata je u vremenu koje je iza nas bila sinonim za ponos, ali i nedaće, probleme i malverzacije. Preko trnja do zvijezda, tako bi se najbolje mogao opisati krvav put koji je ova reprezentacija prošla, od autsajdera do reprezentacije koja nešto znači u svijetu fudbala. Koja se ne boji nikoga, a sa svakim bi rado odmjerila snage i još jedanput zadivila svjetsku fudbalsku javnost. Bilo je dosta lijepih trenutaka uz ovu repku, onih koji će se dugo pamtiti, za neke i vječno, jer oni kojima je to u krvi svaki trenutak će pamtiti vječno. Ipak kada se sve na kraju računice sabere i oduzme ti trenuci su uglavnom bili puni patnje, patetičnosti, mnogobrojnih nedaća koje su ovu reprezentaciju pogađale. Mnogo, ali zaista mnogo su njen napredak kočili oni sa "vrha" koji su je kontrolisali i koji su gledali svoju ličnu korist i profit od onoga što za većinu stanovništva ove napaćene, pune sivila države, je svetinja i nešto u šta se ne smije dirati, a kamoli biti štetočina dugi niz godina. Uz sav kriminal i korupcija, koja se ugnijezdila u foteljama koje su obavljali neadektavni, nestručni i nemoralni ljudi ona je i dalje egzistirala, no na tako tankim grančicama da je bila potrebna jedna mala iskrica dovoljna da je dokrajči. Bila su to doba kada su rađene stvari koje su neshvatljive i koje bi danas bile u korjenu sasječene, ali to su bila doba kada je feniks počeo da se uspinje i kada je bilo najvažnije da zbog ponosa i prkosa postoji nešto što će okupiti sve ljude koji ovu državu smatraju svojom i kojima ona život znači tako da je prolazilo mnogo toga. Mnogo apsurdnih stvari i nonsensa koji su se dešavali u samoj repci, a i oko nje. Kao što narodna poslovica kaže ničija nije do zore sjala, pa tako ni tih uljeza i štetočina, koji su na svu sreću vremenom sve više tonuli da bi na kraju dotakli dno života i završili tamo gdje im je mjesto. Kada su se u sav taj proces progresa umiješali stručni ljudi, sa provjerenim znanjem, velikim spektrom iskustva i godina rada u nogometu i počeli da koriguju repku od vrha do dna, ona je polako počela da cvjeta, kao behar na Vrelu Bosne u rano proljeće. Da, onaj behar koji je opjevan u pjesmi Dine Merlina, a kasnije postao pravi hit, navijačka pjesma koja je neizostavna na svakoj utakmici. A, da se vratimo na repku, cvjetala je, bilježila napredak u svakom pogledu, stvorila veliku perspektivu i nadu među narodom da bi napokon mogli napraviti podvig i konačno izboriti nastup na jednoj velikoj fudbalskoj smotri, kakve su EP i SP. Jedan od tih ljudi koji su najvažniji za njen oporavak i stvaranje zdrave sredine oko nje, jeste veliki gospodin, koji je cijenjen širom svijeta, čovjek koji je od početka trebao da se nađe tu, ali spletom raznih okolnosti nije, no kada je bilo najbitnije došao je i napravio mnogo historijskih stvari. Ivica Osim, čije ime i sam autoritet mnogo govore, a spoznaja o njegovom liku i djelu daje jedinstvenu sliku o ovoj ljudskoj gromadi.

Dovoljno je sjetiti se sukoba unutar repke, onog šokantnog pisma od tada glavnih igrača, dovoljno se sjetiti Danske i utakmice na punom Koševu, huk i muk prepunog olimpijskog stadiona... Mnogo, mnogo tih stvari koje su se dešavale, izazvane ničim drugim negoli katastrofalnim poslom administrativnog dijela repke. Imalo je to veliki odraz i na rezultate i (ne)uspjehe, ipak je to bio ozbiljan problem, čija je problematika bila jako široko, da kada se klupko počelo odmotavati mnogi su povučeni u taj vir i odlutali na samo dno. Išlo se postepeno, korak po korak, gradila ekipa za veći iskorak. Na kormilo repke došao je i po mnogima najbolji bh. igrač svih vremena veliki Safet Sušić. Sa svojom ideologijom, napadačkim nogometom, te silnom željom za dokazivanjem stvorio je respektabilnu ekipu gladnu pobjeda i uspjeha. Bio je to, ispostaviti će se sjajan potez. Unio je u ekipu novi stil, prepoznatljiv kao napadački nogomet, koji teži ka tome da se pravi stalni presing na igrače, da se igra sa dosta ofanzivnim i isturenim bekovima koji aktivno učestvuju u igri. Uglavnom je ovakva postavka donosila rezultate, bilo je i padova, ali je činjenica da nas ni povrede nisu mazile, pa se u dosta navrata moralo improvizirati, a i teško je ostvariti konstantnost, to i oni najjači teško mogu. Mnogo dobroga stiglo je sa njim, iako kao i svako posjeduje svoje mane, kao što su tjeranje inata sa zacrtanim ciljem koji mora prikazati kao uspješan, dosta puta pogreške sa izmjenama, isto tako slabije pozicioniranje igrača i slično. No, kada je on u pitanju, zažmirićemo na jedno oko i sve te mane zaboraviti, jednostavno u ovim trenucima slave i ponosa nećemo se obazirati na njih. Pobjediće u svakom slučaju njegov uspjeh i rezultat koji je napravio. Činjenica je također da je stvorio ekipu koju je rijetko mijenjao ili nadopunjavao, dakle teško je izboriti se za poziv, ali isto tako je teško dobiti nogu. Držao se tog kriterijuma koji će na kraju kako stvari stoje donijeti ispunjenje sna, ono o čemu smo do jučer maštali, što smo u svojoj podsvijesti snažno razvijali sada će postati java. BiH će nastupiti na SPu, ni manje ni više u nogometnoj zemlji, Brazilu. Teško je povjerovati u sve to, teško je izraziti osjećaj koji gajimo sada, ali ono što se mora reći nakon svega proživljenog uz ovu repku da ponos prednjači, da je srce ispunjeno i da je osjećaj neopisiv, jer da nismo ovo doživjeli nikada to ne bi spoznali. Ovako ćemo imati o čemu pričati unucima, da smo bili dio te bajke koja je živila u vrijeme je narod BiH bio najponosniji narod na svijetu. Ova reprezentacija koja je kao porodica, koja zajedno živi, diše i sanja isti san je sada privilegija, za nju se igra srcem ponajviše, borba i maksimalna angažovanost. Ne kao u prošlosti kada su pojedinci koji se veličaju iz čista mira, sa namjerom dakako, izbjegavali da nose dres državnog tima. Sada je drugačija situacija i to je velika čast, svako koje tu će to potvrditi, kako na terenu tako i van njega. Ovo možda i nije najbolja generacija, jer ona koja je bila na pragu EPa u Portugalu, jer vjerovatno bila bolja i kvalitetnija, sastavljena od strašnih igrača, no ona nije imala ovakvu dušu i ovakav karakter, što će na kraju biti presudno. Ovaj kvalifikacijski ciklus je pokazao svu snagu koju ova ekipa posjeduje, njenu zrelost za podvig, karakter. Od samoga početka, kada nas je vjerovatno najbolji napadač svijeta doveo u skupinu sa Grcima i Slovacima dalo se naslutiti da se sprema nešto veliko, još neviđeno u BiH. Pobjeda od 8-1 protiv Lihtenštajna je to i potvrdila i dala do znanja svima da jurišamo ka Brazilu. Korak po korak, strpljivo, bez mnogo buke, sa velikom dozom opreza, samopouzdanja i vjere u sebe. Sve je izgledalo bajno do meča sa Slovacima u Zenici, tada je jednostavno Papetova mašinerija stala i posustala, vratila se nevjerica, samopouzdanje je dobrano spala, sumnja u prvo mjesto daleko narasla. No, momci su krivu Drinu ispravili, najviše zahvaljujući svom karakteru, preokrenuli rezultat i došli nadomak historijskog uspjeha. E to je bio historijski trenutak, za anale, koji će se još dugo pamtiti, a groznica koja je tresla BiH nakon toga je bila još veća. Jednostavno tom pobjedom povratila se vjera u ovu ekipu i svi su bili uvjereni da je sada Brazil konačno tu. Da, ta mala, napaćena, puna sivila, koja je pretrpjela brojna krvoprolića, razaranja njenog naroda, koja je danas u svijetu ona koja se predstavlja kao "sa dna kače", će zaigrati na SPu. Zamislite samo, država sa fudbalskom ligom koja zasluženo slovi za jednu od najgorih u Evropi, sa strašno lošim uvjetima za treninažne procese i stvaranje mladih igrača, jer stvorila ekipu koja je strah i trepet pa i za one najveće. Stvoren je kolektiv o kome se piše po cijelom svijetu, koji je zaintrigirao svjetsku javnost, a budući kakve se partije prikazuju izazvao i divljenje. Sve je to produkt ove male, napaćene države, ali države sa velikom dušom, srcem čistim kao zrak na olimpijskoj planini Bjelašnici i ljudima koji su pogani, zli, koji većinom zadovoljavaju norme 7 smrtnih grijeha, ali i ljudi koji znaju šta je ljubav, ljubav prema domovini, prema ovoj ekipi i ljudi koji znaju šta je ponos, znaju ga osjetiti, ispoljiti i zahvaliti mu se. Eto, takvi smo mi ljudi, a sutra je naš dan, sutra mi slavimo, sutra mi slavimo naše junake, koji su nam donijeli malo sreće i ponosa u ovim teškim vremenima koja nas zarobljavaju u surovu i tamnu svakodnevnicu i nanose nam psihičke povrede, koji su napravili da država živi kao jedno, da se zajedno slavi, pjeva i raduje, oplakuje suzama radosnicama ovaj veliki uspjeh, velik poput Maglića koji neprikosnoveno na prostoru BiH prkosi zvijezdama, kao što mi prkosimo sada, kao što nas ponos obuzima. Kako god završilo sutra, a ne može drugačije negoli pobjedom BiH, jer jednostavno je tako, ulili su nam takvu dozu vjere da je prosto nemoguće zamisliti na neuspjeh, mi smo ponosni i sretni, naša su srca ispunjena, kroz gradove BiH u zraku struji ponos, osjeti se to brate, osjeti, ali moraš znati i umjeti osjetiti ga. Sutra je dakle dan kada zaboravljamo na sve probleme i nedaće koje novi dan nosi sa sobom, sutra je "dan D", koji se nikada neće zaboraviti, a prepričavaće se širom svijeta ludilo koje je nastalo nakon posljednjeg sudijskog zvižduka na utakmici Litvanija-BiH. Jer mi smo to zaslužili, trunku sreće i ponosa, trunku koja naš život znači.

*Posvećeno svima onima koji žive za ovu repku, ali i onima koji je simpatišu i cijenje njeno djelo.

[LegendaBL]

Nemojte ljudi zezati, ja ne smijem ni zamisliti sta bi bilo da sutra ne pobijedimo, baraza mi je vise preko glave, ali se neki strah uvukao u mene, ne mogu docekati da tekma pocne...uffff, a nekako sam ubjedjen da dobijamo, jednostavno BOLJI SMO i ako budemo igrali kako znamo pobjeda ne bi trebala doci u pitanje, ali uvijek postoji to jeb... ALI
Jos samo jedan mali korak pa da konacno nacinimo ono sto nikada nismo, DEBITANTI NA SVJETSKOM PRVENSTVU i to ne bilo gdje vec u BRAZILU, IDEMOOOOOOO

[danijelkr]

Mucno je gledati najavu utakmice na FACE TV-u, valjda mi komentar Marijana nece pokvariti utakmicu i ako Bog da pobjedu. Ponovo isti sastav sto ne cudi.

VOLIM TE BOSNO!!!

[shminka]

Nek` nam je sretno!!!

[Lord Aleksoni]

Srecno Bosanci